Dragi Oscare,

Nadamo se da je u redu ako te zovemo imenom i da nam nećeš zamjeriti što ti ne 'vikamo'. Tvoj život i djela toliko su čuvena da svi imamo osjećaj da te poznajemo jako dobro. Oprosti, zacijelo se pitaš tko smo to mi. Mi smo skupina mladih ljudi posve različitih karaktera i interesa koje povezuje jedna stvar, a to je ljubav prema čitanju. U mjesecu lipnju pročitali smo tvoj možda i najpoznatiji roman „Slika Doriana Graya“ te smo se susreli u dobrom starom Stakleniku kako bismo međusobno razmijenili dojmove.

Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Na margini

Pročitana knjiga: Slika Doriana Graya

Autor: Oscar Wilde

Datum rasprave: 20. 6. 2015.

Roman je otvorio mnoga pitanja čije bismo odgovore rado otkrili. Nakon što smo nekoliko puta tijekom rasprave postavili jedni drugima ono suludo, gotovo retoričko pitanje 'što je pisac htio reći', zaključili smo da bi najsigurnije bilo pitati samog autora.

Pa što si htio reći, Oscare? Što si nam htio poručiti? Jesi li uopće htio nešto poručiti?

Pokušavali smo pronaći tvoj glas u trima najvažnijim likovima: prekrasnom, dojmljivom i bogatom mladom gospodinu Dorianu Grayu koji nikada ne stari; njegovom bliskom prijatelju, uglađenom i duhovitom g. Henryju, koji koristi svaku priliku za kritiziranje moralizma i licemjerstva viktorijanskog društva; umjetniku Basilu koji stvara portret Doriana Graya i postaje opsjednut njegovom ljepotom. Želiš li čuti kako smo mi doživjeli tvoje likove? Za Doriana smo se svi složili da je jako povodljiv, nema svoje ja i njime se lako manipulira. On je zapravo slušao šaputanja lorda Henryja i njegovu filozofiju provodio u djelo. A kad smo kod Henryja, smatramo da je on najintrigantniji lik u romanu – vrlo inteligentan, ali u sebi gaji neku zlobu. Njegovi citati komotno bi se mogli objaviti u zasebnoj knjižici pod naslovom „Životne istine lorda Henryja“ i bili bi bestseller čak i u današnje vrijeme. Iako, moramo priznati da smo se malo lecnuli kad smo čitali sve one ne baš lijepe misli o ženama. Znamo da igraš za drugu ekipu, ali nismo mi cure baš tako loše. Uostalom, nije dobro generalizirati, trebao bi to izbjegavati. Nemoj misliti da te kritiziramo, ovo je čisto prijateljski savjet koji bismo vjerojatno i sami ponekad mogli poslušati. No vratimo se na likove. Slikar Basil nekako je predosjećao da će Henry imati loš utjecaj na mladog Doriana i odmah ga je pokušavao zaštititi na način da ga nije htio ni upoznati s njime. Kasnije ga je pokušavao vratiti na pravi put, bio je glas razuma, moralna savjest koju je Dorian jednostavno morao ušutkati. Lari, jedan od sudionika u raspravi, lijepo je to sumirao rekavši da Henry predstavlja um, Dorian djelovanje, a Basil srce/savjest.

Također smo zaključili da sva tri lika u jednom dijelu predstavljaju tebe, Oscare. Ana je ukazala na činjenicu da je pisanje knjige uvijek kopanje po vlastitome sebi. Netko može stvoriti radikalno drukčiji lik od sebe, ali uvijek oživljuje nešto što u dubini zapravo jest. Možda Dorian predstavlja ono kakvim te ljudi vide, Henry ono što jesi, a Basil ono što želiš biti. Ili tako nekako. Javi nam jesmo li bar približno u pravu.

Razmišljali smo i o tome ima li tvoje djelo moralnu pouku. Rafaela smatra da nema određene pouke i da baš u tome leži pouka: ne tražimo moralne pouke. Lari misli da pouka leži u tome da nije važno biti fizički lijep, nego duhovno. Miriam se vraća na Dorianovu povodljivost i tvrdi da bi pouka mogla biti da svatko treba biti individualan i ne dati se izmanipulirati. Neki od nas smatraju da pouke ipak nema. Uostalom, sam si u predgovoru rekao „sva je umjetnost posve beskorisna.“

Dopusti da ti na samom kraju kažemo što općenito mislimo o tvom romanu „Slika Doriana Graya“. Ocijenili smo ga ukupnom ocjenom 4.08, što je vrlo visoka ocjena i možeš biti ponosan. Iako mislimo da te zbilja nije briga što drugi misle o tebi ili tvojim djelima, ali kompliment nikad nije naodmet. Smatramo da bi ovo djelo svatko trebao pročitati. Posebno nam se svidio cinizam i kritika tadašnjeg britanskog društva, koja se s lakoćom može preslikati i na današnje društvo. Lijep nam je i tvoj stil pisanja, a i teme i motivi koje obrađuješ. Pojedinci smatraju da je drugi dio romana slabiji od prve polovice, ali i dalje se slažu da je generalno roman jako dobar.

Bilo bi krasno kada bi nam mogao odgovoriti na naša pitanja i pružiti svoj uvid u stvari, no shvaćamo da bi to moglo biti problematično budući da više nisi među nama, a tko zna kakav je poštanski sustav tamo gdje se ti nalaziš. Hvala ti što si napisao ovaj roman koji je bio povod izvrsnoj, drugoj po redu raspravi najmlađeg čitateljskog kluba Gradske knjižnice Rijeka.

Srdačno te pozdravljamo,

tvoji Marginalci