- Gdje se nalazi ogranak na Trsatu?

- Pa u Dvorani mladosti.

- Joj, pa bio sam tamo i nisam našao.

- Ma to ti je kraj onog kipa, biste, štaliveć…

- Ahaaa.

Ovaj dijalog dva prijatelja koja traže knjižnicu još se nije dogodio iako po otvorenju trsatskog ogranka Gradske knjižnice Rijeka ne sumnjamo da hoće…

Stoga i sami postavljamo pitanje - tko je lik na “misterioznoj” bisti ispred Ogranka Trsat, a “odaziva” se na ime Viktor Bubanj? Uostalom, to je ime koje se nalazi na samoj adresi trsatske knjižnice s obzirom da se prostor ispred dvorane zove Trg Viktora Bubnja.

Volite li odlaziti na izlete goranskim mjestima i nađete se u središtu Fužina, skrenete desno od poznatog hotela Bitoraj te zastanete prije skretanja za Lovački dom “Arnika” na jednoj trošnoj, zapuštenoj kući, primijetit ćete metalnu ploču. Približite li joj se, moći ćete i pročitati da je u njoj rođen Viktor Bubanj. Podatak o rođenju neće vam previše reći, ali sve će vam postati još jasnije prošećete li i delničkim parkom i Alejom narodnih heroja, gdje ćete vidjeti još jednu bistu Viktora Bubnja. Situacija sada postaje jasnija - riječ je o jednom od najpoznatijih sudionika NOB-a iz Gorskog kotara. U tom segmentu, njegova životna priča toliko je slična onoj stotina drugih Gorana koji su našli svoje mjesto u mozaiku NOB borbe: rođen je u Fužinama, školovan u Delnicama i Zagrebu ne bi li s početkom rata, kao već angažirani komunist, postao dijelom partizanskog pokreta na području Gorskoga kotara, gdje ostvaruje zapovjedničke uloge. I sve bi bilo isto kao s desecima drugih pojedinaca da Bubanj već od ranije nije gajio interes za vojne avione i njihovu primjenu u ratu. Uz interes prema tehnologiji, općenito se to pokazalo ključnim za njegov odlazak u savezničke avionske baze u Italiju, potom Afriku i naposljetku SSSR, gdje polazi na edukaciju za pilote i općenito funkcioniranje vojne avijacije. To iskustvo potaknut će Bubnjevo formiranje u jednu od ključnih ličnosti u izgradnji avionskih snaga JNA sve do 1972. godine.

 “Razvoj ratnog vazduhoplovstva nove Jugoslavije najneposrednije je vezan uz ime Viktora Bubnja. On je jedan od inspiratora i organizatora suvremenog sistema vazdužne obrane i najbolji poznavalac vazduhoplovne misli, snage i mogućnosti ratnog vazduhoplovstva u našoj koncepciji narodne obrane.” Zapisano je ovo u “Zborniku narodnih heroja Jugoslavije”. Godine 1970. slijedio je i novi korak u karijeri - imenovan je načelnikom Generalštaba JNA, što je funkcija na kojoj će ostvariti i ulogu glavnog planera i voditelja velikog manevra „Sloboda '71” koji je imao razne političke implikacije u kontekstu trajno složenih odnosa jugoslavenskih republika.

Na slici: Detalj iz biografije Viktora Bubnja. 

U biografiji je sačuvana i priča koja kaže da je radio do posljednjeg trena - srčani udar doživio je pripremajući govor za mlade polaznike Vojne akademije 15. 10. 1972. godine. Niz imenovanja ulica, aleja, trgova (...) njegovim imenom mogao je početi… I tako je Bubanj na neki način završio i na Trsatu, ispred tada nove i za Rijeku prilično spektakularne dvorane, a danas upravo ispred ulaza u knjižnicu.

I sam Bubanj pisao je knjige, uostalom kao i solidan dio partijskog aparata, ali s puno manje ideološki ispraznog teoretiziranja te s više praktičnog iskustva i ponekad tehnološke vizije. Bubanj odaje dojam profesionalca kojeg je prvenstveno zanimala tehnologija i s njom povezan razvoj vojske. Napisavši “Doktrinu pobjede”, razmatrao je načine samoobrane: “U našoj vojnoj doktrini smatramo da je najvažniji princip onaj koji nas obvezuje da gradimo oružane snage za nas - sa našom strategijom i taktikom borbe, našom organizacijom.” “Treća dimenzija rata” pak posvećena je pitanju uloge zračnih snaga, dok su avioni sveobuhvatnije zahvaćeni i u knjizi “Čovjek u prostoru”, objavljenoj u svibnju 1960. godine. Zanimljiv je Bubnjev zaključni citat o budućnosti: “Ali čovjek će sigurno stupiti na druge planete. Taj korak će vjerojatno imati ogromno ekonomsko značenje, jer će ljudima sigurno pružiti nove, neslućene izvore ekonomskih dobara i otvoriti im putove za naseljavanje drugih planeta.”

Na slici: Naslovnica knjige Viktora Bubnja "Čovjek u prostoru". 

Poslije smrti pisale su se i biografije Viktora Bubnja - jedna objavljena u izdanju “Otokara Keršovanija”, druga “Augusta Cesarca”. Autor jedne od njih, Vlado Trbović (inače entuzijast istraživanja primjene kibernetike u vojsci), zapisao je: “Volio je život, planine, more, svoju domovinu i svoj Gorski kotar. Želio je (kad ode u penziju), da u Fužinama sagradi, kako je sam rekao “brvnaru”, kućicu za odmor, rad i rekreaciju za sebe i svoju obitelj. Bilo mu je žao kada djeca ne bi htjela ići u Gorski kotar zbog surove klime.”

U međuvremenu, sustav i ideologija koje je i Bubanj bio stup nestao je, biografije i neobjektivni hvalospjevi prestali se pisati, ostajući zaboravljenima u prašnjavim i hladnim spremištima… I moderna avijacija za koju se zalagao doživjela je neslavnu ulogu kakvoj se, nadamo se, nije nadao ni u najgoroj noćnoj mori.     

Ipak, pomalo neobično, na ime Viktora Bubnja naglo nas je sjetio 2013. godine Teofil Pančić. Ovaj književnik, publicist, intelektualac naslovio je upravo svoju vlastitu biografiju “Aleja Viktora Bubnja”. Naime, ime je to ulice u Novom Zagrebu u kojoj je autor odrastao i proveo važne godine odrastanja: “U Zagreb smo se doselili 21. februara 1976. godine; bila je nedjelja, promicao je nekakav prštavi sneg, a otac, Maja i ja utovarivali smo svoju nomadsku čergu u nov, lep, trosoban stan, nešto najlepše i najkomfornije u čemu ćemo ikada stanovati. Prazne su sobe mirisale na drvo i na lak za parket, tako jako da će majka od tih psihodeličnih hemikalija koje će me zauvek podsjećati na nešto Novo i Dobro u životu dobiti jaku migrenu, i sutradan ću je paziti i čuvati umesto da krenem u svoju novu školu. Kako god, svet je izgledao bolje i lepše gledan sa terase na trinaestom spratu, terase okrenute gradu…”

Na slici: Autobiografija Teofila Pančića u Filodrammatici. 

I na kraju, tko je zapravo metalni Viktor Bubanj ispred Dvorane mladosti i ulaza u knjižnicu? Autor je biste Belizar Bahorić, umjetnik i kipar koji je ujedno autor i “Vala” ispred Palače Modello, pa možemo reći da su dvije lokacije naše knjižnice postale neočekivano povezane Bahorićevim radom. O Bahoriću je kvalitetne retke 1987. godine napisala Vanda Ekl, u izdanju koje je uredio nedavno preminuli Ljubomir Stefanović:

“Kod postavljanja brončanog poprsja generala Viktora Bubnja na Trsatu u Rijeci 1973. godine očigledan je bio napor da se spomenik, uokviren oazom zelenila, uklopi u frekventirani životni prostor ove četvrti. Kod glave, koja je izvedena u nadnaravnoj veličini, istaknuto je oblikovanje volumena i modelacija pojedinosti, zadana reproduciranjem fizičke sličnosti.”

Na slici: Vijest u Novom listu o otkrivanju biste. 

Upravo te 1973. godine zajedno s bistom rođena je i Dvorana mladosti - i jedna i druga predstavljene su javnosti kao dio istog programa. Za dan premijere izabran je Dan armije 22. 12. 1973. godine. Okupilo se dosta građana i uglednika, a ispalila je tada jedinica JNA i počasni plotun. Ne zaboravimo da to tada na Trsatu i nije bila posebna egzotika s obzirom da je nedaleko bila smještena i vrlo aktivna vojarna... Bistu je pak otkrio Marijan Baćac, predsjednik Općinskog odbora Saveza boraca Rijeke. Ipak, spomenik tada još i nije bio ispred dvorane već u parku ispred susjedne OŠ Trsat te je po uređenju okoliša premješten.

U svakom slučaju, nadamo se da će pronalazak i ulazak u knjižnicu nakon ovoga teksta biti obilježen s manje upitnika. Znamo tko je brončani Viktor Bubanj.

Na slici: Bista Viktora Bubnja ranih osamdesetih u knjizi "Spomenici socijalističke revolucije".