Iščitavajući stranice Novoga lista iz 12. svibnja 1906. godine, može se pročitati jedan vrlo zanimljiv članak pod imenom "U vieku 2000." u tadašnjoj rubrici ''Riječka subota''. Rubrika je bila objavljivana svake druge subote u mjesecu.

Rubrika je edukativnoga tipa za najšire slojeve pučanstva, npr. u nekoliko članaka možemo pročitati razgovore dvojice starih Fijumana o stanju kulture u gradu, visokim porezima te odnarođivanju hrvatskog etnosa u gradu Rijeci. Sve se to objašnjava jezikom najšireg sloja tadašnjeg stanovništva, tako da ga svatko može razumjeti.

Supilo futurolog? 

Autori rubrike nisu potpisani, tako da s potpunom sigurnošću ne možemo tvrditi tko je autor spomenutoga prvotnog članka. Ostavlja se prostor za nagađanje iako uredništvo Novoga lista tada nije bilo ni približno brojno kao što je trenutno. Uz glavnog urednika lista Frana Supila u redakciji je moglo biti najviše desetak ljudi. Novi list brojio je četiri stranice, imao dizajniran grafički izgled sličan tadašnjim vodećim europskim i svjetskim tiskovinama, a posebno mjesto u Listu bilo je rezervirano za oglašivanje većinom gradskih tvrtki i proizvoda. U svakom Listu moglo se pratiti i burzovno izvješće, razne agencijske vijesti, izvještaji te političke, gospodarske i kulturne analize. List je imao mnoštvo rubrika, spomenut ćemo neke od njih: Politički događaji, Domaće viesti, Crna kronika, Sušak Rieka, Brzojavne viesti, Teatar, Ekonomske bilješke itd.

Pouzdano znamo za neke od njih da su, uz to što su bili novinari, bili i politički djelatnici - Fran Potočnjak, Milan Marjanović, Davorin Trstenjak te Ante Tresić-Pavičić. Postoji mogućnost da je upravo Supilo autor ovoga članka. Zanimljivo je spomenuti i činjenicu da Frano Supilo nikada nije autorizirao nijedan članak objavljen u svom listu. Članak je u biti, tako bar piše, odgovor tadašnjega uredništva Novoga lista zainteresiranome čitatelju koji je poslao upit u redakciju Lista o izgledu i položaju Rijeke unaprijed stotinu godina. Ne možemo zasigurno znati koji je pravi povod ovome članku, premalo je činjenica s kojima raspolažemo. Bitnija od samog autora jest činjenica vrlo interesantnoga pogleda u riječku budućnost. Uz navode iz članka, u nastavku sam dodao i pokoju vlastitu opservaciju.

Tvornice na Grobniku

Ubrzo nakon upita redakcija Lista u članku U vieku 2000. ponudila je zanimljiv odgovor te iznijela svoje viđenje grada Rijeke u dalekoj budućnosti. Rijeka bi, prema viđenju nepoznatog autora, trebala 2000. godine brojiti oko 200.000 stanovnika, i to mješovite narodnosti. Rijeka kao grad danas broji oko 128.735 stanovnika, a sa širom okolicom brojka je relativno blizu 200.000 stanovnika. U gradu bi prevladavali građani hrvatske nacionalnosti. Nadalje, trgovina i industrijske djelatnosti bile bi perjanica gospodarskoga razvoja grada. Nažalost, 2000. godine bili smo svjedoci vrlo loše gospodarske slike grada uzrokovane nasilnom privatizacijom, stečajnim postupcima te gašenjem većine riječkih industrijskih postrojenja. Dovoljno je spomenuti neke od njih: Rikard Benčić, Croatia Line, Tvornica papira itd.

Prometni razvoj potaknut će se razvojem parobroda, zrakoplova te električnih automobila, dok će se željezničkim putem otpremati sirovine. Parobroda više odavno nema u pomorskom prometu, zrakoplovna luka Rijeka na Krku godinama je u derutnom stanju i nimalo nalik ostalim konkurentnim europskim zračnim lukama, dok su željeznice one iste iz razdoblja kada je ovaj članak i nastajao. Slaba ulaganja u razvoj željezničkog prometa doprinose i sporijem razvoju riječke luke, jednog od vitalnih gospodarskih subjekata.

Nadalje, gospodarski razvitak simbolizirala bi i prometna centrala na današnjoj Mlaci, dok bi na području Pehlina i Grobnika bile smještene mnogobrojne tvornice različite industrijske djelatnosti. Prometne centrale na Mlaci nažalost nema, dok na Grobniku postoje oblici industrijskih zona. Sušak će prema riječima autora biti grad s oko 80.000 žitelja te će biti povezan s Rijekom snažnim gospodarskim vezama te zajedničkim škverom u Martinšćici (današnji Viktor Lenac, op. a.) koji bi bio brodogradilište specijalizirano za gradnju prekooceanskih i ratnih brodova, a područja iskopavanja i skladištenja ugljena obuhvaćala bi teritorije današnjih gradova Bribira i Novoga Vinodolskoga.

Sušak i Rijeka danas su jedan grad, ali nikad više razjedinjeni u pogledu gospodarskih aktivnosti. Sušačku stranu grada Rijeke, nekad vrlo razvijenu - grad Sušak može se pohvaliti činjenicom da je dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća bio glavna luka na Jadranu za prijevoz i skladištenje drva - danas možemo gledati kao mrtvi kapital. Svi značajniji gospodarski subjekti nalaze se u gradu Rijeci. Slično tome, brodogradilište Viktor Lenac koje se niz godina nalazi u stečajnom postupku na životu održava više nego minorna proizvodnja, koja ne jamči konkurentnost na širem europskom tržištu.

Potrebno je istaknuti i pretpostavku nestanka Staroga grada, današnjega područja Gomile zbog sve većeg razvoja grada koji bi se konstantno širio te bi nauštrb novoga i naprednoga nestajao stari dio grada. Svjedoci smo nestajanja i posljednjih starih riječkih kuća na dijelu Gomile, još od šezdesetih godina 20. stoljeća i arhitektonskih rješenja s kojima je poznati riječki arhitekt Igor Emili u staretinarnicu povijesti poslao sliku onoga Staroga grada kojega nostalgično možemo gledati na fotografijama grada s početka prošlog stoljeća.

Dobrovoljno građanstvo

Vrlo je zanimljiva i podjela radničke klase u budućnosti, a ona bi se sastojala od dobrovoljnoga građanstva (činovnici, trgovci, državni činovnici i radnici), dobrovoljnog činovništva (uprava, zakonodavstvo, promet, osiguranje posjeda te pravda) te radnika (stručni radnici, umjetnički radnici i manufakturno radništvo).

No, već tada znatan problem za stanovnike grada Rijeke predstavljala je stiješnjenost centra grada te su u redakciji pretpostavili širenje grada u budućnosti. Kako? Na sredini Kvarnerskog zaljeva sagradit će se ogromna plivajuća Terasa koja bi se spojila s gradom pokretnim mostovima i lebdećim željeznicama, koje će na visokim žicama prevoziti građanstvo. Na Terasi će isto tako biti smješteni trgovi, kazališta, zabavišta, vrtovi i tržnice. Nad Rječinom će se izgraditi željezno kazalište u obliku mosta kojemu će temelji biti stupovi postavljeni s obje strane Rječine.

Zanimljiva je još jedna nepoznanica koju ćemo citirati: “Na mjestu, gdje danas stoje stare kuće z. Korošac, bit će veliki moderni oktogon: Bazar, gdje će se smjestiti prekomorska roba te Japanski i Kitajski predmeti.“ Nažalost, nisam uspio pronaći podatke kojima bih uspio objasniti ponajprije dio grada koji se nekada nazivao Korošac te ostatak ove futurističke zamisli, tako da ostavljam ovu zamisao otvorenu za daljnje sustavnije istraživanje.

Zanimljivo je danas nakon toliko godina pročitati tekst koji se bavi budućnošću našega grada i koji je u nekim stvarima i točan. Svima koji se bave nekim segmentima riječke povijesti probleme prilikom istraživanja olakšava upravo detaljnije proučavanje starih brojeva Novoga lista te općenito periodičkih izvora zato što napismeno - u vrlo zanimljivim i informativnim rubrikama kojih u to vrijeme nema u drugim tiskovinama na području tadašnje Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, kao što su ekonomska kretanja, svjetski događaji, stanje na burzi, crna kronika te politički osvrti. Rubrike su to koje pozicioniraju riječki Novi list kao prve ozbiljne domaće dnevne novine. S Novim listom praktički možemo pratiti početni razvoj hrvatskoga novinarstva. Velike zasluge za to pripadaju dakako osnivaču novina Franu Supilu.

Periodički izvori kao sekundarni povijesni izvori puno nam pomažu u otkrivanju prošlosti, naravno nekada treba znati i čitati između redaka.

U vieku 2000.

( prijepis)

Kako će biti godine 2000 na Rieci i Sušaku? Takav upit je stigao na urednika „riečke subote“. Na taj upit evo odgovora : Rieka brojit će 200.000 stanovnika mješovite narodnosti, a najviše Hrvata. Trgovina i industrija biti će glavno privredno sredstvo stanovničtva. Promet će biti osim sa parobrodima i zračnim promicalima, te električnim automobilima. Željeznicom će se odpremati samo surovine. U sredini Kvarnera će biti ogromna plivajuća Terasa u veličini današnjega grada Rieke. Ova terasa će biti spojena sa gradom kretajućim mostovima i lebdećim željeznicama, koje će na visokim gvozdenim žicama prevažati gradjanstvo na terasu. Na terasi će biti glavni gradski trgovi, zabavišta, plesaone, vrtovi, bazari, rječju sve, što se sada na Rieci ne može smjestiti poradi tiesnog prostora, koji je potrebit za trgovinu. Ili pako obratno t. j. u gradu će se sve ono smjestiti što smo za Terasu opredielili – a na Terasi će biti velika spremišta za trg. robu.

Nad Riječinom će biti ogromno gvozdeno kazalište u formi mosta, od kojega će ocjelni stupovi na obiju obala Riječine nosit na sebi to silno gvozdeno zabavište Sušačana i Riečana, poput svodova Eifelova tornja. Eto tako će biti kod nas g.2000. Tko ne vjeruje neka pričeka tu dobu, pa će se osvjedočit, da naš izvjestitelj nije lagao.

Zvanični život biti će po prilici ovako sredjen : Dobrovoljno činovničtvo, Trgovačko državno činovničtvo i radnici. U dobrovoljno činovničtvo sa stalnom plaćom spadat će zemaljska obrana, sjegurnost, škola i duhobrižničtvo (svećenici), državno činovničtvo bit će od uprave zakonodavstva, prometa, osiguranja posjeda, pravda, zapta, poslodavaone, životno osiguranje. Radnici će se dieliti u radnike umjetnosti, (glazbe, kazališta, slikanja itd. Stručno radničtvo, rukotvorno radničtvo itd.) Trgovina će biti osjegurana medjunarodnim konvencijama.

Usljed toga će i sam grad poprimiti sasma drugo lice, n.p. Gomila će nestati. Prometna centrala će biti na jur po spomenutoj Terasi i na Mlaki. Na Pehlinu, Drenovi i Grobniku će biti silne tvornice. Sušak biti će grad od kojih 80.000 stanovnika, a imat će sa Riekom konvencijonalna zajednička promicala i posebni Škver u Martinšćici za velike prekooceanske i ratne brodove. Ugljen će se crpiti kod Bribira i Novog. Na mjestu, gdje danas stoje stare kuće z. Korošac, biti će veliki moderni oktogon: Bazar, gdje će se smjestiti prekomorska roba te Japanski i Kitajski predmeti.

Nad Riječinom će biti ogromno gvozdeno kazalište u formi mosta, od kojega će ocjelni stupovi na obiju obala Riječine nosit na sebi to silno gvozdeno zabavište Sušačana i Riečana, poput svodova Eifelova tornja. Eto tako će biti kod nas g.2000. Tko ne vjeruje neka pričeka tu dobu, pa će se osvjedočit, da naš izvjestitelj nije lagao.