Tko je tu lud?

"Bilo bi ti bolje da malo pogledaš oko sebe i vidiš kako drugi žive pa više nećeš biti nezahvalna."

"Ti očito nemaš dovoljno posla, pokreni se pa će proći."

"To je sve samo u tvojoj glavi!"

"Prestani razmišljati o tim bedastoćama!"

"Ne treba tebi psiholog, tebi treba samo dobar seks."

"Misli pozitivno pa će proći."

"Šta misliš da je samo tebi teško? Gdje bi ja završila da sam za svaki problem kukala i trčala kod psihologa!"

Ovo su stvarne rečenice. Ovo su samo neke od rečenica koje sam zapisala tijekom susreta sa svojim klijentima. Rečenice koje su oni doživjeli kada su se požalili okolini zbog svojih psihičkih problema.

Jedna milijarda ljudi na svijetu bori se s psihičkim problemima. To znači da u svakoj obitelji živi barem jedna takva osoba. A opet, mentalno zdravlje jedno je od najviše zapostavljenih područja mentalnog zdravlja. U siromašnim državama poput Hrvatske, više od 75% onih koji pate od mentalnih poremećaja ne dobiju adekvatnu pomoć. A ako je prije bilo teško dobiti adekvatnu pomoć, u ovoj pandemijskoj situaciji to je još teže. Zdravstveni sustav urušava se i “diše na škrge”.

Situaciju dodatno otežavaju stigma i diskriminacije koje prate osobe s psihičkim problemima. A to posebice važi upravo za siromašne i tradicionalne (možda je ispravnije reći zatucane?) zemlje poput Hrvatske. U našem su društvu rečenice poput onih gore na dnevnom redu. Koliko još godina mora proći da se depresivnu osobu prestane nazivati lijenom? Majku koja se bori s post-porođajnom depresijom lošom majkom? Koliko će se još života ugasiti jer sustav nije reagirao na vrijeme i na ispravan način? Kada ćemo moći nazvati na posao i reći da taj dan ne možemo doći zbog iznimno negativnog raspoloženja, a bez da nas se nakon toga gleda kao na totalne luđake ili čak pokuša čim prije otpustiti?

Zašto su proljev ili temperatura ok razlog, a napad panike to nije? Koja je razlika? Pa, obzirom na brojke s početka teksta, razlika i nije toliko velika koliko bi mi željeli misliti. A obzirom da su te brojke dosta “sive” tj. da to nije stvaran broj osoba s mentalnim poteškoćama (jer se to dan danas (pre)često skriva kao zmija noge!) doživjeti napad panike je zapravo normalno. 

Ovogodišnji Svjetski dan mentalnog zdravlja, 10. listopada, dolazi u vrijeme kada se potreba za mentalnim zdravljem i psihosocijalnom podrškom znatno povećala zbog pandemijskog ludila u kojem živimo, a očekujemo njen dodatni porast u sljedećim mjesecima i godinama.

Iz svih ovih razloga HITNO je i još važnije negoli ikad prije ulagati u mentalno zdravlje.

Vlastodršci hoćete li reagirati?

Dragi svi, hoćemo li napokon otvoriti oči, umove i srca pa skinuti stigmu s mentalnih poteškoća i početi se odnositi prema njima kao prema bilo kojem drugom problemu ili bolesti? Kada ćemo se početi odnositi prema ljudima koji se s njima bore s poštovanjem i suosjećajnošću, a ne s osuđivanjem i nerazumijevanjem?

Kada ćemo početi voditi brigu o vlastitom mentalnom zdravlju kao što to činimo oko modnih kombinacija, novih modela mobitela, posuđa koje mora pasati sa stolnjakom, noktiju ili frizura koji moraju biti besprijekorni i ostalih trivijalnih sitnica koje su, naravno, dio svakodnevnog života ali koje su nam, čini mi se, ipak malo pobrkale prioritete (i polupale lončiće)?

Ili ćemo svi zajedno polako ali sigurno popucati ko kokice? Izbor je na nama.