Konture (pop)kulture: Fenomen Instagram poezije
Čitate poeziju? Bar na Instagramu? Naša Donatella donosi lijep pregled tekućeg fenomena.
Jedna od najnevjerojatnijih posljedica selfie kulture, a da je ujedno i pozitivna, jest svakako uspon poezije. Čini se da je njezina kratka i sadržajna forma ono što je čini tako uspješnom na društvenim mrežama gdje se lako dijeli i doseže najraznovrsnije publike.
Popularnost poezije na raznim platformama nadilazi sva očekivanja u vrijeme u kojem se ona već neko vrijeme doživljava kao zastarjela, dosadna i pretenciozna umjetnička forma. Naime, usponom novih oblika poetike tradicionalni se modeli izražavanja povlače, pojam tradicionalnog čitatelja poezije dovodi se u pitanje, definicija poezije spremna je za radikalnu rekonstrukciju. Ono što je još zanimljivije, sve više glasova koji su se držali postrance od ozbiljnih umjetničkih oblika i definicija onoga što umjetnost jest ili nije, ohrabreno je, osnažuje se i pronalazi vlastiti izričaj.
Konture (pop)kulture je serija tekstova o publicističkim knjigama na temu popularne kulture, sociologije, suvremenog društva i ostalim kulturološkim ljepotama.
Atticus, autor minimalističkih pjesama koji krije svoj pravi identitet sa 174 000 sljedbenika, Christopher Poindexter, senzibilan autor s nešto jednostavnijim izričajem i 288 000 sljedbenika i naravno, mlada Kanađanka indijskog porijekla Rupi Kaur s čak 345 000 followera, neki su od najpoznatijih pjesnika na Instagramu. Stil kojime pišu posebno se dobro nadovezuje na način na koji koristimo društvene medije, kao i stil ostalih popularnih autora poput Lang Leav, Michaela Faudeta i Nayyirah Waheed. Jedna od karakteristika koja povezuje njihovu liriku je minimalistički izgled pjesama. Njihove su pjesme kratke i tečne što olakšava čitanje u specifičnom feed obliku Instagram ili Facebook servisa.
Jači od Browna
Definitivno najveći fenomen Instagram poezije, ali i poezije 21. stoljeća je lik i djelo Rupi Kaur. Nova pravila, nove tendencije, nove generacije pišu novu poeziju, ona je feministička, intimna, duboka, socijalna. Progovara o samoći, strahovima, osjećajima, sebstvu, često je prati minimalistička ilustracija odnosno crtež, lako se dijeli i lako je dostupna. To ne znači da se takva poezija ne objavljuje, dapače. Slučaj Rupi Kaur je jednostavno fascinantan, Med i mlijeko njezina je zbirka poezije koja je svrgnula s trona najprodavanijih autora u svijetu serijskog proizvođača bestsellera Dana Browna odnosno njegov posljednji naslov Postanak. Nova Kaurina zbirka The Sun and Her Flowers čini se na istome tragu.
Predvidljivo, kritičare nije zaobišla nezamisliva popularnost tog fenomena. Njihova je glavna zamjerka to što u takvoj vrsti poezije zapravo ima vrlo malo sadržaja i što se to neminovno kosi s kompleksnim predmetom kojime se pjesnici bave. Umjesto pisanja opsežnih soneta i balada kojima dubinski rastaču ljudsko postojanje i osjećanje, oni se fokusiraju na jedinstvene emocije, jedan jedini osjećaj, trenutak, sjećanje. Upravo se to smatra još jednim od glavnih razloga popularnosti, lakoća kojom se čitatelji mogu poistovjetiti s takvim pjesmama te neposrednom emocijom koja je univerzalna i do koje je lako doprijeti.
Dinamika književnosti
Rupi Kaur pripadnica je millenials generacije, korisnica je društvenih medija, piše u skladu s njihovom formom i služi se njima kao sredstvom širenja i popularizacije svog rada. To svakako otvara vrata novim načinima čitanja i doživljavanja poezije te stvara nove vrste čitatelja. No, književnost je dinamična kategorija te djela proizvedena u određenom periodu rijetko kopiraju zakonitosti prethodnih razdoblja. Poezija Rupi Kaur očigledno ima svoju brojnu publiku koja njezine pjesme smatra katarzičnima i poistovjećuje se s njima, a ako jest tako, to ipak znači da njezino djelo posjeduje stanovit značaj. Na nama je da otkrijemo kakav, te što to znači za žanr i njegov razvoj.
U svakom slučaju, stavljajući je na popis afirmiranih modernih pjesnika dokazuje se demokratičnost poezije, bez potrebe za svrstavanjem u visoku kulturu, tu mitsku složenicu. No možda upravo u tome i jest problem s fenomenom Instagram poezije, to što prokazuje naš ograničavajući elitizam. To ne znači da je ona najdalekosežnije ljudsko nastojanje što se poezije tiče, no opiranje Instagram pjesnicima više djeluje poput opiranja novom i nepoznatom, kao što je u povijesti čest bio slučaj.