Čitateljska grupa Ogranka Drenova ove je godine ušla u 9. godinu svoga čitanja, druženja i razgovora o knjizi. Kada smo shvatili da već imamo lijepe godine iza sebe, počeli smo se osvrtati na pročitane naslove te izdvajati one koji su nas se osobno najviše dojmili. Stoga, kao priprema za 10. godinu, evo nekoliko čitateljskih komentara na naše pročitane zalihe.
Naš izbor najboljih (najdojmljivijih) knjiga pročitanih u Čitateljskoj grupi:
Khaled Hosseini: GONIČ ZMAJEVA
Ovo je roman o prijateljstvu, odanosti, krivnji i njenom iskupljenju, topla priča koja mora zadovoljiti i najzahtjevnije čitatelje. Nije ni čudo što je liječnik Hosseini naglo postao jedan od najprodavanijih i najčitanijih spisatelja, te je roman i ekraniziran.
Grupu je osvojila ljepota iskaza, toplina međuljudskih odnosa i beskrajna odanost prikazana u knjizi.
Riječ je o dječacima: Amiru, iz dobro stojeće kabulske obitelji te njegovom prijatelju i sluzi Hasanu. Njihovo prijateljstvo započelo je njihovim rođenjem.Hosseini, kroz Amirove riječi, jako dobro oslikava svepsihološke nijanse bitne za radnju romana, dok nasistovremeno vodi u Afganistan 70-ih godina 20. st., kada je njegovabudućnost još izgledala optimistično. Idiličnu sliku prijateljstva počinje lagano urušavati razlika koja postoji među dječacima,što nije samo socijalni moment nego i nacionalni. Hasan jeHazar i šijit, dok je Amir Paštun i sunit, što će se kasnije pokazati kao bitan detalj daljeg razvoja radnje.Događaj koji će obilježiti odrastanje dječaka bio je potaknut Amirovom željom da zadivi oca, da se prikaže kao dostojan sin Tufan age ili „gospodina Uragana“. Uz tako jaku očevu osobnost, senzibilni Amir, sklon knjizi i mašti, tražio je način kako osvojiti oca i zadovoljiti njegova očekivanja. Prilika se ukazala kada je organizirano tradicionalno natjecanje u puštanju zmajeva. To kobno natjecanje obilježilo je živote Amira i Hasana, jednog izjedenog krivnjom i drugog u žalu za izgubljenim prijateljem. Predivna knjiga koja nas je u potpunosti osvojila!
Brian O' Doherty: ISKAZ OCA MCGREEVYJA
Postoje knjige koje nam naše vrijeme predviđeno za druženje i razgovor učine prekratkim, a želja za daljim otkrivanjem knjige ostane. Takav je ovaj roman. Slojevit, dubok. U romanu je riječ o životu u zabačenom selu u brdima Irske, koje ostaje odsječeno od svijeta uslijed oštre zime. U hladnoći i nestašici svega, neobična bolest javlja se među seljanima, ali od nje tragično skončavaju samo žene. Ta zima i niz tragičnih smrti označava početak kraja jedne zajednice, koja je do tada skladno funkcionirala svojim ustaljenim tradicijskim redom, generacijama unatrag. Poljuljana prirodna ravnoteža, odnosno nedostatak žena u selu, priču vodi u sve dublji zaplet, a mi kao čitatelji sve to doznajemo od glavnog lika i naratora cijele urušavajuće sredine, Oca McGreevyja.
Pisac nas uvodi u radnju u londonskom pubu i predstavlja nam urednika časopisa, Williama Maginna. Izaziva njegovu znatiželju i interes za neobični slučaj nenadanih i serijskih smrti žena u planinskom irskom selu. On kreće u potragu za pričom i dolazi do policijskog zapisnika u kojem je zabilježen iskaz oca McGreevyja. Otac McGreevy, glavni narator, ujedno i glavni lik, godinama živi sa seljanima i vodi brigu o njihovom duhovnom životu. Sve nedaće podnosi zajedno s njima i kad nasluti da prijeti propast njegovom stadu, pokušava svim svojim utjecajima spriječiti konačni nestanak zajednice. Razlozi nestanka sela nisu samo prirodni i demografski nego su u to upletene i političke igre, koje nigdje u romanu nisu eksplicitno izložene, ali se naslućuju. Čini nam se da je ovaj roman velika i složena metafora Irske i njene tradicije. On je irski po svim svojim širinama i dubinama. Govori o Irskoj, njenim junacima, tradiciji i poganskim običajima. Priča je ono što se tako neobično plete u cijelom romanu, počevši od prepričavanja neobičnih zbivanja u londonskom pubu, Maginnove potrage za nastavkom priče i njenom cjelinom, do suštine u svećenikovom iskazu, u kojem je opet isprepletena tradicija i mitologija, odnosno ono što se generacijama prenosi i održava nacionalnu svijest.
Složenost romana nije samo u zbivanjima koja opisuje nego i u svim likovima i njihovim osobinama i bremenu koji im je dala povijest i tradicija. Spoj simbola nevinosti i čistoće u suprotnosti s animalnim nagonom kulminira u jednoj ledenoj noći u kojoj se zapliću u gordijski čvor, te potpomognuti izolacijom, pijanstvom i nizom nacionalnih, mitoloških i poganskih elemenata, dovode do presijecanja čvora i nestanka sela. Knjiga atmosfere i tradicije koja se dugo ne zaboravlja i ostavlja neobičan osjećaj u nama!
Agota Kristof – TRILOGIJA O BLIZANCIMA: VELIKA BILJEŽNICA, DOKAZ, TREĆA LAŽ
U Čitateljskoj grupi ostali smo zatečeni ovom snažnom knjigom. Jako je dojmljiva i upečatljiva. Knjiga je alegorija podijeljena na tri dijela. Svaki je dio trilogije zaseban, ali u cjelini čini jedinstvo i punoću izražaja. Dječaci/blizanci su najprije jedna osoba i u skladu je s time i jednostavan stil pisanja u prvom dijelu. Kasnije, u drugom i trećem dijelu, oni se odvajaju kao osobe, ali zapravo su odvojeni svjetovi. Predstavljaju istok i zapad. Ipak fascinantno je da je stil u suprotnosti sa sadržajem. Ovo je jedna od najbrutalnijih knjiga o užasima 2. svj.rata, napisana vrlo jednostavnim jezikom, pa je timviše i šokantnija i dojmljivija. Svaki od dijelova ove trilogije pisan je s vremenskim odmakom i uočava se razlika u stilu. Za prvi dio, koji je ujedno i najdojmljiviji svima u Čitateljskoj grupi, karakteristična je surovost umjesto mekoće izraza. Ovdje se susreću razne emocije pa i njihov nedostatak (ljubav prema roditeljima, braći, zajednici, knjigama, podvojenost, strah, izopačenost...).
Glavno je pitanje knjige pitanje identiteta, odnosno pitanje jedinke u totalitarnom svijetu. Prikazana je složenost ljudske ličnosti nakon velikih trauma i tragedija obitelji.
Ova knjiga ruši iluzije, sve je moguće, činjenice ne postoje, ljudi postaju zvijeri i ono što je nerazumno postaje razumno. Nema sretnog krajaniza koga!Duboka, slojevita knjiga od koje na momente zastaje dah.
Ovo je djelo majstorski napisano, udara u glavu i zabada nož u srce. Ocjena je grupe odličan!
Alan Bennett: SUVERENA ČITATELJICA
Ova je knjiga još jedan biser koji je oduševio Čitateljsku grupu. Odlična i slatka knjiga jedinstvena je ocjena grupe. Knjiga koja oduševljava čak i opremom (baršun). Oduševljava i kao objekt i svojim sadržajem. Prijevod je odličan i sve odiše kraljevskim stilom. Tema je nama bliska, govori o ljubavi prema knjigama, govori o kraljici koja polako uranja u svijet knjiga i od početnih nesigurnih koraka u čitanju postaje prava, suverena čitateljica i ljubiteljica knjige. Kako otkriva knjige, tako otkriva i sebe i novi svijet u kojem je važna jedino knjiga. Ona promišlja o samom aktu čitanja, odvaja se od pisaca, koji su umišljeni, razdvaja proizvod od industrije. Čitanje je njeno oružje koje joj nitko ne može uzeti. Ono je mali Bog kome se ona potajno moli. Ocjena grupe: sjajno!
Karen Blixen: BABETTINA GOZBA
Neobična, bajkovita i vrlo vješto napisana knjiga kojaje, kako kaže jedna kritičarka, „književni klasik od kojeg ćete ogladniti za francuskom kuhinjom i ljepotama života“.
Babettina gozba duboka je knjiga, tanka opsegom, ali vrlo slojevita. Govori o neshvaćenosti umjetnika i o dogmama ljudi koji ne žive svoj život u punini. Kreativna osoba kao što je Babette predstavlja suprotnost asketskoj zajednici. Ona predstavlja nešto drugačije, moderno, raskošno i istovremeno vrlo živo i na taj način prijeti urušiti stabilnost u suhoparnoj zajednici.
Babette konačno sa svim skuhanim jelima i cjelokupnim angažmanom utječe na zajednicu i na toj večeri osjeti se puno promjena, što utječe na sve okupljene. Ljudi postanu svjesni neke posebne pozitivne energije, nečega do tada neprepoznatog, i istovremeno spoznaju svoju narav za večerom koja je vrhunska u svakom smislu, i duhovno i fizički.
Babette ne mijenja zajednicu agresivno, već suptilno, skoro magično. Na večeri su svi dobili nešto dobro, odnosno promijenili su se nabolje. Nisu prepoznali serviranu im umjetnost u potpunosti, odnosno nisu prepoznali njenu istinsku esenciju, ali i ono na površini ih je dotaknulo da se promijene iako nesvjesno.
Knjiga je prekrasna, vrlo dojmljivo napisana i jako nam se svidjela!
Gordana Paprika
Alexandar McColl Smith: PRVA DAMSKA DETEKTIVSKA AGENCIJA
Nije čudo da je ova knjiga, uz mnoge druge nagrade, proglašena i knjigom milenija po izboru Times Literary Supplementa.
Detektivka Precious Ramotswe, vlasnica jedine damske detektivske agencije u Botsvani, rješava probleme i zagonetke na svoj osebujan način, poznavajući, prije svega, ljudsku prirodu. Pišući ovu predivnu knjigu, autor nas upoznaje s dalekom, nepoznatom, lijepom Botsvanom, zemljom u kojoj još uvijek ljudi nisu zaraženi „prednostima“ potrošačke kulture, gdje su još uvijek na cijeni ljudsko poštenje, ljubav prema bližnjemu, dobrota i iskonska ljepota skromnoga i poštenog življenja.
Čitajući ovu lijepu knjigu, na trenutak se odvajamo od problema današnjeg ubitačnog tempa življenja i zajedno s MmaRamotswe znamo da u dubini svakoga od nas ipak postoji zrnce ljepote i ljubavi prema bližnjemu.
Christian Grailach
Alexander MacCall Smith: ŽIRAFINE SUZE, MORALKA ZA LJEPOTICE, KALAHARI ŠKOLA STROJOPISA ZA MUŠKARCE
U čemu je tolika draž MacCallovihknjiga o afričkoj Miss Marple? Ona jest detektivka, ali na drugi način i drugoga stila, a i njeni slučajevi, kada bi se prepričavali, djeluju vrlo prizemno. U pitanju su brižni očevi, sumnjičave žene, preljubi, ali i ozbiljniji slučajevi koji bi po nekim standardima bili dobra osnova za klasičnu napetu krimipriču koje MacCall provlači kroz cijelu knjigu. Mma Ramotswe radi i zarađuje svoj kruh te mora rješavati i male, minorne slučajeve koji daju posebnu draž romanima. Oni nose najveći dio atmosfere. Kroz njih doznajemo mnogo o običnom životu Botswane, njenim ljudima, njihovoj jednostavnosti i pristupačnosti, životu kojim još u velikoj mjeri upravlja tradicija, a istovremeno i prirodu Botswane, koja, koliko bila lijepa, može biti i opasna.
Ljepota je i neodoljivost ovih romana u detaljima iz kojih doznajemo kako u Botswani žive i Indijci, kakav je život u Johannesburgu i rudnicima Južne Afrike, kako ima bijelaca koji podlegnu čarima Botswane i žele tu započeti neki drugačiji život, kako svaka prevara nije zbog prevare, nego ima i svoje ljudske razloge, kako ponekad i laž može poslužiti dobru, a sve se to uklapa u veliku sliku mirnog života Botswane. Jednostavno, ovi romani nas uče nečemu što smo već zaboravili ili posjedujemo kao davno sjećanje, a to je život bez stresa, trke, ostavljanja prostora za male užitke kao što je pijenje čaja i gledanje zalaska sunca, razumijevanje ljudi i želja da im se pomogne, ma koliko to nama u tom trenutku stvaralo komplikacije, dakle vraćanje malim ljudskim stvarima koje daju toplinu našim životima. Njegove su knjige tople i duhovite, prekrasne i dirljive, govore nam da je svijet još uvijek lijep i ljubazan, odgojen i čist.
Vesele nas i nakon čitanja osjećamo se sretniji: svakome bismo ih toplo preporučili.
Christian Gailly: VEČER U KLUBU
Prava književna poslastica. Iako puno toga doznajemo unaprijed (što je neuobičajeno), knjiga je neodoljiva i hipersenzibilna. Pročitavši prvu stranicu, kao da prođemo kroz vrata kluba. Fizički.
Jazz glazba prostire se po cijeloj knjizi, knjiga je puna glazbe. Govori o ovisnosti o glazbi, ženama, alkoholu. Knjiga je vrlo atmosferična, pravi biser. Vrlo jazzirana i strastvena. Predivna, prerafinirana, ispričana u finom suptilnom tempu. Poanta je da treba težiti savršenstvu, i u muzici, ali i u životu. Umjetniku je sve dozvoljeno, zato što je svaki umjetnik pomalo i egoist. U knjizi se pojavljuje i lik mačka koji zapravo predstavlja čistu odanost. On jedini tuguje za Suzanne koja umire i predstavlja životinjsku stabilnost nasuprot ljudskoj nestabilnosti i egoizmu. Nagrada INTER za knjigu godine 2002.
Božana Maršanić
Odabrati tri (najbolje) knjige koje su me se jako dojmile u ovih devet godina čitateljskog staža bilo je jako teško napraviti.
Međutim dogodilo mi se nešto zanimljivo, naime kroz knjige koje smo čitali napravila sam analizu sebe i kao osobe i kao čitateljice...
Odabir knjiga slijedi kronološki i to sljedećim redoslijedom:
Knjiga "Sjena vjetra" knjiga je o knjigama, ali i o svijetu punom sjena, gdje je čarolija dragocjena pojava. Duboko me se dojmila rečenica kako svaka knjiga negdje čeka svog čitatelja i shvatila sam tada da i u labirintima moje duše postoje neistražena područja, skrivena i nedostupna čekaju neku knjigu koja će me odvesti dalje - u avanturu upoznavanja sebe , drugih ljudi, života...
Knjiga "Ledeni mjesec" jedno je originalno iskustvo mene kao čitatelja, svojevrstan ispit - tko sam ja, jesam li ja spremna razlučiti/odlučiti što želim ili ne želim... poistovjećenje s likom iz knjige koji je imao isti trenutak odluke, ali on je za razliku od mene napravio svoj izbor... Zanimljivo je bilo i to što sam s ovom knjigom spoznala i cijelu našu čitateljsku grupu kao malu zajednicu u kojoj se lijepo osjećam (svi su se tako brinuli o tome hoću li ja "moći" pročitati knjigu). Sama mi se knjiga ponudila onako kako sam ju željela čitati, nudeći mi najbolji dio sebe za mene (tipom tiskanih slova).
I naposljetku knjiga "Ljubav malim slovima" otvorila mi je nove vidike i pozvala me na putovanje do kraja života... "Netko učini dobro djelo i to pokrene lanac događaja koje mu mnogostruko vrate ljubav. Na kraju, iako se želiš vratiti na polazište, to više nije moguće. Jer ljubav malim slovima izbrisala je bilo kakav povratni put prema onome što si prije bio."
U svome životu biram ljubav, dobro i lijepo i knjige to znaju i daju mi najbolje za mene!
Stoga sam zahvalna svojoj čitateljskoj grupi, našim živim diskusijama, iskrenosti, uvažavanju... Zahvalna sam i spisateljima, naročito onima koji su nas počastili svojim posjetima i podijelili s nama svoja iskustva i razmišljanja...
Osjećam se jako o- Bog-aćena i moj život ovdje na Drenovi dobio je još jednu lijepu boju!
A sve ove riječi ni izbliza nisu dočarale sve ono što bi moja duša htjela reći jer doista bitne stvari ne mogu se iz-reći riječima.
Ovaj moj izbor ne znači da su te knjige najbolje od najboljih. Pročitali smo puno izuzetnih knjiga i tješi me to što će moji (su)čitači spomenuti i druge knjige što su ostavile traga...
Anđa Šimić
Fotografije: Rasprava grupe s Majom Hrgović