Naš razlog bila je nova dječja knjiga, pohabanih korica: Lindbergh - velika pustolovina miša zrakoplovca. Knjiga starinskog štiha mladog autora. 

Torben Kuhlmann ostvario je san mnogih mladih diplomanata. Preko noći postao je slavan. Ipak, slava preko noći obično ne snalazi dječje pisce i ilustratore, a pogotovo ne studente koji pišu diplomske radnje. Torbenu Kuhlmannu, pak, dogodilo se baš to. Preko noći od studenta postao je autor dječje knjige koja je osvojila svijet.

Vaš hrvatski izdavač dugo je podgrijavao iščekivanje čitatelja najavama Vaše knjige dajući nam Lindbergha na kapaljku, svako malo – sad će, sad će… Već i prije samog prijevoda u Hrvatskoj zaradili ste obožavatelje. Za sve koji to dosad nisu postali, opišite se, molim Vas, slobodnim stilom.

Oh, lijepo je čuti da postoji zanimanje za mene i moju knjigu u Hrvatskoj, čak i prije nego što je objavljena. Posebno se zahvaljujem svom hrvatskom izdavaču za vjeru u moje priče. A evo i mog kratkog opisa, donekle u slobodnom stilu. Ja sam Torben Kuhlmann, imam 34 godine i živim i radim u Hamburgu u Njemačkoj. Nakon školovanja odlučio sam postati ilustrator. Crtanje i slikanje oduvijek me jako zanimalo. To je bila moja velika strast već u vrtiću. No, vrlo rano postao sam svjestan da zapravo uživam koristiti se svojim talentom za pričanje priča, ne samo za slikanje slika. Stoga sam izabrao ovaj ponekad zahtjevan posao. Mnogo sam toga naučio tijekom svog studija na Sveučilištu primijenjenih znanosti u Hamburgu i posebno tijekom četverogodišnjeg rada u reklamnoj agenciji. Na kraju, moj diplomski projekt Lindbergh objavljen je 2014. godine i konačno sam mogao raditi kao freelancer radeći na slikovnicama te za reklamne agencije ili novine.

Umjesto običnog diplomskog rada koji obično služi samo da njime konačno završimo jedan period života i započnemo drugi, napisali ste knjigu koja je dokaz čiste ljubavi prema pozivu koji ste odabrali. Ta ljubav pršti sa svake stranice, iz svakog poteza, iz svakog slova. Ilustracija je Vaš poziv i stoga ne čudi ljepota crteža. Koliki je izazov bio ispričati priču?

Kao što sam već spomenuo, opisao bih se kao strastvenog pripovjedača priča. Biti ilustrator odličan je način ne samo da izrazim sebe već i da koristim svoje talente za pričanje priča. Kad sam spojio sve elemente u Lindberghu,bio mi je to sasvim prirodan osjećaj. Moja je filozofija bila slična temeljnom pravilu kinematografije: „Nemoj reći, pokaži!“ Stoga sam se posebno usmjerio na pripovijedanje što više toga samo pomoću ilustracija. Tekst je trebao biti element povezivanja i vodilja. To je bila tema mog diplomskog rada i vrlo sam sretan što moje ideje dobro prolaze kod djece diljem svijeta. 

Koliko je dugo trajalo rađanje ovog rada / ove knjige? Jeste li uživali u njenom stvaranju kao što mi uživamo gledajući je i čitajući je?

Intenzivno sam radio na svojoj najnovijoj knjizi Armstrong više od osam mjeseci da bi ispunio 128 stranica ilustracija, no velika se količina pripremnih aktivnosti mora obaviti unaprijed, primjerice, istraživanje, skice i koncept knjige. Tako da je to sveukupno trajalo oko godinu dana. I da, uživao sam radeći na ovakvom projektu vrlo usmjereno. Bio je to ugodan i gotovo opuštajući radni tijek. Nakon što je polovica rada obavljena, početna nervoza polako nestaje. Rad na Lindberghu bio je sličan, no trebalo mi je nešto duže da završim tu knjigu zbog toga što je u to vrijeme sve bilo velik eksperiment. Sad sam iskusniji.

Knjiga o letećem mišu obletjela je nekoliko kontinenata u samo godinu dana i u istom roku prevedena na više od 25 jezika. Dok ste je stvarali, jeste li sanjali o takvom poduhvatu? Jeste li od početka imali kompletnu viziju knjige koju će djeca širom svijeta grliti pred spavanje?

Uspjeh Lindbergha bio mi je potpuno iznenađenje. Kao što sam rekao, Lindbergh je započeo kao moj projekt za diplomski rad u umjetničkoj školi. A sudbina je mnogih diplomskih radova da ih se stavi u ladicu. Imao sam mnogo sreće što je izdavač NorthSouth Books otkrio moj diplomski rad nacrta knjige na Sajmu dječje knjige u Bologni.  Bilo je ostvarenje sna samo izdati knjigu. I onda je iznenada knjiga bila uspješna. Neobičnost knjige s tamnim nijansama sepije i staromodni stil crteža, za koje sam vjerovao da bi se mogli smatrati nedostacima, bili su najveća prednost. Tako sam sretan što je malo pustolovni miš poletio preko cijelog svijeta i doletio u srca tolike djece. Iznimno sam zahvalan na tome.

Knjiga ima izgled starog, pohabanog zrakoplovnog dnevnika. Radnjom nas vodite u prošlost. Preciznost poteza, detalji ilustracije daju naslutiti da autora krasi strpljivost i posvećenost. Rođeni ste 1982. Pripadate li u potpunosti ovom vremenu ili Vam se čini da ste posuđeni iz nekog prošlog?

Kad god radim na opsežnom projektu, volim se pomalo izgubiti u svijetu i vremenu priče. A moja je opsesija stvoriti autentičnu sliku. Stoga mogu reći da, iako potpuno pripadam našem vremenu, uživam biti vremenski putnik za vrijeme trajanja projekta, bilo da je to početak dvadesetog stoljeća u Lindberghu ili živopisne pedesete godine dvadesetog stoljeća u Armstrongu.

Priču s početka smještate u hamburšku gradsku knjižnicu. Taj će vam detalj osigurati mjesto u srcu svih gradskih (i ostalih) knjižničarki diljem svijeta. Što Vama znače knjižnice? Je li neka posebno ostavila traga i odredila Vas na neki način?

U malom gradiću Sulingenu gdje sam odrastao nije bilo velike, stare knjižnice. No knjižnice su očaravajuća mjesta. Godinama kasnije tijekom svog prvog proputovanja Europom posjetio sam neke predivne knjižnice, do vrha ispunjene bezbrojnim knjigama. To je zaista ostavilo utisak! Tako da godinama kasnije knjižnice imaju važnu ulogu u mojim pričama – kao mjesta nadahnuća, znanosti i mudrosti.

Da bi glavni junak Vaše priče ostvario svoj naum života, on uči iz knjiga, istražuje, pravi nacrte, gradi krila, pobjeđuje sebe (maloga) – dokazuje da znanje postaje moć. Koje su knjige Vama probudile interese, usadile želju za istraživanjem i stvaranjem?

Postoji toliko mnogo knjiga i filmova koji su mi usadili takvu želju, gotovo ih je previše za nabrajanje. No jedno od mojih najživljih sjećanja povezanog s knjigama bilo je čitanje romana Drakula Brama Stokera po prvi put kad sam bio tinejdžer. Tad sam prvi put zaista osjetio moć riječi.

Odabrali ste temu letenja, prvo ste s Lindberghom poletjeli, a zatim s Armstrongom (Vašom drugom knjigom) odletjeli u Svemir. Zašto baš letenje? Simbolizira li ono neku Vašu unutrašnju želju, strast ili možda pobjeđuje neke strahove? Ili je dječački hobi poslužio kao inspiracija za priču?

Dokle mi sjećanje seže, oduvijek sam bio opčaran poviješću zrakoplovstva. Mislim da je zaista nadahnjujuće razmišljati o prvim izumiteljima, koji su sagradili čudne sprave u svojim štagljevima u nadi da će napraviti prvi leteći zrakoplov. A desetljećima kasnije tu je bio ogroman izazov slanja čovjeka na Mjesec. Sve su to nevjerojatna postignuća. Ja sam samo pokušao posuditi djelić njihove nadahnjujuće osobnosti i smanjio sve na veličinu miša. No vrlo mi je važno da se moje mišje pustolovine povežu sa stvarnim događajima, fiktivna priča uklopljena u našu stvarnu povijest. Mali dodatak sa strane: kao djetetu mi je jedna od želja bila sagraditi zrakoplov. Čak sam u dvorištu rodne kuće sagradio neke čudne sprave s krilima. Stoga se može reći da su Lindbergh i Armstrong barem malo autobiografski.

Ilustrator(i) koji Vas nadahnjuju? Neki uz koje ste odrasli?

Oh, toliko je mnogo umjetnika i ilustratora koji me iznimno nadahnjuju. Da nabrojim samo neke: američki umjetnik i ilustrator Norman Rockwell, majstor vodenih boja John Singer Sargent, umjetnik plakata Drew Struzan, Claude Monet, Rene Magritte i mnogi crtači stripova. Iz svog djetinjstva sjećam se knjiga njemačkog ilustratora i autora Janoscha.

Lindbergh odsad leti, čita i spava i u hrvatskim knjižnicama. Postoji li nada da i Vas put jednom dovede k nama?

Nadam se da ću biti u mogućnosti posjetiti Hrvatsku jednog dana i družiti se na čitanjima knjige sa svojim hrvatskim čitateljima. I siguran sam da će se to jednog dana dogoditi. Zaista, nisam već ranije posjetio Hrvatsku zbog nepovoljnog trenutka kad je poziv stigao. Jako sam sretan što su me već pozvali u mnoge zemlje. Nažalost, imao sam već zakazane termine turneje promocije i čitanja knjige kad je stigao prvi poziv iz vaše zemlje. Držimo palčeve da ćemo uspjeti to izvesti u bliskoj budućnosti.

Držimo palčeve.

Prevela: Sanja Štajdohar

Potražite Lindbergha na našim policama.