Poglavlja romana izmjenjuju se, u jednima Đana opisuje težak život i rad na kruzeru, u drugima se sjeća svojeg djetinjstva i rane mladosti, a posebna poglavlja su pisma Tei, Đaninoj najboljoj prijateljici koja je počinila suicid, ali iako Tea više nije živa pisma su Đanin ispušni ventil i utjeha. Rad na kruzeru sve je samo ne ugodan.

CITATI
*
Na ovom brodu, dubina iskorištenosti je proporcionalna dubini očaja. To je upisano u poslovni plan kompanije. I to je sasvim u redu. Svi rade tako.
*
Anksiolitike sam rasula u more, podijelila ih šarenim ribama. Nije to za mene. Ništa ne pomažu. Brodski očaj je jači od tableta.

Poglavlja romana u kojima se Đana sjeća odrastanja u Vodicama vrlo su sjetna, dijele se na vrijeme prije i poslije Domovinskog rata, tijekom kojeg tinejdžericu zbunjuje novonastala situacija.

CITATI
*
Odjednom je sve u Jugoslaviji krivo. I sve je puno unutarnjeg neprijatelja. Mi Hrvati smo unutarnji neprijatelji Jugoslavije, a JNA je unutarnji neprijatelj nas Hrvata. I JNA ima unutarnjeg neprijatelja. To su oni koji ne žele pucati na svoje. Oficir Srbin koji je oženjen za Hrvaticu. Poručnik Hrvat koji je oženjen za Srpkinju. I sve moguće mješavine Hrvata, Srba, Bosanaca, Makedonaca, Slovenaca, Crnogoraca, Kosovljana i Vojvođana. Tko želi pucati na svoje, lud je. Ispalo je da su ludi mnogi.
*
Političari velikim riječima barataju s lakoćom, kao da imaju pravo baratati svim onim što one predstavljaju, a što će im zauvijek ostati nepoznato. Kad se ne uspijevaju izboriti velikim riječima, posežu za tijelima vojnika. Slabost velikih riječi mjeri se u broju mladih, mrtvih tijela.

Đana želi živjeti kao što je živjela do tada, želi izlaziti i svoju zabrinutu majku pita „Mama, meni je šesnaest godina. Kada ću živjeti, ako ne sad?” Tein suicid duboko je potresao Đanu, osjećala je kako je izdala Teu, ali i kako je Tea izdala nju.

CITATI
*
Ti ćeš odabrati mrak smrti, a ja svjetlo života. Ti ćeš odabrati svjetlo smrti, a ja mrak života. I nikada nećemo saznati koja od nas je u pravu, jer pravog nema.
*
Nijedan slabić ne može se ubiti. Ubiti se mogu samo najjači. Pokaži mi kako si se usudila, kako si svima rekla: odjebite, mene više nema.
*
Tea. Jedino je ona sve razumjela. Svu ranjivost, svu zgužvanost svijeta. I zato je pisala. Papir je prihvaćao sve, ništa nije mijenjao, sve je moglo ostati zabilježeno upravo onako kako jest.
*
Čovjek mora poludjeti da bi ostao normalan. Mora poludjeti od ludosti svijeta i tek tada se može oporaviti i biti svoj. Jer onda više nije važno tko gleda.

Iskustva rada na kruzeru, nova poznanstva promijenila su Đanu ili je tek tada spoznala svoju stvarnu snagu. Scena romana u kojoj Đana baca u more svoje sigurnosne cipele podsjetila me na sličnu scenu u romanu Divljina Cheryl Strayed (Znanje) koja je prepuna katarze, pročišćenja.

CITAT
* Spuštam se u čučanj, odvezujem vezice na sigurnosnim cipelama i jednu za drugom ih bacam u more. Potonuti će na dubinu od tristo metara. U jednu će se useliti rad samac, a u drugu školjke. Nijedno biće podmorja neće znati otkud te čudne kuće.

Pretpostavljam kako se nekim čitateljima možda neće svidjeti dijelovi romana koji govore o suicidalnosti, obično se kod nas kaže „motiku u ruke, pa nećeš misliti na gluposti”, ali ako netko shvati, pokuša razumjeti Tein izbor, izbore njima poznatih osoba koje su postupile kao Tea, bit će dobro. Zatvorite vrata svoje sobe i pročitajte Sobu na dnu mora, roman koji je tako bolno realističan, ali koji je i sjetan i poetičan, roman koji nadi ostavlja odškrinuta vrata.

 

Tomica Šćavina (1975) diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljene su joj dvije knjige psiholoških kolumni Unutarnji kompas (Planetopija, 2009.) i Koordinate sreće (Planetopija, 2012.). Njen prvi roman Brod za Lajku (Jesenski i Turk, 2011.) ušao je u finale za VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman, a za drugi roman Povratak genija (Jesenski i Turk, 2013.) joj je dodijeljena nagrada SFera. Poezija joj je objavljivana u časopisima Rival, Zarez i Poezija, objavila je i zbirku poezije Ornamenti pada. Autorica je pet dokumentarnih radio-drama za Hrvatski radio za koje je nagrađena edukacijom Master School of Radio Features koju je organizirala European Broadcasting Union. Pohađala je edukaciju iz Integrativne psihoterapije i s Trećim programom Hrvatskoga radija surađivala kao autorica brojnih emisija iz područja psihoterapije. Surađivala je s Prvim programom Hrvatskoga radija – davala psihološke savjete za tinejdžere u emisiji Zbrda-zdola, pisala o čudesnom svijetu životinja, a za emisiju Priče za velike i male napisala dramatizaciju svoje priče za djecu Krotitelj oblaka. Osim toga, Tomica Šćavina bavi se psihološkim savjetovanjem, vodi terapiju pisanjem i piše kolumne za časopis Sensa.