Svaka odbijenica popraćena je ilustracijom, a čitajući odbijenice slatko sam se smijuljila, ponekad i glasno nasmijala. Čast da otvori knjigu ima Miguel de Cervantes i Don Quijote, „urednik“ mu je napisao:

Dragi Miguel,

Preeeeedugačko. I smjestio si radnju u Španjolsku??

Bolje bi bilo da je na Divljem zapadu, razmisli malo, pustolovina, pustopoljina, ali ne Španjolska. Istina, ne bi bolje funkcionirale ni na Divljem zapadu, ali vjetrenjače nisu u Španjolskoj. Vjetrenjače su u Nizozemskoj. Vjetrenjače su Nizozemska.

A ja nikad ne bih smjestio radnju u Nizozemsku.

To je tako malo tržište.

Roman Don Quijote prvi put objavljen je 1606. godine, ali ilustratorima to nije smetalo pa su na crtežu uz odbijenicu umjesto vjetrenjača tornjevi za bušenje nafte.

Uostalom, i književnik i ilustratori poigravaju se različitim razdobljima u istoj odbijenici. Williamu Shakespeareu urednik je dobrohotno savjetovao:

„Molim te, Willy, preklinjem te, ostavi se političke nekorektnosti. Ostavi to opakim tipovima koji se znaju s tim nositi, jednom Houellebecqu, na primjer.“, a Franza Kafku upozorio je kao naslov „Preobražaj“ ne funkcionira dobro na Google i Amazon tražilici. Gustave Flaubert dobio je upit „A gdje je seks?“ te konstataciju kako su očekivali nešto poput 50 nijansi sive u romanu Gospođa Bovary.

Odbijenice su uglavnom vrlo kratke, rijetko koja zauzima više od jedne stranice, ali zaista su vrlo maštovite i duhovite.

Na kraju je nakladnik poslao poziv autorima „Pošalji nam svoj rukopis!“, ali dodao „Pa „pozivamo“ baš i nije prava riječ, ali slobodno šalji ako baš moraš“, slijede i upute kako.

Ova mi je knjižica pravo osvježenje u potopu mračnih romana koje uglavnom čitam, pišući ovaj osvrt ponovno sam se smješkala, možete je otvoriti na bilo kojoj stranici odnosno odbijenici, nasmijati se i krenuti dalje za svojim poslom.

Iz novije povijesti poznato je kako je J. K. Rowling, mama Harryja Pottera, dobila gomilu odbijenica za prvi roman serijala, sve odbijenice čuva u kutiji.

Kad je počela pisati drugu vrstu romana javljala se urednicima pod pseudonimom Robert Galbraith i dobila ovo:

„Izdavačka kuća Constable&Robinson tako je u svom odgovoru napisala da sa žaljenjem mora odbiti rukopis jer smatra da knjiga ne bi polučila nikakav komercijalni uspjeh. Osim toga, sugerirano joj je da se raspita koji izdavači izdaju žanr koji je odabrala.“

Iskreno, romani koje J. K. Rowling objavljuje pod pseudonimom Robert Galbraith nisu (za mene) ujednačene kvalitete, ali daleko su od komercijalnog neuspjeha, naprotiv.

I za kraj – jako bih voljela da Riccardo Bozzi napiše knjigu Urednici koji su odbili remek djela čupaju ćelave glave, nikada nećemo saznati kako su prošli urednici koji su odbili J. K. Rowling i njezinog malog čarobnjaka, možda za kaznu sto puta olovkom prepisuju sve dijelove serijala?

Svima želim dobru zabavu uz knjigu Dragi autore ili kako odbiti remek djelo.

Ups, Riccardo nije napisao koliko su puta odbili ovu knjigu.