Godine 2002. roman Sjena vjetra proglašen je knjigom godine, a na tragu te knjige objavio je 2008. roman Anđelova igra, roman Zatočenik neba 2011. te roman Labirint duhova 2016. godine.

Moja mama bi rekla kako sam zapela kao Max po diviziji, što god joj to značilo i tko god taj Max bio.

Jako mi je drago što je gospodin Zafón napisao tetralogiju koje sam se uhvatila nakon što su izdani svi dijelovi. Vjerojatno bih od jednog do drugog izdanja nove knjige zaboravila dobar dio radnje prethodne iako se svaka knjiga može čitati zasebno ili nasumičnim redom.

Dakle, središnji dio romana Zatočenik neba opisuje zlehudu sudbinu Fermina Romera de Torresa i Davida Martina od 1939. do 1941. zatočene u zloglasnom zatvoru u utvrdi Montjuic u Barceloni.

Uvodni i završni dio romana puno su vedriji, ali i u njima se otkrivaju mnoge tajne prošlosti te na neki način priprema teren za veliko finale u završnom dijelu tetralogije Labirint duhova koji me gleda i pita što se čeka.

Osebujni lik Fermina Romera de Torresa sve je bolje oslikan, a s Danielom Sempereom izuzetan su književni par.

Ne volim spojlanje, osim kad sama pročitam kraj i dalje spokojno čitam, ne piše mi se lektira, ali savjetujem ako se uhvatite Zafóna osigurajte na vrijeme sve nastavke da se ne pogubite.