Branko Ćopić: Ježeva kućica

"Ježeva kućica" Branka Ćopića jedna je od najljepših priča u stihu za male i velike, koja je oplemenila mnoge naraštaje univerzalnom porukom o ljubavi prema vlastitom domu. Kao slikovnica nastala je davne 1957. godine kad je akademski slikar Vilko Gliha Selan svojim viđenjem smjeloga Ježurke Ježića legendarnoj basni u stihovima Branka Ćopića udahnuo novi život i učinio je apsolutnim dječjim književnim klasikom.

H. C. Andersen: Djevojčica sa šibicama

Hans Christian Andersen autor je bajke za djecu “Djevojčica sa šibicama” koja govori o siromašnoj djevojčici i njezinoj tragičnoj sudbini. Radnja bajke smještena je u 19. stoljeće i vjerojatno je jedna od najtužnijih priča proizašla iz pera Hansa Christiana Andersena. Autor nam je njome htio dati do znanja da razmislimo o svom životu i o onome što nam je bitno. U trenucima kada su svi zaokupljeni novogodišnjom proslavom, malena djevojčica umire sama, promrzla i gladna na pločniku. Ovu priču važno je pročitati u djetinjstvu kako bi od malih nogu razvili empatiju prema potrebitima.

Oscar Wilde: Sretni princ

Sretni princ, Slavuj i ruža, Sebični div i Odani prijatelj, bajke su koje i danas osvajaju literarnom vrijednošću. Potraga za srećom, patnja malih i zapostavljenih, nesebično davanje i žrtvovanje za druge, samo su neke od brojih poruka uronjenih u bajkoviti svijet Oscara Wildea. Knjiga sadrži metodičke upute za analizu koje će pomoći lakšem i boljem razumijevanju djela.

Thomas Man: Tonio Kröger

Podulja pripovijetka pisana iz perspektive dvadesetpetogodišnjeg mladića, a obiluje autobiografskim elementima i ocrtava osnovne elemente autorove ukupne poetike. Na početku pripovijetke pojavljuje se naslovni lik kao četrnaestogodišnjak. Potom se slijedi njegov mladićki život, koji je bitno različit od života drugih pripadnika njegova naraštaja, a ta različitost ostaje konstantom njegove osobnosti sve do zrelih godina. Tonio je senzibilan mladić koji duboko i burno proživljava okrutne životne istine, spoznaje ih, ali ne želi iz njih izvlačiti neku praktičnu korist, on se ne uklapa u konvencionalne okvire. Njega zanima ljepota u pojavama, te je on pretače u stihove, a svaka od njegovih ljubavi donosi mu bolna iskustva, razočaranja u ljude i osjećaj praznine. On pokušava odgonetnuti bit vlastite književničke pozicije i krize u kojoj se našao kao pisac, ali kao čovjek.

Ljermontov: Junak našeg doba

Prvi ruski roman u prozi, roman je sastavljen od pet pripovjedaka koje povezuje glavni lik Pečorin, preteča "suvišnog čovjeka". Pripovijetke nisu poredane kronološki, već se kroz njih postepeno upoznaje glavnog junaka. U prvoj, Bela, pripovjedač je priprosti kapetan prve klase Maksim Maksimič, koji pripovjeda najromantičniju pripovjetku. U drugoj, Maksim Maksimič, pripovjedač govori o svojem slučajnom susretu s Pečorinom. U trećoj, Tamanj, iznesena je poetska priča u kojoj Pečorin sam govori o događajima kojima je ponesen. Pripovijetka Kneginjica Meri zapravo je Pečorinov dnevnik u kojem se otkriva njegov unutarnji svijet. Posljednja, Fatalist, svojevrsna je filozofska sinteza romana u kojoj glavni junak promišlja usud kao pokretača svih ljudskih djela.

Turgenjev: Očevi i djeca

Roman karaktera "Očevi i djeca" idealan je primjer zornog prikaza društveno-političkih zbivanja u Rusiji polovicom 19. stoljeća. Turgenjev već na samom početku romana prikazuje promjene koje se u njegovo doba događaju u ruskom feudalnom sustavu. Također, prati i filozofsko-ideološke novosti kroz glavni lik Bazarova – ruskog intelektualca, mladog i revolucionarnog nihilista koji ne priznaje nikakve autoritete, tradiciju, aristokraciju, umjetnost, romantiku, estetske i moralne vrijednosti pa čak ni samu znanost i medicinu, kojima se bavi kao budući liječnik. Lajtmotivi ovog romana je sukob dviju društveno-političkih tendencija u doba ruskog feudalizma, koji je u vrijeme pisanja romana bio na izmaku, te sukob generacija, “očeva i djece”. Turgenjev je od svih svojih djela bio najzadovoljniji ovim romanom, a prema oštrom, ciničnom, bezobzirnom, a opet čudno simpatičnom Bazarovu osjećao je nehotičnu naklonost i zauvijek mu je ostao najdraži lik kojeg je stvorio.

Dostojevski: Idiot

Jedan od najznačajnijih romana svjetske literature. Glavni je lik mladi knez Miškin, idealni čovjek čija dobrota nije "od ovoga svijeta". Nakon boravka u Švicarskoj vrća se u Rusiju i ulazi u društvo gdje neizbježno, zbog svoga karaktera postaje "društveni idiot".

Ivo Andrić: Prokleta avlija

Prokleta avlija jedno je od najpoznatijih djela Ive Andrića. Ovo djelo smatra se njegovim najbolje komponiranim djelom, upravo zbog narativnog postupka u kojem je priču iznio u prstenastoj strukturi, tj. u djelu su priče ispričane jedna unutar druge. Uz to, djelo krasi i odlična karakterizacija likova, ali i opis društvenog poretka istoka Europe. Kao i u većini njegovih romana, likovi kod Andrića predstavnici su određenih tipova ljudi, ali istovremeno su izrazito kompleksni i slojeviti, s jedinstvenim karakterima. Ovime Andrić istovremeno postiže duboku psihologizaciju likova, ali i prikaz društva u kojem ti likovi žive.

Meša Selimović: Derviš i smrt

Psihološki i filozofski roman, pun introspekcija glavnog lika u kojima glavni lik traži smisao života. Priča ogovori o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u Bosni, da spasi brata koji je nepravedno zatvoren. Šejh odlazi kadinici, kadiji, muselimu i muftiji, ali svaki se put suočava ili s potpunom ravnodušnošću prema sudbini svog brata ili s prijetnjom da će nastradati nastavi li s istragom. Na kraju saznaje da mu je brat pogubljen. Vjera u otomanski sustav vlasti, koja je u Ahmedu postupno slabila tijekom susreta s lokalnim glavešinama, potpuno je razorena i on priprema pobunu koja vodi u novu tragediju. Selimović ispisuje roman prigušenom emocijom, sumornim iskazima o ljudskoj sudbini, atmosferom koja oscilira između smirenosti u prihvaćanju sudbine i bunta protiv neljudskih okolnosti koji kroje sudbine ljudi.

Marguerite Yourcenar: Hadrijanovi memoari

Roman pisan u obliku pisama rimskog cara Hadrijana svom nasljedniku Marku Aureliju. Ležeći teško bolestan i na samrti, Hadrijan se osvrće na svoj bogat život - od uspona na vlast, stalne borbe za očuvanjem te vlasti, ratovanja, ali i emotivnih trenutaka - ljubavi i strasti, protkanih meditativnošću i refleksivnošću. Iako su pisma imaginarna, autorica je proučavala povijesne izvore, stoga je roman i posveta velikom Rimskom carstvu koje je bilo na zalazu. Roman je pisan kroz 30-tak godina, od prve ideje još 1924. do objavljivanja 1951.g. i najznačajnije je djelo ove francuske spisateljice.

Marcel Proust: U potrazi za izgubljenim vremenom

Ciklus romana U traganju za izgubljenim vremenom životno je djelo Marcela Prousta čiji se cjelokupni prijevod u Hrvatskoj pojavio 1965. godine u izdanju poduzeća "Zora". Radi se o najvažnijem francuskom romanu 20. stoljeća, a literatura o tom djelu je najopsežnija u francuskoj povijesti književnosti.

Sei Shonagon: Zapisi pod uzglavljem

Autorica romana "Zapisi pod uzglavljem", rođena je 966. godine. Vrijeme zahvaćeno romanom je period između 991. do 1000 godine. Po svom obliku ovaj roman je prvi tipični predstavnik književnog žanra japanske književnosti koji je kasnije dobio naziv "zapisi što slijede kist". Tekstovi su pisani izvanredno živo, upravo pršte od duha, iskreni su, ne skrivaju simpatije ni antipatije. Najljepši, izuzetno zanimljivi su odlomci koji govore o prirodi u razna godišnja doba. Iz ovog razdoblja japanske povijesti nije sačuvan nijedan drugi tekst sličnog karaktera. Za Sei je bio pravi užitak ponižavati druge, a posebno muškarce koji su se ponosili svojim znanjem pokazujući im kako im žena može u najmanju ruku biti dorasla.

Ernest Hemingway: A sunce izlazi

Prvi roman „najveeg pisca moderne Amerike“ koji se smatra najboljim romanom „Izgubljene generacije“. Objavljen 1926. godine, s pravom se smatra remek djelom, knjiga koja se vrsnoćom izvedbe stavlja u ravan sa drugim velikim književnim ostvarenjima u umjetnički snažnoj epohi moderne. Majstorstvo, svjestan umjetnički pristup oblikovanju pripovijesti ovoga, opsegom nevelikog romana, očituje se u promišljenom pristupu tematici postratne izgubljenosti, deziluiziranosti mladih ljudi u Parizu, osjećaju gubitka i hendikepiranosti u vremenima kada bi trebalo ozbiljnije otpočeti živote, a među ruševinama, u općem iskustvu poraženosti činjenicom zbivanja jednog velikog, krvavog rata, kao što je to bio Prvi svjetski rat. 

Milan Kundera: Nepodnošljiva lakoća postojanja

Uzbudljivi romani o ljubavi u modernim vremenima, o sudbini emigranata i o nemogućnosti povratka u zemlju koja je jednom napuštena. Kunderini junaci, kao neki moderni nomadi, tragaju za ljubavi, razumijevanjem, bliskošću, toplinom, stajnom tačkom u kojoj će se osjetiti da su kod kuće, u intimi i među svojima. Priča nas vodi u Prag 1968. godine, gdje pratimo živote intelektualaca i umjetnika u češkom društvu tijekom komunističke ere, Praško proljeće i ulazak sovjetskih trupa u zemlju.

John Williams: Stoner

Kada je 1965. objavljen, Stoner Johna Williamsa prošao je gotovo posve nezapaženo. Danas, pola stoljeća preporuka poslije, remek-djelo američkog romanopisca voljom se oduševljenih čitatelja pretvorilo u svjetsku književnu senzaciju. No u čemu je tajna zavodljivosti priče o tihom profesoru engleske književnosti, o njegovu “malom” životu na malome sveučilištu u Missouriju? Je li u njegovu nesretnom braku ili u njegovoj izvanbračnoj ljubavi? U njegovu odnosu s kćeri, ili u njegovoj strasti prema književnosti, zbog koje će kao mladić napustiti roditeljsku farmu, opčinjen čarolijom jednog Shakespeareova soneta? Tajna je, jednostavno, u Stoneru. William Stoner nije junak na kakve smo navikli i koje je lako reklamirati. Nije najhrabriji, ni najbolji u svome poslu, nije najuspješniji, ni najsretniji, a opet – ljudski život teško da se može proživjeti hrabrije, punije, sretnije i bolje od onoga kako je živio Stoner. Stoner je iznimna knjiga o naizgled nimalo iznimnom čovjeku, u kojoj ćemo se, uz malo sreće, prepoznati.

Nenad Korkut, najcjenjeniji domaći modni kritičar, bavi se pisanjem o modi, filmu i fotografiji za televiziju i tiskovne medije. Po zanimanju je doktor medicine, specijalist ortopedije i rukovoditelj Službe za odnose s javnošću Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).