Rezultat takve šetnje je pred nama, a kad bi, kaže Selvedin, krenuo iznova, izbor bi vjeruje pao na nekih drugih deset knjiga izabranih po nekom drugom ključu.

No ipak postoji ideja kojom se Avdić vodio pri izboru, a to je izbjegavanje sudbonosnih popisa poput "knjiga koje su utjecale", "najvažnije" ili "one knjige koje morate pročitati".  Ovo potonje posebno, jer, piše nam Selvedin,  „mislim da ona sevdalinka pravilno misli kada kaže od nameta nema selameta".

Zato Selvedin bira nasumično, knjige koje bi mogao iznova i polako čitati, napreskok, gdje se stranice otvore.

George Perec: Vrste prostora

Igrajući se tekstom, njegovom sintaksom i strukturom, autor na osebujan način promišlja svakodnevne, uobičajene prostore: krevet, spavaća soba, stan, zgrada, ulica, četvrt, grad, selo, zemlja, svijet… otkrivajući šire oblike čovjekova življenja. Pritom ne pokušava prostor jednoznačno odrediti niti ga definirati, već ga pokušava istražiti i upoznati, obzirom da su granice svakog prostora krhke, neuhvatljive i podložne promjenama.

Vladimir Nabokov: Govori, sjećanje!

"Govori, sjećanje!" zbirka je autobiografskih eseja jednog od najvećih književnih stilista i literarnih genija uopće - Vladimira Nabokova, najširem čitateljstvu poznatog po svojevremeno iznimno skandaloznoj "Loliti". Nabokovljeva autobiografija koja obuhvaća prvih 40 godina njegovog života iznimno je čitalačko iskustvo, i knjiga koja u potpunosti dočarava svu raskoš njegovog rafiniranog stila i bujne imaginacije, ali i njegovo lirsko doživljavanje stvarnosti u memoarskim zapisima kojima najskrivenije zakutke svoga sjećanja rekonstruira rijetko viđenom minucioznošću, istovremeno ih poetski omatajući aurom začudnosti...

Michel Tournier: Slavlja

Kratki eseji, crtice, zabilješke, skice, koji slave neiscrpno bogatstvo svijeta, izražavajući autorovu nepresušnu znatiželju i upitanost, žeđ za otkrivanjem, gledanjem, znanjem, čuđenje i divljenje najraznovrsnijim fenomenima svijeta prirode, čovjekova tubitka, psihološkim i biološkim pojavama, lokalitetima, svijetu umjetnosti, te pojedinim ljudima u raljama medija (kao što su npr. Sacha Guitry, lady Diana, Michael Jackson...).

Božo Koprivica: Vježbanka Danilo Kiš

"Vježbanka Danilo Kiš" zbirka je tekstova Bože Koprivice posvećenih posljednjem jugoslavenskom piscu. Objedinjujući eseje koji su nastajali u rasponu od nekoliko desetljeća, Božo Koprivica raspisuje, za četiri ruke, partituru u kojoj se književno-kritičke bilješke razvijaju u poetičke lajtmotive, a dokumenti refrentski variraju na prelazima iz biografije u literaturu. No, osim kao stilska vježba književne kritike, ova knjiga mora se čitati i kao pouka o prijateljstvu, o (po)etičkoj srodnosti i odanosti u sjećanju.

Charles Mingus: Bedniji od šugavog psa

Charles se osjećao posramljeno zbog djevojaka sa šestog sata tjelesne i zdravstvene kulture u bijelim košuljama i crnim šorcevima, koje su visile na ogradi, promatrale ragbijaše i hihotale se, iako je već trebao biti naviknut na komentare o svojim krivim nogama i uvučenim palčevima. Svakog trenutka je bio svjestan prisustva Lee Mary, koja je stajala sama i izdvojena i pravila se da ne zna da je on tu...

Czeslaw Milosz: Abecedar

Ovaj roman u odrednicama, kako ga je nazvao, zapravo je osobni izbor pojmova, osoba, izraza i predstava koje su autora uvijek zaokupljale, rječnik jednog života. "Abecedar“ poljsko-litvanskog nobelovca može se čitati otpočetka, iz sredine ili s kraja, a da se ne izgubi nit piščeve misli ni cjelina njegovog obuhvatnog uvida u doba u kojem je živo, njegove više ili manje značajne protagoniste i događaje koji su ga obilježili.

Mirko Kovač: Evropska trulež

Evropska trulež jedna je od onih knjiga Mirka Kovača koja stalno i iznova biva nadopisivana, kojoj se Kovač vraća i bez koje je teško i nemoguće razumjeti njegov opus. Nagrađena već prilikom svoga prvog izdanja važnom NIN-ovom nagradom, u međuvremenu je Evropska trulež doživjela bitne promjene, pa je ovo njezino treće izdanje zapravo potpuno nova knjiga pod istim naslovom.
U svojoj summa poetica Mirko Kovač ispisuje što za njega jest, a što nije važno u književnom radu, što ga zanima, kako piše, autopoetički govori o svojim djelima i ne libi se osvrnuti na djela suvremenika, bilo domaćih, bilo stranih. Prožeta s puno humora, ironije, autoironije i briljantnih zaključaka, Evropska trulež esencijalni je izbor iz Kovačeva razmišljanja o književnosti.

Sam Shepard: Kotrljajuća grmljavina

Knjiga pisca i glumca Sama Sheparda priziva davno i slavno putovanje, glazbenu turneju Boba Dylana i glazbene grupe kojoj su se pridružili i prijatelji Joan Baez, Allen Ginsberg, Ramblin' Jack Elliot te Sam Shepard u ulozi scenarista za planirani film o putovanju. Turneja polovinom sedamdesetih po Novoj Engleskoj (SAD) nije urodila filmskim svjedočanstvom, ali je zato Shepard vodio dnevnik i sastavio knjigu u dinamici toga projekta i druženju glazbenih duhova toga vremena, dojmljivo prikazujući glazbena događanja, posebno prilike iza kulisa. Knjiga je bogato ilustrirana fotografijama i vođena markantnim odrednicama o ljudima i doživljajima.

Zuko Džumhur: Pisma iz Azije

Autobusi i kamioni u Afganistanu pravo su šareno čudo na kotačima. I oni se poput ostalih automobila prave po tvornicama, ali za Afganistance tvornica obavi samo jedan dio posla. Tek kad njima padnu u šake, ti autobusi i kamioni dobivaju svoj konačni oblik. Nikad nisu zadovoljni tvorničkom linijom, modelom i izgledom. Maštoviti Afganistanci autobusima dodaju još mnogo svog osobnog „dizajna“. Da ih udese po svom ukusu i svojim potrebama, oni skidaju, zamjenjuju i dodaju nove dijelove i površine koje u tvornici nitko nije ni slutio, a kamoli predvidio. Pored zavjesica, praporaca, lančića i kablova, oni, metalni autobus ili kamion, pretvore u veliki drveni sanduk nalik na nekakav ogromni trpezarijski kredenac pogodan za prijevoz putnika i slikanje svakojakih prizora iz života i oko života. Tu su islikani i newyorški neboderi, i japanski šinobusi, i šadrvani u Granadi, i rajske ptice, i šenbrunski perivoji, i Meka i Medina, i ćuprija na Temzi, i lavovi i tigrovi, i avion s deset motora, i maharadža na slonu, i bojni brod „Missouri“ i još sijaset svakojakih kontrafa.

Tvrtko Kulenović: Istorija bolesti

Na tom tragu, Istoriju bolesti nazivam Knjigom bez žanrovskog opredjeljenja. Možda bi, s obzirom na njegovu protejsku prirodu, bilo teoretski najsigurnije je svrstati u roman. No, s obzirom da se ovdje više esejizira, nego što se opisuje i narativizira, možemo je odrediti kao roman-esej. No, i sam Kulenović navodi: ”tradicionalni roman nas vuče samo i jedino naprijed, a knjiga nas u svakom trenutku vuče u svim pravcima, malo ili mnogo naprijed, ili malo ili mnogo nazad, od početka ili sredine prema kraju, ali i od kraja prema sredini i početku: ponekad to mogu da budu dva mlaza iz dva izvora svjetlosti, dva sferična ogledala koja se nalaze na krajevima, a mlazovi se u sredini ukrštaju. Jer tako je i u životu: život ne teče samo kao rijeka od izvora ka ušću, nego i poprijeko, i unazad.”

Selvedin Avdić rođen je 1969. godine u Zenici. Radi kao urednik online magazina Žurnal. Do sada je objavio zbirku priča Podstanari i drugi fantomi, Autobusne bilješke, romane Sedam strahova, Kap veselja i intimnu monografiju Moja fabrika.

Roman Sedam strahova, objavljen je u Bosni i Hercegovini (dva izdanja),  Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji, Egiptu, Turskoj, Velikoj Britaniji (dva izdanja), Danskoj i Španjolskoj. U pripremi je slovensko izdanje. Ušao je  u širi izbor za nagradu IMPAC Dublin Award i u uže izbore za nagrade Science Fiction and Fantasy Translation Award u Kaliforniji, Jutarnjeg lista u Zagrebu i Meša Selimović u Tuzli. Britanski Guardian uvrstio je roman među najbolja “paperback” izdanja objavljena u 2014. godini.

Prema motivima knjige Moja fabrika napravljena je višestruko nagrađivana kazališna predstava.

Roman Kap veselja do sada je objavljen u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i Makedoniji. U pripremi su englesko i makedonsko izdanje. Knjiga Autobusne bilješke objavljena je u Srbiji i Hrvatskoj, uskoro u BiH.