Kada sam uzela u ruku ovo što vam upravo predstavljam, mogućnost da ovu priču ostavim sa strane svela se na minimum.

Morris Lessmore volio je riječi. ... Njegov život bio je knjiga koju je, stranicu po stranicu, uredno sam pisao.

Svi pišemo knjige svojih života. Svi smo autori svojih knjiga, i da, iako to često zaboravljamo, sami možemo utjecati na kvalitetu svojih života. Osvješćivanje tih činjenica jako je važno od prvih riječi, od prvoga slova. Od prve slikovnice.

No svaka priča krije i nemire.

Sasvim je u redu u životu naići na prepreke, probleme, stvari koje bismo rado preskočili. Ali svladavanje prepreka čini život ljepšim. Važno je da to djeca znaju (jer onda će znati i čovjek jednog dana).

Lessmore 1

Leteća dama je znala da Morrisu samo treba dobra priča, pa mu je poslala onu koju je najviše voljela.

Leteća dama ukazat će se nekome u obliku nove drage osobe, poboljšanja zdravlja, novčanog dobitka. Uvijek postoji rješenje. To bi svako dijete (pa i ono u odraslom biću) trebalo znati.

Morris je polako ušao i otkrio najtajanstveniju i najzanimljiviju prostoriju koju je ikada vidio. Svuda po njoj letjele su bezbrojne stranice i Morris je mogao čuti tihi cvrkut tisuća različitih priča, kao da svaka knjiga šapuće poziv na pustolovinu.

Lessmore 2

Kad se nađemo u teškom životnom razdoblju, kad nas sustignu nevolje, problemi, bezizlazje, uvijek možemo pokušati potražiti utjehu u riječima koje život znače. Iz knjiga nešto ćemo naučiti, s nekim knjigama saživjeti, u neku se priču uživjeti i samim time manje patiti. Gospodin Morris je uz pomoć knjiga ponovno pronašao smisao i ponovno počeo pisati svoju priču. Čitao je i čitao, istraživao i brinuo se za knjige.

Prolazile su godine i godine, i gospodin Morris je poprilično ostario ... sad su se knjige počele brinuti za nj. Možda vas ljudi pa iživot ponekad razočaraju, ali knjige nam uvijek nanovo vraćaju za pažnju koju smo im poklonili. Niti jedna pročitana knjiga ne znači bačeno vrijeme. To će svako dijete shvatiti, nakon što samo pročita ovu slikovnicu ili mu je pročitaju roditelji.

Knjige se međutim nisu promijenile. Priče su ostale iste.

Nikada nismo "Pale sam na svijetu". Lude, neobične, tužne i sretne stvari događaju se svima. Nismo rođeni da budemo nesretni i mnoge priče možemo ispisati sami, onako kako želimo.

Gospodin Morris je, kad je došlo vrijeme za to, poletio na nebo. Za sobom je ostavio svoju priču. Mi svojim životima ispisujemo priče. Moramo se potruditi da se ne zaborave.

Lessmore 3

Priča gospodina Morrisa nije zaboravljena:

Tada su knjige začule tihi zvuk pun iščekivanja. Na vratima je stajala djevojčica. U čudu se ogledala oko sebe. Onda se dogodilo nešto fantastično. Knjiga Morrisa Lessmorea doletjela je do nje i rastvorila se. Djevojčica je krenula čitati. I tako naša priča završava kao što je i počela...

Nježna, plaha, lirska, poetična, pametna. Nešto što bi svako (odraslo) dijete trebalo pročitati, shvatiti i živjeti.

Pronađite knjigu na našim policama http://bit.ly/1nCUeDO