Vanessa Springora: Pristanak
Dok francuski književnik Gabriel Matzneff niže prestižne književne nagrade i uživa divljenje umjetničkih i intelektualnih krugova za svoja djela u kojima opisuje vlastite pedofilske aktivnosti, izmanipulirane i iskorištene tinejdžerice i ostale njegove žrtve prolaze pakao depresije, niskog samopoštovanja, izolacije, pokušaja suicida, poremećaja prehrane i ostale dugoročne posljedice.
Sablasno je i poprilično uznemiravajuće kako G. tijekom svoje književne karijere nikad nije bio kazneno progonjen usprkos poznatoj činjenici da brani i prakticira pedofiliju.
„Godine 1977. u novinama Le Monde objavljeno je otvoreno pismo u korist dekriminalizacije seksualnih odnosa između maloljetnika i odraslih, pod naslovom „O jednom suđenju”, koje su potpisali i podržali najugledniji intelektualci, psihoanalitičari i filozofi, pisci na vrhuncu slave, većina njih s političke ljevice. Ondje su, između ostalih, bila navedena imena: Roland Barthes, Gilles Deluze, Simone de Beauvoir, Jean-Paul Sartre, Andre Glucksmann, Louis Aragon...”
Da li se u društvu koje je opčinjeno umjetnicima, odstupanje od normi dočekuje s tolerancijom? Opravdava li stvaranje originalnog i subverzivnog djela činjenje takvih postupaka?
Vanesa Springora se desetljećima kasnije u ovoj svojevrsnoj katarzi nastoji obračunati sa svojim roditeljima, osobito majčinim suučesništvom, odraslim prijateljima i književnim svijetom Pariza. Autorica nam kroz cijeli roman pokazuje metode koje seksualni predatori koriste kako bi manipulirali svojim žrtvama i način na koji se oni sami prikazuju žrtvama i dobročiniteljima.
Springora danas ima 48 godina i voditeljica je izdavačke kuće Julliard, iste one koja je izvorno objavila Matzneffov kontroverzni esej "Les Moins de seize ans". Iako odbijen od velikog broj izdavača, Matzneff, danas 83-godišnjak, teži objaviti odgovor na Springorine optužbe "ultimativnim djelom" s provokativnim naslovom “Vanessavirus”.