Tanja Tolić: Zovem se nebo
Vesna je ovog Mjeseca hrvatske knjige posebno raspoložena za preporučivanje dobrih knjiga. Imamo preporuku #23!
U vrtlogu preporučivanja domaćih naslova koji su izašli prije deset, petnaest, dvadeset i pet godina, gotovo da smo zaboravili na izrazito aktualni roman Tanje Tolić Zovem se nebo, objavljen 2014. godine. Možda je šteta preporučivati roman koji se sam od sebe posuđuje (i rijetko uopće boravi kod nas na polici), ali neće sve preporuke nestati s istekom ovoga tematskog Mjeseca hrvatske knjige, i nisu sve riječi zaslanje u vjetar…
Dopustit ćete nam da vam odmah na početku odgovorimo na par pitanja koja još niste stigli postaviti– da, naslovnica je u pravu: u romanu se, na neki način, pojavljuju anđeli i ne, ako tražite knjigu o komunikaciji s vašim duhovnim vodičima, uputstva za život ili išta srodno, ovo nije knjiga za vas. (Osim ako svoj put ne tražite kroz fiktivna iskustva živopisnih likova – nda ste na pravom putu.)
Kada bismo pokušali napisati bilo što konkretnijeo zapletu (u ovom slučaju, zapravo, zapletima) romana Zovem se nebo, zapetljali bismo se u pokušaje objašnjavanja metafizičke duhovnosti i, ukratko, pokvarili bismo vam doživljaj radnje. Tako da,u ovom se slučaju nećemo baviti činjenicama, već dojmovima.
Što se dojmova tiče, roman možda jest mrvicu predug (ali samo mrvicu), možda jest nešto više orijentiran na zagrebačke krajeve (zbog čega će čitatelji koji su imali priliku šetati uz Savu južno od Bundeka neke scene gledati drugačijim očima), možda jest tematski i atmosferski smješten na razmeđu obiteljske sage, romana o snazi prijateljstva, čiste fantastike i još čišće (ali ne pretjerane!) duhovnosti, no opet se nekako uspijeva dopasti raznolikom profilu čitatelja – možda baš zbog svoje eklektične naravi.
U prijevodu – ostavit ćemo vama na procjenu o čemu se u romanu zapravo radi, te koja je najjača od njegovih mnogobrojnih strana. Vjerujte nam samo to da će se, usprkos tome što naizgled prodajemo mačka u vreći (ili anđele u magli), trud oko njegovog čitanja itekako isplatiti.
Tanja Tolić za ovaj je roman nagrađena žanrovskom nagradom SFERA za 2014. godinu, u konkurenciji s romanima jakih žanrovskih autora poput Milene Benini i Aleksandra Žiljka, te je on prvo njeno djelo koje posjedujemo u knjižnici. Nadamo se da neće biti i posljednje.
Pronađite ju na policama!