Konačno, nakon 72 godine, Morpheus se uspijeva osloboditi, ali saznaje da su tri predmeta koji predstavljaju izvor njegove moći - vrećica s pijeskom, kaciga i rubin - nestali prilikom dugog zatočeništva. Također saznaje da je, kao posljedica njegovog odsustva, i njegov svijet uvelike počeo propadati.

Vidno oslabljen, Morpheus kreće u potragu za ukradenim predmetima kako bi povratio svoje moći, ali i ravnotežu u oba svijeta...

Mr. Sandman, bring me a dream
Make him the cutest that I've ever seen
Give him two lips like roses and clover
Then tell him that his lonesome nights are over

Ovo je, ukratko, početak onog što će kasnije postati jedan od najuspješnijih strip serijala svih vremena. Osmislio ga je Neil Gaiman, tada još relativno nov na području devete umjetnosti. I baš kao što je u predgovoru naglasila Karen Berger, urednica Sandmana, u rukama nekog manje iskusnog pisca ovo bi vjerojatno bio tek jedan od mnogih, ni po čemu posebnih serijala, i završio mnogo ranije. Razlog uspjeha leži možda ponajviše u Gaimanovoj umješnosti kao jednog od najboljih pripovjedača današnjice, kako u stripovima tako i u romanima. Maštovit, originalan, pun ideja te podjednako privlačan mlađoj i starijoj publici.

Vezano uz sam početak „Sandman” serijala, i sam Neil kaže da je on bio poprilično neizvjestan. Niti on, pa ni crtači Sam Kieth, Mike Dringenberg i Robbie Busch, nisu nikad radili na redovnom, mjesečnom izdanju nekog stripa. Kieth je čak i odustao tijekom crtanja trećeg broja jer se nije uspio prilagoditi potrebama serijala, a zamijenio ga je Malcolm Jones. Iako se većinom slažem s Neilom kad kaže da je tek s osmim brojem, „The Sound of Her Wings“ - koji je zamišljen kao epilog „Preludijima i nokturnima” - konačno osjetio da se uspio u potpunosti snaći i povezati s likovima, prvih sedam epizoda je također sasvim solidno urađeno. Iako postoje neki nedostatci, više u vidu neiskustva, "Preludiji i nokturna" predstavljaju i više nego vrlo dobro literarno ostvarenje.

Najveća snaga priče leži u brojnim zanimljivim likovima koje upoznajemo u prve dvije epizode, te ubacivanjem onih koji su otprije poznati stripofilima iz drugih serijala. Veliki interes pobuđuje i „bolest spavanja“ kao pokretač radnje, a koja zahvaća ljude diljem svijeta (osobito dok pratimo posljedice koje bolest ostavlja na čovječanstvu tijekom više od polovice stoljeća).

Među najupečatljivijim likovima su braća Cain i Abel koji žive u „Kući tajni“, gdje Cain često ubija Abela čija je smrt uvijek kratkog vijeka. Gaiman je ovdje jako dobro prikazao njihov odnos gdje Cain povremeno osjeća grižnju savjesti zbog ubojstva brata (iako, na najmanji poticaj, on će ga ponovo ubiti), a Abel, unatoč svemu, u svojoj dobrodušnosti ostaje vjeran bratu i sanja o svijetu gdje će oni dvoje živjeti sretno i u skladu.

Ovdje je i Dr. Dee - poznatiji kao „Doctor Destiny“ - koji je poludio nakon što ga je „Liga pravde“ zarobila i oduzela mu sposobnost spavanja, a sve to kako bi prestao zloupotrebljavati moći dobivene pomoću Morpheusovog rubina. On se ujedno pokazao kao najteži Morpheusov protivnik. Nakon što se uspio osloboditi iz Arkhama (ludnice za kriminalce), uz pomoć rubina počeo je stvarati kaos, počevši od kafića gdje je goste okrenuo jedne protiv drugih, preuzevši kontrolu nad njihovom voljom i tjerajući ih da jedni drugima učine razne gadarije, dok situacija naposljetku nije eskalirala besmislenim krvoprolićem. Vjerojatno jedan od vrhunaca ove priče i zasigurno epizoda koja dugo ostaje u sjećanju.

Tu je i John Constantine (Hellblazer), jedan od najpoznatijih stripovskih anti-junaka, koji naposljetku i sam od Morpheusa traži pomoć. Pojavljuje se i manje poznati Scott Free (poznatiji kao Mr. Miracle), čija je noćna mora o poginulim prijateljima odlično dočarana kao zastrašujuća SF pustolovina, dok se prvi puta pojavljuje i „Lucifer Morningstar“, gospodar Pakla koji će, nedugo po završetku Sandmana, također dobiti vlastiti serijal. Osim „24 sata“, upravo epizoda vezana uz Lucifera, „Nada u paklu”, jedna je od najsvjetlijih točaka prvog trejda.

U toj epizodi Morpheus, nakon što je saznao da se kaciga - jedan od njegova tri izvora moći - nalazi u vlasništvu demona, kreće u Pakao da ju povrati. Upravo u ovom broju crtež je najkvalitetniji, pogotovo u prikazu Pakla i demona koji ga nastanjuju. Na samom početku nalazi se "šuma samoubojica“ koja je, za zadnjeg Morpheusovog posjeta, nalikovala malom šumarku, dok se sada pretvorila u nepreglednu, sumanutu pustoš gdje je svaka duša prikazana kao ogoljelo oronulo drvo, s kojeg se grančice trgaju samo kako bi se nanijela bol zatočenim dušama. Potom se Morpheus uspinje planinom gdje su u ćelijama zarobljene mnoge duše, a između ostalih i Nada, afrička kraljica koja je nekoć vladala gradom gdje je začeto čovječanstvo. Nada se zaljubila u Morpheusa, iako je ta ljubav bila zabranjena. Osvijetlivši taj čin, Sunce ju je kaznilo uništenjem njenog kraljevstva. Osramoćena Nada počinila je samoubojstvo kako bi spriječila daljnji gnjev bogova, ali time je naljutila Morpheusa koji ju je, zbog njene sebičnosti, osudio na boravak u Paklu.

Nakon dolaska do Luciferove palače, Morpheus pronađe demona koji posjeduje njegovu kacigu, ali da bi ju dobio mora ga pobijediti u jednom zanimljivom dvoboju. Ovdje do punog izražaja dolazi Gaimanov pripovjedački talent, njegovo nepresušno vrelo ideja. Pogotovo kada nakon dvoboja Lucifer upita Morpheusa zašto bi ga trebao pustiti da izađe iz Pakla.

Lucifer: „S kacigom ili bez nje, ti ovdje nemaš nikakvih moći, jer kakvu moć imaju snovi u Paklu?“
Morpheus: „Kažeš da ja nemam moći? Pa, možda si u pravu. Ali tvrdiš i da snovi ovdje nemaju moći? Reci mi, Lucifere, zapitajte se svi, kakvu bi moć imao Pakao ako oni koji su ovdje zarobljeni ne bi mogli sanjati o Raju?“

Kao što je već na početku spomenuto, odličan je i epilog na kraju stripa, „Zvuk njenih krila“, koji prigodno zaokružuje početak ovog serijala. Ovdje upoznajemo Smrt, prikazanu kao privlačnu, crnokosu goth djevojku, a koja povede Morpheusa u kratku šetnju kako bi ga podsjetila na njegove obveze i, ništa manje, smisao koji ga je napustio tijekom dugih godina ropstva.

Ovakva personifikacija predstavlja originalan preokret od prikaza Smrti na kakvu smo navikli, možda je to čak i jedna od njenih najupečatljivijih interpretacija. Jer tko ne bi poželio da ga na kraju života dočeka mila, crnokosa djevojka, umjesto kostura s kosom u ruci? Samim time i Gaiman je uvidio da je ovom sveskom otvorio bezbroj mogućnosti za nastavak serijala, gdje će se Morpheusova sestra često pojavljivati. Inače, zanimljivo ju je bilo ponovno vidjeti i u solidnim mini serijalima „Smrt: Visoka cijena življenja“ i „Smrt: Vrijeme tvog života“.

Ukratko, ovo je jedan jako dobar početak serijala koji predstavlja inspirativan uvod u događaje koji će uslijediti. Mala zamjerka bila bi da je Gaiman ipak ubacio previše opskurnih likova - osobito gledano iz današnje perspektive - pa je poveznice na neke događaje, posebice prošlost pojedinih aktera, malo teže pohvatati. Ali s druge strane serijal donosi i puno inovacija te odiše originalnošću; Gaimanov pripovjedački talent ovdje možda i po prvi puta dolazi do izražaja.

Crtež je vrlo dobar, a kolor nešto manje, no pretpostavljam da je isti u skladu s mogućnostima s kraja osamdesetih (iako je izašla i nanovo kolorirana verzija). McKeanov crtački izražaj je oduvijek bio zanimljiv i originalan pa njegove naslovne i ovdje djeluju upečatljivo osmišljene i domišljato implementirane u priču.

Sve u svemu, tko još nikada nije čitao Sandmana, ovo je nešto što se ne propušta. Pa za kraj, kao i što Gaiman u pogovoru piše:

Preludiji i nokturna.
Mala noćna muzika, moj poklon vama.
Nadam se da su vam se svidjeli.
Laku noć. Ugodni snovi.

Potražite strip Sandman na našim policama.