Posljednjih godina, posebno iz smjera etnografa i povjesničara sklonijih novijim istraživačkim paradigmama i temama udaljenima od svakodnevne politike, nastaje cijeli niz djela koji socijalističku stvarnost obrađuje detaljno, precizno i analitički. Tu skupinu radova nikako ne smijemo miješati s memoarima, autobiografijama i sličnim osobnim ili kolektivnim projektima u kojima prevladava subjektivni, najčešće i nostalgični, pristup socijalističkoj Jugoslaviji. Jedan od agilnijih izdavača takvih radova svakako je Srednja Europa na čelu s povjesničarom Damirom Agičićem.

Od travnja 2016. godine još jedan fragment jugoslavenske svakodnevice možemo manje doživljavati kroz prizmu uspomena, a više znanosti - riječ je o fenomenu famoznih omladinskih radnih akcija o kojima je Reana Senjković napisala knjigu "Svaki dan pobjeda". Omladinske radne akcije svoj izvor nalazile su na križanju pragmatičnih potreba za besplatnom radnom snagom razrušene zemlje bez moderne tehnologije i agresivne ideologizacije gotovo svih detalja življenja, pa je i sudjelovanje u akcijama u značajnoj mjeri bilo prožeto raznolikim manifestacijama privreženosti i ljubavi prema državi i sistemu, naravno na čelu s Titom. Reana duboko zadire u temu i izvore, pa se bavi analizom književnosti, filmova, sjećanja, medijskih izvješća, odnosno svega onoga što pruža određenu reprezentaciju omladinskih radnih akcija. Upravo je zato “Svaki dan pobjeda” za jedno znanstveno djelo i prilično čitljiva knjiga na čijim vas stranicama prati i doza zabave. Zašto zabave? Pa jednostavno, bili stari ili mladi, ipak sve ono što čitate zvuči egzotično, pomalo i nadrealno, kao da se tako nije živjelo i radilo u našim gradovima i selima.

Informacija da se ljeti odlazilo na izgradnju pruge (omiljena meta angažmana omladinskih brigada) “snapchat” generaciji vjerojatno izgleda kao mobitel našim šukunbakama.

Pronađite knjigu "Svaki dan pobjeda" na našim policama.