„Neka vas ne zavaraju priče o očuvanju: sva baština je promjena.“

Rečenica-sito za svaku raspravu o kulturnoj baštini. Iako se prečesto zaplićemo o konzervatorske i restauratorske špažiće, govoreći o kulturnoj baštini prvenstveno govorimo o društvenim stremljenjima. Njena obnova, moralistička potka, zadovoljit će reakcionarne struje, dok će njegova interpretacija, kapitalistička nadogradnja, zadovoljiti liberalne struje. Svaki izdanak kulturne baštine nudi njenom vlasniku mogućnost reinterpretacije vlastite priče, pokušaj da prenamijeni stare vrijednosti u nove u svojim ruševinama. Ipak, promjena košta.

U trenucima kada je svaka druga zgrada postaje mogući etnološki/entropološki/mikrohistorijski postav, važnim se čini zapitati jednostavno pitanje: di su pare? Tko će to održavati jednom kada se projekt zaključi, Europa vrati, a prvi monitor padne na posjetitelja? Ovdje nam u priču ulazi Priručnik za održivost kulturne baštine (Jesenski i Turk, 2022) Daniele Angeline Jelinčić, Dragane Glivetić i Sanje Tišme.

Na 130 stranica autorice nam donose sažet prikaz baratanja kulturnom baštinom u vremenu vječne promjene

Na 130 stranica autorice nam donose sažet prikaz baratanja kulturnom baštinom u vremenu vječne promjene. Uvodna poglavlja raspoređuju i razvrstavaju ključne definicije za čitatelje (baština, održivi razvoj), ali i opasnosti s kojima na početku svakog projekta suočavaju stručnjaci kada razgovoraju o dugoročnim ciljevima: iskrivljavanje podataka, neadekvatno održavanje, nemogućnost održavanaj spoja između održivosti i turističkih brojki itd. Autorice su koncizne, sažete, izdajući nizove informacija i definicija zahvaljujući kojima bolje razumijemo problematiku održivosti baštine. Na tome grade drugi dio priručnika gdje raspisuju značajke primjera dobrog održavanja kulturne baštine.

Kako bi ga raspisali, autorice odgovaraju na niz podpitanja vezanih uz financiranje, društvene i političke pritiske te upravljanje samim objektom. Iako su njihovi odgovori kratki, nadopunjuju ih primjeri dobre prakse zbog kojih najviše vrijedi uzeti knjigu u ruke. Za svaki aspekt prilaže se primjer iz svijeta, razvijajući napisanu misao samih autorica. Upravo to ga izdvaja od drugih priručnika, primjeri zahvaljujući kojima nadilaze cringe opciju da se predstavi kao alat projektnim ekipama. On ne donosi revoluciju ili sistematizaciju cijelog procesa, ali donosi niz primjera za koje možda ini nisu znali. Jednostavni uvez niza studija slučaja za kojima se može posegnuti kada se tek kreće u brainstorming, recimo.

S druge strane, napisano je dovoljno široj javnosti da uvidi same obrube baštinskog svijeta te shvati kako njihova kultura može nadživjeti ridikulozne hirove i velike priče te pronaći načine da se produbi.

Provjerite dostupnost knjige „Priručnik za održivost kulturne baštine“  na našim policama u katalogu ovdje.

*Brzokratka - u našem izmišljenom rječniku preporuka za brzo čitanje u hodu. Knjige su malo duže.*