„Nekoliko puta toga listopadskog dana Gabrijel je opipao radijator u nadi da će osjetiti blagi dodir topline, ali je njegovu ruku svaki put dočekala hladnoća metalnih rebara.“ Toplina ugrijanog doma nije jedino što je Gabrijelu nedostajalo…

Postoje knjige koje nisu pisane za zabavu i razonodu pa ne pričaju o ljubavima, fantastičnim bićima ili pustolovinama. Možda su napisane jer je pisac poznavao nekoga sličnog pa mu je knjigom želio poručiti da ga razumije. Možda i nama, čitateljima, želi pomoći da bolje razumijemo ljude oko sebe. Takve knjige navode nas da razmislimo o razlozima zašto ljudi osjećaju, misle i postupaju onako kako to čine. Svatko od nas ima svoju priču i svoj životni put, svoje pomagače i prepreke. Nažalost, neki imaju više prepreka, a manje pomagača nego ostali. Priča o Gabrijelu jedna je takva priča. 

dom-iza-zice

Dom iza žice Jasminke Tihi-Stepanić roman je o četrnaestogodišnjem dječaku koji živi s majkom, ali bez prave roditeljske brige i bez svega onog što čini život prosječnog tinejdžera. Živeći u stanu bez grijanja, a često i bez struje, bez zimske jakne, tenisica, mobitela i bez prijatelja, Gabrijel pokušava nadoknaditi ono što mu život ne daje na pogrešan način. Iako samo želi živjeti poput svojih vršnjaka, počinje krasti, upada u loše društvo, dolazi u sukob sa zakonom i završava u odgojnom zavodu.

Ova topla priča upoznaje nas s teškoćama odrastanja u lošim životnim uvjetima i objašnjava neke od uzroka i posljedica maloljetničke delikvencije. Budi razumijevanje i suosjećanje za sve one poput Gabrijela, čiji put, srećom, vodi od hladnoga radijatora do toplog sestrinskog zagrljaja.

Knjigu članovi Gradske knjižnice Rijeka mogu posuditi u mobilnoj aplikaciji ZaKi Book.