Mischa Berlinski: Terenski rad
Da se ne zavaravamo, nije ovo roman koji ćete čitati u hladnim zimskim večerima ispod tople deke s čajićem u ruci.
Ovo je duboko istražena studija o plemenu s tajlandskih planina, ispričana jednim brižljivo iznijansiranim jezikom.
Mischa Berlinski i sam je, kao novinar, boravio u Tajlandu. Družio se s misionarima koji su na kršćanstvo obraćali pleme Lisu. Otud priča i kreće: samo je pleme nazvano Dyalo. Autor se služio čitavim nizom literature koja mu je pomogla da čitateljima dočara atmosferu, ambijent, vanjštinu, shvaćanja života, braka, sreće, smrti, seksualnih odnosa, odnosa prema duhovima, prema jeziku i njegovim neobičnim konstrukcijama uvjetovanim poimanjem života te na kraju i taj famozan opis dijala: rituala sijanja riže. Upravo u ovim dijelovima priče, u kojima se Berlinski potpuno saživio sa životom jednog imaginarnog plemena, odlazimo na jedno predivno mistično putovanje s kojega se, natopljenoga mistikom i monsunskim kišama, poput Martye van der Leun, nikada ne poželimo vratiti.
Jedna prava književna poslastica za filologe, lingviste, misionare, antropologe, pa i ljubitelje putopisa ili možda ipak antropoloških memoara.
Pa ipak, ne bi bilo pošteno ne izreći do kraja: knjiga možda malo pretjerano disertacijskoga stila (ima tu uporišta u stvarnome životu: Berlinski je zaista imao namjeru napisati disertaciju o plemenu Lisu, ali ju je kasnije pretočio u knjigu); knjiga koja često odlazi u duge znanstvene digresije; knjiga koja se pisala čitav niz godina, mijenjala, rezala, duljila, a to se i osjeti.
Knjiga nije namijenjena onima koje je privukao sadržaj naveden na poleđini omota, jer triler-priču naziremo samo u tragovima. Nećemo je preporučiti ni onima koji nemaju interesa ni želje (za radnim stolom) sjediti uz knjigu studirajući njezine fusnote. No, ako tračak interesa u vama ipak postoji, u konačnici nećete požaliti. Dubok dojam dugo ostaje.