Djeca su česti protagonisti romana i filmova strave, iz očitih razloga – razmišljaju na nekim drugim „valnim duljinama“ i s lakoćom grade svjetove mašte koje često stapaju s našim, „stvarnim“ svijetom. Neprilike nastupaju kada se u maštu, a potom i u stvarnost, useli netko nepozvan, netko s namjerom da ružičasto pretvori u crno... Djeca su tada često prepuštena sama sebi u borbi za uloge koje znaju biti jako velike.

Roman Kristiana Novaka „Črna mati zemla“ krenuo je zanimljivim paralelnim putem – stvarnost je u samom startu crna, jer glavnom junaku, dječaku Matiji, umire otac i Matija se pokušava suočiti s tim, pa i vratiti oca, pri čemu će se s njegovim životom ispreplesti međimurske legende, cijelo će selo u kojem živi početi otkrivati svoje ružno naličje, osmero će suseljana počiniti samoubojstvo, a sve to u vrijeme kad se velika crna sjena počela spuštati na mnogo života jer radi se o početku devedesetih godina dvadesetog stoljeća.

Dobar dio romana napisan je međimurskim dijalektom (na kraju romana priložen je rječnik), što doprinosi autentičnosti i jednom specifičnom humoru – najčešće crnom, naravno.

Tematika je teška, ali realizacija je vrlo dinamična i roman se i lako, i brzo, i s guštom čita jer je jednostavno – dobar.

Pronađite ga na policama.