Jussi Adler-Olsen: Kuća abecede
Godine 1944. njemačka protuzrakoplovna jedinica nad Njemačkom obara engleski borbeni avion kojim pilotiraju dvojica engleskih pilota, James i Bryan koji se poznaju još od djetinjstva.
Svjesni da će u slučaju da padnu Nijemcima u ruke biti streljani, pod okriljem noći engleski pilot i kopilot uspiju uskočiti u bolnički vlak koji s ruskog fronta prevozi časnike SS-odreda u sanatorij u njemačkom zaleđu.
James i Bryan izbacuju dvojicu umirućih SS-ovaca iz vlaka te zauzimaju njihova mjesta u posteljama, a sve u nadi kako će im se tijekom puta ukazati prilika za bijeg. No umjesto plana, dvojica pilota RAF-a završe u Kući abecede, bolnici za mentalno oboljele koja se nalazi u samom srcu Njemačke, u Freiburgu, daleko iza ratnih linija, gdje ih smještaju s ostalim nacističkim časnicima.
Jedini način da se njih dvojica spase, jest da se pretvaraju kako su i sami ludi. No, koliko dugo Englezi mogu izdržati tretmane elektrošokovima, gutanje sedativa za smirenje ali i fizičko maltretiranje bolničara i djelatnika službe sigurnosti SS-a koji su u neprestanom lovu na simulante, a da pritom i sami ne izgube razum? Konačno, jesu li James i Bryan jedini koji se pretvaraju?
Solidan roman, povukao me kratak sadržaj, mislio sam da je riječ o romanu o Drugom svjetskom ratu, no ta je povijesna pozadina tek pozornica za priču o (ne)prijateljstvu i ljudskoj prirodi koja svoje pravo lice pokazuje tek u okrutnim uvjetima.
Kako je netko dobro rekao... Normalni se ljudi u nenormalnim uvjetima ponašaju nenormalno.... U ovoj priči ta tvrdnja spašava život, ponekad i na uštrb kolateralnih žrtava.
Kuća abecede dobar je triler s posebno naglašenim akcijskim dijelom u drugom dijelu knjige kad se radnja odvija 28 godina po svršetku Drugog svjetskog rata.
Možda mi je tek ponegdje nedostajalo malo više opisa i dubine koji je izostao zbog brzog tempa, no to ne umanjuje ukupan dojam.