"Vojna" Gorana Duplančića: predvorje ludnice, čekaonica u ambulanti strave
8. ožujka 2013. godine, na forumu web portala Stripovi.com, u podforumu Autorski izlog, strip crtač i scenarist Goran Duplančić otvara temu koju naziva Na mestu, ... VOJNA! u kojoj objavljuje šest tabli crno bijelog stripa uz koje piše:
"Događaji prikazani u ovom stripu zaista su se dogodili. Nakon 22 godine ne sjećam se točnih imena sudionika i slijeda događanja. Ovdje su ti moji fragmenti sjećanja posloženi tako da čine smislenu cjelinu i vjerojatno su se dogodili tim redom. Prije početka dugujem ispriku mcn-u. Obećao sam mu ovaj strip za Q u okviru projekta “devesprva”. Nemam pojma zašto sam se predomislio i odlučio napraviti web strip. Valjda sam puko. Sori Macane. Ako izdržim bit će materijala za album. Ako izdržim..."
Srećom izdržao je. Nakon dvije godine crtanja tijekom kojih je nastavio na istom forumu objavljivati table svog stripa, te nakon dugih šest godina čekanja i dvije godine pripreme, strip VOJNA Gorana Duplančića ukoričen je i otisnut. Ovog se obimnog pothvata dohvatila izdavačka kuća Barbatus čija je Vojna prvi objavljeni strip i iza koje stoji još jedno znano ime hrvatskog stripa - Josip Sršen.
Već po prvim komentarima stripoljubaca, vidjelo se da vrijedi izdržati. Od pohvala koje su sigurno bile znatan vjetar u leđa autoru, izdvajaju se one u kojima forumaši priznaju kako im je Duplančićev strip jedan od ponajboljih u posljednjih desetak godina. Pa o čemu se uopće radi?
Vrijeme radnje je 1991., a mjesto je postrojba JNA koja u Ljubljani dočekuje slovenski rat za neovisnost. Duplančić priča autobiografsku priču po sjećanju, uz obilno korištenje hiperboličnih alata koji naraciju drže na okupu.
Iako je prvi dojam varljiv i na prvih 30-ak stranica možda pomislite kako je priča VOJNE stereotipna i vodi vas prema općim mjestima, ubrzo ćete se suočiti s jednom od napetijih priča koje se u domaćem, i ne samo domaćem stripu, u posljednje vrijeme može pročitati.
Prirodna znatiželja nagoni nas da razmišljamo izvan okvira kojeg nam je autor svojim djelom zadao. Njoj možemo zahvaliti svrab koji nas obuzima nakon što odgledamo dojmljiv film ili pročitamo dobru priču. Bez obzira na to koliko je takva priča zaokružena, znatiželja jednostavno traži više. Volimo zamišljati koje su okolnosti stvorile nekog lika i kako su ga dovele u neku određenu situaciju. Pitamo se i što je pokrenulo događaje koji su doveli do sukoba, bez obzira događa li se sukob između pojedinca i okoline ili ga lik proživljava sam sa sobom. A što se tek događa s likovima po svršetku priče?
Normalno je da se mučimo s takvim pitanjima na koja nema odgovora, jer za dobru priču lako se vezati. Za dobar lik još i lakše. Osjećamo ga bliskim, gotovo kao poznanika ili prijatelja, pa sami izmaštamo što i kako s njim dalje. Ili što je i kako s njim bilo u početku, prije nego smo nepozvani banuli u njegov svijet. Isto vrijedi i za velike i značajne događaje. Autor nas smjesti u povijesni okvir, otvori nam vrata i gurne nas u zaplet, a mi neka se snalazimo kako znamo i umijemo.
Balkanski ratovi '90 najdojmljiviji su i najtraumatičniji događaji koji su se dogodili posljednjih desetljeća. Autori su se njima bavili kroz razne medije; film, književnost, strip… stvarali likove i gurali ih u fabulu kako bi nam poslali poruku o tome što oni misle o toj temi. I ma koji god da je pristup svatko od njih odabrao, bilo da je htio naglasiti besmisao rata, ispričati priču o prijateljstvu stvorenom u destruktivnom okružju ili prikazati kako se normalni ljudi u nenormalnim situacijama ponašaju nenormalno, nismo prečesto bili u prilici vidjeti kako je izgledala uvertira u to nesretno odustajanje od razuma.
O sukobima znamo sve; tko, koga, gdje i zašto. Svatko tko ima mišljenje ima i svoju istinu o tome. No ipak smo nekako ostali uskraćeni za ono s čim nas je spomenuta prirodna znatiželja nebrojeno puta isprovocirala - Kako je to prije eskalacije sukoba izgledalo iznutra? Upravo to nam Goran Duplančić pripovijeda u svom stripu „Vojna“.
Jugoslavenska narodna armija bila je službena vojska socijalističke Jugoslavije sve do njezina raspada. Direktno nastala iz Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda s konca Drugog svjetskog rata, baštinila je bratstvo i jedinstvo kao stečevinu jednakosti između svih naroda i narodnosti koji su živjeli u Jugoslaviji. Ta ideja bila je ideal zajedništva s kojom se može savladati svaki, pa čak i brojniji i snažniji neprijatelj. Svaki punoljetan, vojno sposoban muškarac, služio je vojni rok u redovima JNA.
Grupu vojnika jednog takvog odreda kojeg čine mladići iz svih Jugoslavenskih republika, rat '90 dočekuje u uniformi vojske čija je zadaća očuvanje granica zajedničke države. Kakva se energija stvara u takvom okružju i u kakve je sve vanjske i unutarnje sukobe čovjek u stanju zapasti, te s kakvim posljedicama po okolinu i sebe iz njih izaći (a pod uvjetom da izlaz uopće postoji), pitanja su pomoću kojih Duplančić postavlja pozornicu za svoju priču.
Ta priča nije sama po sebi dojmljiva, zato što na takvu ili sličnu do sad nismo navikli, već zato što je ovjerena tečnom i sigurnom naracijom te sjajnim kadrovima, a posebno je sjajno povezana emocijama zbog čega nam nakon čitanja ne ostaje mogućnost ostati ravnodušan.
„Vojna“ je predvorje ludnice, čekaonica u ambulanti strave iza čijih vrata nema nikoga tko nam može pomoći.