Ime Jacquesa Le Goffa prvi sam put čuo kao student povijesti (2003. - 2008.) na Filozofskom fakultetu u Rijeci.

Imali smo sreću što nam je profesor bio Miroslav Bertoša, pulski povjesničar kojeg je dopalo predavati nam o europskom srednjovjekovlju. Bertoša je bio nešto sasvim drugačije od onoga na što smo se naviknuli, a to je mahom bila egzaktna faktografija, politička povijest, “velike” ličnosti, bitke i događanja… Odjednom smo se našli u razgovorima o seljakovom poimanju Svemira i znanosti u XV. stoljeću, prehrambenim navikama normandijskog plemstva, seksualnom životu i alkoholizmu vojnika na bojnom polju… Uz sam odmak od uobičajenih povjesničarskih tema Bertoša je donio i nešto drugo - razmišljanje o “metarazini” povjesničarske znanosti, pa smo se pitali što su to uopće izvori, povijesna istina, čak i sama povijest…

Jedno od imena koje je u tom kontekstu bilo gotovo redovito spominjano ono je Jacquesa Le Goffa u čijoj biografiji obično stoji rečenica “pripadao je struji povjesničara okupljenih oko časopisa Annales, najutjecajnijeg periodičkog izdanja suvremene znanstvene historije zbog čijeg se odmaka od tradicionalne povijesti često koristi “škola Anala”. U njegovoj bibliografiji pak ističu se radovi “Intelektualci u srednjem vijeku”, “Srednjovjekovni imaginarij”, “Civilizacija srednjovjekovnog Zapada”...    

Srećom, kao posljednju knjigu prije smrti, Le Goff je uspio napisati i kratku, ali inspirativnu “Treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja?”. U djelcu od 120 stranica Le Goff se usmjerio na povjesničarsku, filozofsku i kulturološku dimenziju problema periodizacije povijesti koja zapravo ne poznaje lomove kao što sugeriraju suvremene podjele poput one na stari, srednji i novi vijek… Posebna tema od Le Goffovog interesa je zapravo razmeđa između srednjeg vijeka i renesanse, pitanje kada i da li je uopće opravdano srednji vijek postao “srednjim”. Le Goff je na konkretnom primjeru samo dotaknuo vrh sante leda i zanimljivih pitanja u kontekstu toga što znači dijeliti uopće povijest na razdoblja, koji kriteriji mogu biti za to pogodni i posljedice koje slijede u našem doživljaju određenog razdoblja upravo zbog periodizacije i korištenih pojmova…

Ove nije knjiga samo za povjesničare i profesore povijesti već za sve one koje intelektualna znatiželja vodi najraznolikijim putevima, a filozofski um navodi na propitkivanje svega što uzimamo zdravo za gotovo. Nadam se da ćete osjetiti bar dio užitka kojeg smo osjetili i mi prije desetak godina pri prvim susretima s Le Goffom. A i da ju ne uzmete u ruke naslov vam može biti dovoljno poticajan za promišljanje - treba li povijest zaista dijeliti na razdoblja?