Glazbeni naglasak: Šetnja omotima albuma domaćih glazbenika
U listopadu, od 15. 10. i mjesecu hrvatske knjige, glazbeni naglasak stavljamo i na hrvatske kantautore. Poseban je to mjesec za nas ljubitelje književnosti, ali na Turniću...
...i mjesec u kojem slavimo i više nego udvostručenu posudbu CD-a otkako ide naš naglasak (sa 110 jedinica od prošle godine na sadašnjih čak 270 mjesečno!), stoga ćemo ga u našem glazbenom Ogranku posvetiti kome drugome nego domaćim izvođačima i kantautorima.
Započet ćemo mjesec u ležernom, ali i svečanom tonu i izdvojiti iz fonda neke zanimljivosti, ne samo glazbene poslastice već i vizualne: pričat ćemo naime o posebnim omotima ili coverima koji se nalaze u našoj domaćoj glazbenoj zbirci.
Omot kao omot nekada je služio isključivo kao zaštita za glazbeni nosač zvuka, a proslavili su ga rokeri 80-ih i 90-ih, koji su ga počeli shvaćati kao dodatno sredstvo prenošenja snažnih društvenih poruka. Nirvana i beba pod vodom koja hvata dolar zakačen na udicu, Pink Floydi sa zidom i prizmom na coveru, Iron Maideni i prepoznatljivi Eddie, Joy Division i minimalistička frekvencija pulsara, Sergeant Pepper Beatlesa, Velvet Underground i Warholova banana na bijeloj pozadini, slike se javljaju same od sebe, svojevrstan otisak kulture u kojoj smo odrasli, direktna poveznica s određenim izvođačem, s određenom glazbom i vremenom njezina nastanka.
Povijesni i legendarni coveri svjetske glazbe sami po sebi odlična su tema i njima ćemo se baviti i nešto kasnije, a u ovome ćemo tekstu suziti polje istraživanja i fokusirati se na domaću produkciju. Pritom se moramo ograditi jer ćemo izdvojiti samo neke posebnosti i izostaviti ih mnogo više, no sve ih podjednako na Turniću možete pogledati i sami.
Najuočljiviji su, naravno, oni omoti koji su različitog formata od uobičajenog, pa se tu ističe album Walt Pipsa koji više podsjeća na knjigu odnosno zbirku pjesama nego na album, i album ženskog dua Meritas koji je zapravo okvir za sliku, ima naime na stražnjoj strani i sklopivo podnožje, pa se stvarno i može izložiti:
Coveri se često rade od različitih materijala, poput kartona, koji može biti u najrazličitijim izvedbama, vrlo štur kao kod etno grupe Legen ili nešto profinjeniji kao kod kompilacije Panphonia Istriana, ili pak plastificiranog papira složenog poput origamija u slučaju albuma Sare Renar:
Od materijala postoje i kožni omoti koji imitiraju knjige žalbe poput onoga Hladnog Piva ili retro kompilacije Josipe Lisac:
Ne nedostaje ni potpuno nezahtjevnih colourblock omota, poput TBF-ovog Pistacio metallic ili albuma Bog od Pipsa:
...niti onih zahtjevnijih umjetničkih, poput onog etno grupe Cinkuši, ili Ramireza:
Totalno drukčiji i otkačeni su SF (!) omoti legendarne grupe Film i Šajete:
...a i retro-horor cover Psihomodo popa:
Posebno su decentni, zlatni omot Papandopulo kvarteta i nježni Urbanov cover albuma Kundera:
Specifični su i zapanjujuće slični romantizirani omoti klapa Intrade i Maslina:
...a minimalistički oni klapa Jelsa i Kastav:
Mnogobrojni su omoti s licima koja govore više od riječi...:
...kao i oni modernistički:
Ima čak i radničkih, kao omot albuma Velegradele grupe Šo!mazgoon:
...i onih boemskih, kao bilo koji Šerbedžijin...:
Razigranih u izvedbi TBFa i Belfast Fooda:
...a ima, za kraj, i onih nadasve... posebnih? :)