Chet Baker kultna je ličnost jazza, toliko prepoznatljiv po zvuku koliko i po svom turbulentnom životu: naime, uza svoj jedinstveni glazbeni izričaj i diskografiju koja dan-danas nije potpuna, jer svako malo izranjaju pjesme i ploče koje muzikolozi ne znaju kamo svrstati, ostat će zapamćen i po svom izrazito destruktivnom načinu života.

Od dečka sladunjava izgleda koji je nevjerojatno podsjećao na Jamesa Deana, do izgleda izboranog rokera koji je preživio pakao, Chet Baker nikada nije prestao osjećati glazbu iako su mu u Hollywoodu zbog spomenutog izgleda nudili izražene glumačke uloge poput one u filmu Hell's Horizon. Nakon njegovog odbijanja daljnjih uloga Hollywood se ipak nije predao ni odustao od prikazivanja njegove jedinstvene karizme na velikom platnu, pa se on ipak i kasnije pojavljuje u biografskom filmu All the fine young cannibals, ali i u drugima.

Njegovu su glazbenu karijeru obilježile mnogobrojne turneje po Europi, ali i paralelno rastuća ovisnost o heroinu koja je počela oko 1950.

Već 60-ih godina Talijani ga uhićuju upravo zbog droge i u zatvoru provodi godinu i pol života. Svoje puštanje iz zatvora obilježava odličnim povratničkim albumom Chet is back (The italian sessions). No, kasnije, 1962. ponovno biva priveden u Istočnoj Njemačkoj i deportiran u Švicarsku, pa Francusku i Englesku, gdje još jednom ostvaruje ulogu u filmu (The stolen hours), i to interpretirajući samog sebe. Nakon samo godinu dana, 1963., ponovno biva deportiran iz Engleske natrag u Francusku, i to opet zbog droge.

Živio je neko vrijeme u Parizu i svirao po Španjolskoj, no nakon što ga u Istočnoj Njemačkoj još jednom privode (!), šalju ga natrag u SAD. Vraća se u domovinu nakon 5 godina u Europi, no 1966. biva brutalno fizički napadnut na ulicama San Francisca, navodno pod utjecajem opijata. Nakon tog događaja njegova karijera kreće definitivnom silaznom putanjom i sve se manje bavi glazbom. Do nekog je slabašnog pokušaja povratka došlo 1974. godine kada s Gerryjem Mulliganom svira u Carnegie Hallu te mu izlazi album.

Već sljedeće godine omogućen mu je povratak u Europu, gdje provodi ostatak života, uz povremene izlete u Japan i SAD. Svojim stilom života privlači pažnju rokera, s kojima povremeno svira, primjerice dodajući zvuk trube pjesmi Shipbuilding Elvisa Costella.

1987. godine redatelj Bruce Weber započinje rad na dokumentarnom filmu o Chetu Bakeru. Nažalost, već sljedeće godine u Amsterdamu Baker tragično stradava od fatalnog pada s hotelskog prozora nakon što je konzumirao ubojitu dozu heroina i kokaina...

1997. izlazi Bakerova nedovršena autobiografija pod naslovom As though I had wings: The lost memoir, a produkcijska kuća Miramax otkupljuje prava za ekranizaciju.

2009. snima se The deaths of Chet Baker, film koji istražuje njegovu smrt, a upravo ove, 2015. godine trebao bi izaći novi film o njegovom životu Born to be blue, u kojem ga igra Ethan Hawke, još jedan od dokaza neodoljive Bakerove karizme koja ne posustaje i stavlja ga na trajno mjesto jednog od mojih najdražih glazbenika...

Pronađite Chetovu glazbu u Ogranku Turnić! 

Fotografije: Michiel Hendryckx