Daniel Chamovitz: Što biljke znaju?
Boli li biljku urezano ljubavničko srce? Osjeti li stablo naš zagrljaj? Pati li cvijeće kada ga uberemo?
Moram priznati, potpuno antiknjižničarski, za ovu rubnu temu zainteresirao me film “Događaj” (The Happening), i to nekako suptilno kao što i priliči takvoj temi. Počela sam, uz golemu količinu dnevno pretumbanih knjiga u Središnjem odjelu, primjećivati knjige o biljkama, drveću, prirodi, i to ne popularne knjige o vrtlarstvu i uzgoju, već one o njihovom unutrašnjem životu.
Unutrašnji život biljaka... To uopće ne ulazi u naše općeznanstvene spoznajne okvire, naš uobičajeni diskurz o biljnom svijetu, pa ipak sve se više znanstvenika upravo tom temom bavi, istražujući mogućnosti i dosege komunikacije biljaka.
“Vjerojatno će vas pomalo iznenaditi, a možda čak i blago uznemiriti otkriće da biljke znaju kad ih se dodiruje. Ne samo što znaju kad ih se dodiruje, nego i mogu razaznati vruće i hladno te znati kad se njihove grane ljuljaju na vjetru. Biljke osjećaju izravan kontakt: neke biljke, poput loze, počnu ubrzano rasti čim dosegnu objekt, poput ograde, oko kojega se mogu omotati, a venerina muholovka namjerno zatvara čeljusti kad kukac sjedne na njezine listove.” (Daniel Chamovitz: Što biljke znaju)
Istraživanja pokazuju da i biljke komuniciraju upozoravajući se međusobno o nadolazećoj opasnosti. Pritom luče kemikalije, mijenjaju temperaturu, pričaju šušteći uz vjetar, ali i raznoraznim drugim, tihim taktikama. Usto, biljke osjećaju dodir, otpor, toplinu naših tijela kao i frekvenciju naših glasova, a reagiraju i na naše štetne nusproizvode.
U filmu “Događaj” (The Happening) upravo se to i događa, biljke razvijaju specifičnu kemiju kojom se bore protiv invazivnog neprijatelja, a taj je neprijatelj u ovom slučaju čovjek. Lučenjem suptilnih kemikalija i međusobnom komunikacijom utječu na živčani sustav čovjeka čije ih ponašanje ugrožava, ali i dovodi u opasnost cijeli planet.
„Razmislite o ovome: biljke vas vide. Štoviše, biljke neprestano promatraju svoje vidljivo okruženje. Biljke vide da im se približavate i znaju kad stojite nad njima. Znaju čak i imate li na sebi plavu ili crvenu košulju. Znaju jeste li oličili kuću ili pomaknuli njihove lonce s jedne strane dnevne sobe na drugu. Biljke, dakako, ne “vide” slike kao što ih mi vidimo. Ne razaznaju proćelavog sredovječnog muškarca s naočalama i nasmiješenu djevojčicu sa smeđim kovrčama. Ali vide svjetlost na mnogo načina i u bojama koje mi možemo samo zamišljati.“ (Daniel Chamovitz: Što biljke znaju)
Susrećemo se s vrlo zanimljivim konceptom ako razmislimo o tome da biljke zasigurno utječu na naše raspoloženje u pozitivnom smislu, no mogu li utjecati i u onom negativnom? Primjerice pri napadu gusjenica, one luče specifičan repelent koji je gusjenicama izrazito neugodan pa one biljku zaobilaze u širokom luku. Zamislite samo da takav učinak mogu imati na čovjeka! Ono čega smo svjesni i što nas može svjesno odbiti njihov je neugodan miris, bodljikavost, otrovnost, ali dalje od toga? Utječu li na nekoj finijoj razini na našu svijest, komuniciraju li s nama?
Odgovore na ta i slična pitanja možete pronaći u sljedećim knjigama:
- Daniel Chamovitz: Što biljke znaju: čudesno putovanje u osjetilni svijet biljaka
- Colin Tudge: Tajni život drveća: kako živi i zašto je važno
- Peter Thompkins, Christopher Bird: Tajni život biljaka
- Josep Vila i Tronchoni: Biljke učiteljice
- Tomo Vinšćak: Vjerovanja o drveću u Hrvata