"U romanu Blagoslovljena prelamaju se i prepliću izazovi jedne ljubavi, jedne obitelji, jedne zajednice, ali i cijeloga društva; dominantni svjetonazori propituju se iz sasvim osobitih perspektiva troje pojedinaca koji se, svatko na svoj vlastiti način, pokušavaju nositi s činjenicom da se ne može pobjeći od svijeta. Jednako kao što se ne može pobjeći ni od svetosti. No to ne znači da Juna, Andrej i Ela neće pokušati.

U vremenu, u zemlji u kojoj se barata jednom jedinom definicijom vjere, u zemlji u kojoj je nebrojeno definicija grijeha, u kraju svijeta u kojemu je svaki grijeh jedan od sedam, u selu iz kojega se nikada ne može otići, jedna će obitelj otkriti da se ne može voljeti onoga koga se ne može izgubiti, da se ne može vjerovati u ono čega ne može biti, da ono što ne može umrijeti ne može ni živjeti."

Majka, otac i njihova srednjoškolska kći, zakočeni u ruralnom kraju, nagomilanog nezadovoljstva, sa snažnom željom za promjenom (čini se, svega osim sebe samih), pokušavaju uzmaknuti od ostalih članova obitelji i potražiti bilo kakvu natruhu života, neki impuls koji će ih učiniti živima.

Svatko od njih bježi u krajnosti; (meta)fizički i emocionalno, otac u preljub, majka u religijski zanos, a kći glavom bez obzira, što dalje od svih i svega.

No gdje god da odlaze, likovi sa sobom vuku i sebe same, od čega pak bijega nema.

Gust tekst ispresijecan idejama koje propitkuju različitost duhovnog i religijskog, dogme i morala, opreku identiteta i kolektiva, pomirbu i suživot s okolinom i sa samim sobom, pisan razigranim, bogatim jezikom, gotovo zbunjujuće organiziran u cjeline koje se pretaču u kraće digresivne rukavce i natrag, ali koji ni trenutka ne skreće od osnovne ideje.