Županijski bibliobus – knjiga s emocijom i u vašem dvorištu
Županijski bibliobus rođen je 2004. godine kao drugo dijete u bibliobusnoj obitelji Gradske knjižnice Rijeka (onoj istoj koja je krenula 1969. put Drage, Vitoševa…). Trenutno se ipak uopće ne osjeća mladim – isto vozilo služi već 16 godina, 16 goranskih zima, snjegova, soli, kiša koje sve češće pronalaze put i do njegovih knjiga… Željan je i potreban novog ruha jer željni su ga i potrebni njegovi vjerni članovi. Evo i njegove priče.
Priča o Županijskome bibliobusu intimna je priča o meni i ljudima. O mojim korisnicima i specifičnim knjižničarima. Ta priča za nas započinje svakoga jutra u sedam sati kada se prepoznatljivo zeleno-plav ukazujem Riječanima na obilaznici, a zatim se penjem prema Grobniku i Gorskom kotaru ili produžujem preko Križišća, put Triblja i Krka.
Ja sam sada već umoran starac koji polako vuče svojih 14 tona. Vrijeme mi je da se umirovim s prijeđenih 410 000 km i 16 godina na cestama Primorsko-goranske županije. Međutim, kako moj nasljednik sporo dolazi, idem dalje, upinjem se, mučim se, ali ne želim svoje korisnike ostaviti bez knjiga ni razočarati Marina i Antu, koji me njeguju kako dolikuje jednome starcu. Vode me doktoru kada mi zakaže pokoji dio organizma, čiste me, nježno voze, mijenjaju mi obuću i naočale da sigurnije gazim i bolje vidim, a što je najvažnije – osvježavaju moj knjižni organizam uvijek novim knjigama, časopisima i filmovima.
Primjećujem da su i Verena i Boris zabrinuti za mene kada me posjete s mladog i vitalnog vozila moga brata, Gradskog bibliobusa. Ne brinite! Jer ja sam sretan starac koji u 2019. godini, unatoč mnogobrojnim bolestima koje me snađoše, nije propustio ni jedan dan na terenu. A moj teren brdovit je i valovit. Suočavam se s olujnim burama, gustim mećavama i jugom koje nam smuti knjižničarske glave. Kada mi zatvore cestu, ja nađem sporednu i opet dođem svojim korisnicima koji su ponekad u čudu što sam im uspio doći. Ponekad zapnem u snijegu, a onda se moji knjižničari hvataju lopata i pijeska. Čas posla i već nastavljam dalje.
Najviše nam se vesele vrtićarci od Baške, Triblja, preko Fužina, sve do Jablana, Gomirja, Ravne Gore i Broda na Kupi te ostalih goranskih mjesta. Nasmijani, trčećim korakom ulaze u moju utrobicu i biraju slikovnice i znanstvene dječje knjige u kojima otkrivaju čudesa našega planeta i svemira. Moji knjižničari često im u vrtićima čitaju priče, a oni radoznalo slušaju i nadvikuju se tko će prvi odgovoriti na neko postavljeno pitanje.
Lijepo mi je slušati kad uđu školarci i pitaju:
„Barba, barba, imate li Vlak u snijegu? ili „Gdje su knjige s prozorčićima? Gdje knjige o životinjama?“
a barba im odmah nađe i zaduži knjigu. Sretni izjure kroz moja bočna vrata, mašući knjigom pri ulasku u školu.
A odrasli korisnici toliko vjeruju mojim knjižničarima pa im kažu:
„Odaberite mi vi četiri knjige. Vi znate što ja čitam. Odlične su ove što ste prošli put odabrali.“
Koliko tek moji knjižničari dobiju čokolada i kolačića, posebno oko Božića, na dar od svojih zahvalnih korisnika! Samo se nadam da im je šećer u redu od toliko slatkoga.
I tako se svakoga dana naše putno veselje ponavlja, a nikad nije isto, uvijek saznamo nešto što nismo dotad znali, upiše nam se novo zanimljivo lice, zabliješti dan toliko lijep da smo preplavljeni i sretni što smo BIBLIOBUS – moji korisnici, moji knjižničari i ja!
Jeste li znali da …
- bibliobus vozi po unaprijed najavljenom rasporedu? – Možete ga naći na web-stranici knjižnice, na oglasnoj ploči u vašem mjestu, u vodiču Novog lista (gdje možete svakog dana provjeriti gdje smo tog dana za vas)
- bibliobus ima svoj dvotjedni ciklus i da je svaki dan na nekoliko različitih mjesta, a ponovno na istom u isto vrijeme nakon 14 dana?
- je članstvo u bibliobusu besplatno za djecu do 14 godina?
- članska iskaznica Gradske knjižnice Rijeka vrijedi i u bibliobusu?
- je članarina za odrasle, ako već nemate člansku iskaznicu GKR-a, u bibliobusu samo 10 kuna