Piše Cvjetana Miletić

Oveh dan z Žminja va Lovran prišla je nova knjiga istarske poetesi Nadi Galant.

O, Bože, kako leta lete.

Domislin se Nadi još kot otročice, ka j' na Sabore čakavskega pjesništva zad žminjske crekvi govorila versi Zvaneta Črnje,a mi smo njoj pjeskali. Potle je pisala i recitirala svoji versi. A onda se zgubila sporad veleh škol, ke su ju otpejale prvo v Reku na Pedagoški fakultet pa va Zagreb na Filozoski fakultet, kade je diplomirala i bibliotekarstvo, ča njoj je trebalo zarad dela. Va svoji Vidulini pul Žminja, teplo rojeno njazlo, vrnula se kot zrela ženska, žena i profesorica. Onda je, baš kako rabi, počela i delat pa i danaska dela va žminjskoj knjižnice.

Tako smo si pomalo slagali leto na leto. Samo njoj nisu bila sa jenaka.

Najlepja su njoj ona va keh je tiskana i neka njija knjiga.

Zadnja je ova - "Uozlji d.o.o.", ku držin v rukah, čitan i uživan.

Ono ča me prvo razveseli je sam naslov. Zanimljiv i drugačiji, ni malo ne spodabja nasloven od drugeh knjig. I to povuče čoveka da išće sporad česa je Nada jušto tako krstila svoju knjigu.

Niš čudno. To mi se dogodilo i s njijun prvun knjigun "Uroki ruok", pa z drugun "Hćeri Evine", pa s tretun "Neka buo" i sad z ovun "Uozlji d.o.o.".

Mej ten bilo je još knjig kot ča je "Ulaz u večernju svjetlost", napisanu va koautorstvu, ale nju nisan čitala pa ju i ne spominjen. Nadini versi su stavni i va antologije: "Istarska pjesmarica" Mirjani Strčić, "I ča i što i kaj" Borisa Biletića, "Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća" Milorada Stojevića pa va grafičko-poetsku mapu "Istarski rukopisi" s Karlom Paliska, a je ih i va knjigah "Verši na šterni"...

            Kada su se 2003. leta pojavile "Hćeri Evine", onputa je Josip Bratulić va pogovore rekal: "Njezina je poezija rasla i u jeziku, jer samo se jezikom razotkriva unutarnji i vanjski svijet i njime se utvrđuje slika kao trajni odraz prolaznosti. Igre jezikom, govornim oblicima svoje žminjske čakavice, bez velikog arsenala metaforike, strogom jednostavnošću kao da je riječ o biblijskom izričaju, Nada Galant ispisuje svoje samogovore, svoj vapaj za drugim i bliskim, koji će je razumjeti i prihvatiti. Ispitujući sebe o sebi i svim svojim promišljanjima, u ugrozi svoga egzistencijalnoga trajanja, Nada se obraća jobovskim govorom Bogu više kao dijete koje traži pomoć i odgovor na brojna pitanja svoga postojanja, a manje kao buntovnica koja poziva na izvršavanje pravde i prava u svom posve pomaknutom i nesređenom svijetu."  

Kako smo mi ženske na jedan mod i hćeri Evine, ča govori i sam naslov, onda je tako normalno da knjigu otpiraju ovi versi:

eko Bože ilovači

pak zamiesi nanova

te prosin, i ne zabi

puhnut

ako Bože riebra

(a forši si Adama

moga prešparat;

san sigura da bimo bile

dobre i ot travi)

pak nanovo nešto nas udelaj

i puhnut ne zabi...

I Bog ni 'zabil' Nadu. Puhnul je. I prišle su nagradi: "Histria" dva put, nagrada Općine Žminj dva put, nagrada Drago Gervais za knjigu "Neka buo" i pred dve leta za zbirku "Uozlji.d.o.o." Nagrada Mate Balota. Kada njoj je 2007. Nova Istra i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika s Puli tiskal knjigu "Neka buo" Boris Domagoj Biletić je zapisal: "Dijalekt ne čini pjesnika, ali vrstan pjesnik zacijelo promiče izražajne vrijednosti dijalekta - i unatoč narječju nesklonim okolnostima. Nada Galant takva je autorica. Njezina je žminjska čakavica - kao suvremeni refleks jednoga od, još uvijek, najarhaičnijih i najmuzikalnijih jezika hrvatske književnosti - predmetno-tematski i poetički univerzalan doseg i vrijednost po sebi. Zrela zbirka "Neka buo" (Neka bude) ovu pjesnikinju potvrđuje kao bitno poetsko ime u kontekstu širemu od istarskoga i čakavskog."

To je potvrdila i njija najnoveja knjiga "Uozlji d.o.o." ku je čitateljima va Mediterane prestavil Boris Domagoj Biletić, čovek od struki i pera, i rekal da "još štošta moguće je iščitati iz čistih, lijepih i skladnih stihova ove zbirke, koliko takvi mogu biti, jer ni pjesnikinja niti njezin(i) lirski subjekt(i) ne žele nam se bezuvjetno dopasti. A sviđaju nam se, jer su bez ostatka lirski plodovi jedne originalno zaigrane autorske samosvijesti. Neka tako i ostane."

I treba, baš tako da bude, za vjeke.

Kako je knjiga "Uozlji d.o.o." dobila Nagradu Mate Balota, nakladnici su Susreti na dragom kamenu i Gradska knjižnica i čitaonica Pula, a uredil ju je gospodin Milorad Stojević. Zaspraven gospodin, ki ne ćapuje v ruki ča ši ši. Na kraje svojga stručnega predgovora dopisal je i oveh nekoliko tepleh besed, keh bi bil greh preskočit, aš se čini da su zišle drito z srca: "Mislio sam zbog igre riječi pjesničku zbirku Nade Galant okrstiti galantnom. Nisam to učinio jer bi to ostalo na razini dosjetke, a i zbog toga bi se to vjerojatno povezalo s pomodnim smjerom pisanja krajem XVII. i početka XVIII. stoljeća. No, da je poezija Nade Galant galantna ne dvojim. Ta galantnost podrazumijeva uljudnost i darežljivost u kulturi stiha, širokogrudnost u novinama, te veliku da je se čita. Ova njezina zbirka ponovo potvrđuje zrelost jednog istinskog talenta."

            Skroz 41 pjesmu zauzlat će nas Nada va najveći uzal.

Od prvega dela ki se zove "Mojo muore je drugajče"poć ćemo š njun va drugi del "Nisan ti šla sproti" pa preko tretega "Aš ću", va četrti "Neki sanje" i finit va peten "Duoplo muore"...

I opeta zaplavat spočetka va prvi versi za videt zaš je to njijo more drugačije, zaš je duplo, zaš ga prvo ni pa je, zaš va sanjah po njin plava, zaš...

Puno je teh zaš vezaneh za more.

Neš vidiš, neš je skriveno. Neš je zapisano, neš lih naznačeno.

A ono, onako otajstveno i plavo more, zavuče ti se i ne otejuć pod kožu pa žilami gre do srca i prezame saki delić tela. Onda ga zavavek nosiš sobun...

Neki v očijah, neki va duše, neki va misleh...

Pa ti čitaj i mislej ča ćeš!

KAKOVO JE MUORE ZASPRAVLJE

So me vadili da je muore puli nas blavo,

A da je tamo dugo, ća, priek Germaniji - zeleno.

I onda se jas jadin na ovo moje muore kat je zeleno.

I jadin se kad zamukne nabot

na puol diškuorša, aš jas ga još poslušan

i kat prestane guorit, i kat se čini, i kat se jadi.

Ja san njegova spodoba va špieglje,

njegova druga polovica aša od kuop,

ali narčižica puna pričupi.

I vajka ga išćen

da ne umren.

                                   Nada Galant

(blavo - plavo; zaspravlje - uistinu; diškuorš - razgovor; guorit - govoriti; va špieglje - u zrcalu; aš od kuop - igraća karta; pričupa - taština; vajk - uvijek)