Tog lipnja 2013. godine razvoj digitalne sfere Gradske knjižnice Rijeka otišao je u jednom drugačijem, rekli bismo inovativnijem smjeru. Nestala je plavkasta mrežna stranica Knjižnice skromne vizualne izražajnosti, ozbiljna i kruta, a pojavila se jedna dinamična, živa, vizualna. Unutar nje prvi se put pojavio i koncept Magazina zamišljenog kao (gotovo) svakodnevno aktivan portal o knjigama, kulturi, kreativnosti…

Istog ljeta predstavljali smo ga i na Republici koja nije doživjela trajni uspjeh, ali pojavili smo se u netipičnom društvu za jednu knjižnicu - game developera, startapovaca, hakera… Dobili smo uskoro i EIFL-ovu međunarodnu nagradu za inovativno služenje tehnologijom. Uf, koliko uzbuđenja.

Vijuge i zavoji razvoja

U proteklih pet godina Magazin je kroz isti dizajn proživio razne sadržajne forme i oblike života, usklađivanje s trenutkom i realnošću. Te 2013. godine bio sam čvrsto uvjeren da Magazin može biti lokalni “hub” pisanog stvaranja i vodič kroz riječku kreativnu zajednicu u rasponu od književnosti do dizajna. Mislio sam da može biti i svojevrsni medijski inkubator, nekakav omladinski medij novog doba. Mislio sam i da knjižničari mogu i trebaju eksplodirati kroz autorsku kreativnost, a ne za pultom. Bilo je to možda malo preambiciozno, ali dalo je svoje plodove.  

Kada bih, probuđen iz sna, morao izabrati osobni “top of the pops” od šest članova ljestvice, to bi bile:

Ogromne preporuke - napravili smo stvarno puno preporuka u kojima je preko 100 knjiga. Time smo otkrivali bogatstvo polica, ali i skretali pažnju na naslove koji prelako bivaju preskočeni. Evo jedan primjer. I još jedan. I još jedan. I još jedan... 

Pružanje lica i stava knjižnici - izašli smo iz svojevrsne zone neutralnosti i pokazali da i Knjižnica može imati stav, razmišljanje, jednu posebnu energiju, o pitanjima koja određuju njenu ili budućnost zajednice. Nikada nismo zašli u isprazno ideologiziranje koje je samo sebi svrhom, ali o kvaliteti života smo uvijek i puno različitih načina imali što reći.

Dragulji iz čitateljskih klubova - ma koliko ponekad bili neatraktivni i ne previše elaborirani, osvrti čitateljskih klubova na rasprave bili su jedan od najvažnijih segmenata. Najvažnije - tako smo otkrili i neke prave autorske dragulje poput Ivane Sudan koja nas uveseljava kombinacijom pameti, načitanosti i humora.

Cmuk - najproduktivniji i najbenevolentniji autor Magazina bez konkurencije. Cmuk piše o stripu, lektiri, glazbi, filmu i onda sve to uobliči u tiskane knjige. Čovjek starog kova i nove energije. U novije vrijeme istu volju, ali drugačiji sentiment iskazuje Ante Alerić. Jedan iz Varaždina, drugi iz Zadra… E da, tekstove nam preuzima i XXZ magazin Petra Lukovića iz Beograda. S lokacijama smo sve rekli o tome gdje je Magazin postao zapažen i čovjeka to ispuni ponosom.

Humor - Magazin je pružio priliku da se ponekad jednostavno zezamo. Sjećate se teksta o minjonima ili o registru neučlanjenih u Knjižnicu? To bi trebali raditi češće…

Brickzine - zahvaljujući Magazinu i dobrim sadržajima povezanima sa svijetom dječje knjige i kreativnosti dobili smo priliku da kroz izgradnju Dječje kuće radimo Brickzine, magazin usmjereniji djeci i roditeljima novog doba. Upravo je u tiskarskim strojevima i prvi broj, pa možemo reći da smo Knjižnica koja objavljuje magazin za djecu (između 8 i 12 godina). Takvih nema puno ni u svijetu.

Prošla i donekle ova godina sa skromnim sredstvima donijele su za Magazin svojevrsne profesionalizacijske procese kroz koje se pokrenula suradnja s autorima iz najrazličitijih sfera. Bojan Mušćet, Dejan Durić, Vanja Kulaš, Miroslav Cmuk, Ivana Sudan, Martina Čip, Dunja Tišma, Marko Medved, Darko Macan, Jelena Pervan, da spomenemo neke, donijeli su jednu novu razinu ozbiljnosti. Iz profila autora vidljivo je da Magazin nije časopis o književnosti ili kulturi, nego o raznim aspektima stvaralačkog i urbanog života. Nema previše knjižnica koje bi skrenule pažnju na dizajnerski problem ružnog rotora u jednom kvartu, savjetovale kako samostalno izraditi drvenu lampu ili posaditi vrt. Važan nam je život, a ne papagajsko ponavljanje o čitanju i knjigama. Nismo fetišisti.

Budućnost

Nakon pet godina prirodno je reći da trebamo dizajnerski, UX, konceptualni "reinvent" i "restart". Magazin budućnosti treba biti digitalni, sadržajni i komunikacijski “hub” centra u Benčiću i odražavati potpuno nov trenutak čitateljskog života u Rijeci 2020., 2021., 2022., 2023. godine. Uvijek je tu i potreba za novim tehnologijama koje će do tada otići u nekom novom smjeru. Potpuna penetracija 360 kamera i ilustracija, 5G, 90 % pregledavanja interneta s mobilnih uređaja... Sve će to mijenjati potrebe. O virtualnom društvenom svijetu i uopće o korisničkim navikama dolaska do sadržaja još je kompleksnije govoriti u smislu predviđanja. Jedino sam za Facebook gotovo siguran da na njemu neće postojati nitko mlađi od 35 godina.

Treba reći i da Magazin isto živi i osjeća efekte drame koju proživljavamo na planu demografskog pražnjenja i ekonomske slabosti. Magazin je stvoren za tu kreativnu zajednicu, zato smo i obilazili dizajnere i pokrenuli cijelu Lab sekciju, “coworking” druženja, pripremali tribine, ali ispalo je da postoji svojevrsni stakleni strop i da je osipanje lagano, ali upečatljivo. Dublin, Berlin, Kopenhagen, postali su mjesta života dragih autora i suradnika.

No svejedno, bilo nas za pet godina 100 ili 200 000, medijska i informacijska pismenost izrazito je važna i kompleksna tema, pa je ideja da knjižnice imaju proaktivnu ulogu u tom kontekstu snažna i logična. I dalje ćemo trebati što bolje vodiče kroz kaos, gužvu, ometenost do solidnih knjiga i autora… Magazin, digitalno čvorište energije, sadržaja i vibracije gospodina novog Benčića. To već sliči na budućnost.