Nakon razmatranja neobjavljenih rukopisa i objavljenih knjiga koji su ušli u uži izbor nagrade odlučeno je da se za Književnu nagradu Drago Gervais za 2023. godinu:

  1. u kategoriji neobjavljenog rukopisa predloži roman pod naslovom Vi niste ovdje.

Rukopis je poslan pod šifrom Snoopy15. Nakon proglašenja pobjedničkog rukopisa, otvaranjem koverte sa šifrom utvrđeno je da je autorica nagrađenog rukopisa Doris Pandžić iz Rijeke.

     2. u kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskoga narječja hrvatskoga jezika predlaže se zbirka pjesama Vlaste Sušanj Kapićeve, Krunica od versi, Naklada Kvarner, Novi Vinodolski, 2021.

  1. Obrazloženje prijedloga rukopisa pod naslovom Vi niste ovdje za Književnu nagradu Drago Gervais u kategoriji neobjavljenoga rukopisa

Prosudbeno povjerenstvo 30. kolovoza 2023. godine u uži je izbor uvrstilo 4 rukopisa proze, 3 rukopisa poezije i na sastanku 13. rujna 2023. godine donijelo odluku da se u kategoriji neobjavljenoga rukopisa nagrada Drago Gervais dodijeli rukopisu naslova Vi niste ovdje.

U prosudbenom postupku Povjerenstvo se rukovodilo kriterijima utvrđenim i primijenjenim u postupcima u ciklusima nagrade 2015., 2017., 2019. i 2021. godine. Prvi je kriterij književni. Odnosi se na specifične poetičke i estetičke zakonitosti oblikovanja književnog izričaja. U sklopu prvog kriterija uzimali su se u obzir formalni i sadržajni elementi proze (motiv, fabula, siže, tema, ideja, zaplet, kompozicija) i poezije (metar, ritam, stih, motiv, asocijativni sklopovi, figure, kompozicija). Drugi je kriterij izvanknjiževni. Odnosi se na recepciju rukopisa, raspon čitateljske publike kojoj bi djelo bilo upućeno i namijenjeno, potvrđivanje, učvršćivanje i promicanje renomea nagrade Drago Gervais, snaženje njezinog nacionalnog utjecaja i odgovor Nagrade na aktualna društvena kretanja. U završnom koraku prosuđivanja u odnos se dovode ta dva kriterija, uz puno uvažavanje specifičnih zakonitosti književnog i izvanknjiževnog polja.

Pripovijedanje se u Vi niste ovdje odvija kao nizanje labavo povezanih fragmenata. Oni se mogu čitati samostalno ili se iz njihove montaže može postupno rekonstruirati cjeloviti mozaik priče. Takva se kompozicija suprotstavlja kolotečini svakodnevice koju navodno prekida pandemija korona virusa. Pojava pandemije, promjena životne kolotečine i rutine, poremetila je granice između normalnog i nenormalnog, zdravog i bolesnog. Sve kategorije izmjenjuju mjesta, normalno postaje nenormalno i nenormalno se nameće i prihvaća kao normalno. To premještanje i brisanje granice istovremeno postaje predmet i sredstvo pripovijedanja.

Pomična i propusna granica između normalnog i nemoralnog preuzima dvostruku ulogu predmeta i sredstva pripovijedanja o odnosu između stvarnosti i književnosti i obratno. Odnosi između normalnog i nenormalnog, stvarnosti i književnosti međusobno se osvjetljuju i zrcale, iskrivljujući jedno drugo. Uvedena izolacija zbog bolesti iznijela je na površinu postojeću izolaciju u zdravlju, odjednom se tražila solidarnost između izoliranih članova društva, istovremeni kontakt u njihovoj distanci, ujedinjenost kroz odvajanje. Pandemija ulazi u urbanu idilu slijepe ulice usred centra grada. Ondje žive likove koji se poznaju, pozdravljaju, ali nisu bliski i povezani. Oni žive javan život zajednice u kojoj nitko ne mora biti isti i svi mogu ostati jedni drugima nepoznati stranci.

Pandemija je, međutim, raširila fobiju od javnog. Svi mogu nositi zametak bolesti i zaraze koja povezuje pojedince koji do tada nisu imali ništa jedan s drugim. Pandemija uvodi privatnost međusobno nepovezanih individua čija se zajednica gradi na njihovoj odvojenosti, solidarnost na tome da učvršćuju nepovezanost i razjedinjenost. Kao u sumornom proglasu jednog političara koju godinu prije pandemije, sloboda je moguća samo u privatnosti, dok javno postaje strogo nadzirano područje ograničenog pristupa. Otuda, iz tog uništenja javnog a sve, navodno, u ime javnog interesa i naslov romana: Vi niste odnosno mi nismo ovdje

Pripovjedačica koristi klasično opće mjesto umjetničke skromnosti, umjetnika koji se gradi kao kreativno depriviran. Prikaz spisateljske nemoći istovremeno je predmet i sredstvo pripovijedanja koji se u rukopisu zahvaća tematski, kroz uvođenje pisama između pripovjedača i likova, povezivanje pisanog medija s glazbom i slikarstvom, upućivanje na druge književnike i djela. Izdvaja se upućivanje na govor Ursule Le Guin iz 2014. u povodu dobivanja National Book Awards. Le Guin je tada istaknula da suvremeno doba treba pisce koji se sjećaju slobode i koji će se suprotstaviti usisnoj moći kapitalizma da čak i ono što mu se suprotstavlja pretvara u robu. Knjige nisu tek roba, istaknula je tada Le Guin. S obzirom da se neki od središnjih romana Le Guin, osobito The Dispossessed (1974), gradi na Dostojevskijevoj kritici anarhizma u Bijesovima, potom da je Dostojevski glavni uzor Camusu čiji se citat iz Kuge uzima kao moto Vi niste ovdje zanimljivo je pomalo prezirno svođenje Dostojevskog na jedan i pol metar na policama.

Iako je jasno da globalna pandemija neizbježno ne otvara samo medicinske, političke i društvene kontroverze, već se njih nastoji umjetnički obraditi, ovaj rukopis istražuje može li se raspad javnog i privatnog, kolektivnog i individualnog, prevladati izgrađivanjem prolaznih oblika bliskosti sa samim sobom i s drugima. Bliskost, međutim, može jedino biti posredovana, što se obrađuje uvođenjem različitih motiva. Ova posredovana bliskost može se odrediti izrazom koji se koristi u rukopisu kao „obrnuta empatija“. Umjesto uživljavanja u stanja drugih ljudi, oni nas različitim znakovima navode osjetiti njihova unutarnja stanja. Metoda obrnute empatije temelj je kompozicijskih postupaka u gradnji priče. Premještajući se u tuđa stanja, društvena, tjelesna, duševna, drugih likova, pripovijedajući o njima, pripovjedačica, ugrožena mogućom bolesti, dosadnim poslovima, nastoji obnoviti bliskost sa samom sobom. Književnost se služi drugim sredstvima u odnosu na politiku, filozofiju i znanost, religije. Vi niste ovdje istražuje jesu li ta sredstva dostatna da književnost prikaže svoja ograničenja prikazujući ograničenja politike, filozofije, znanosti, religije.

Kompozicijska, tematska, stilska izvedba rukopisa na razini je visokih književnih kriterija. Svojom literarnom izvedbom rukopis se dotiče složene društvene, političke i ekonomske teme obrađujući je originalno i provokativno.

S obzirom na sve ovo, zaključeno je da rukopis Vi niste ovdje doseže navedene književne i izvanknjiževne kriterije, stoga predlažemo da mu se dodijeli Književna nagrada Drago Gervais u kategoriji neobjavljenog rukopisa.

  1. Obrazloženje prijedloga Krunica od versi, Naklada Kvarner, Novi Vinodolski, 2021.autorice Vlaste Sušanj Kapićeveza nagradu u kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskog narječja.

Zbirka Vlaste Sušanj Kapićeve Krunica od versi polazi od kompozicije zbirke u cvjetne cikluse na godišnja doba i razdoblja ljudskog života. Pjesme unutar ciklusa dobivaju naziv po nekom od cvjetova. Pojedini cvjetovi nisu tek tema i motiv pjesničke obrade, već služe kao metafora ljudskog života i pjesničkog čina koji taj život pretvara u predmet lirske obrade. Motiv cvijeta i kompozicija vijenca poznati su u pjesničkoj tradiciji svjetske književnosti.

Ta se tradicija aktualizira u kontekstu čakavske književnosti. Posveta koja otvara zbirku uvodi paralelizam između 'zelene ravnice', 'rožic' i 'vrta' te lirskog subjekta i zamišljene čitateljske zajednice. Zamjenice se izmjenjuju između 'ja' i 'mi', pa lirski subjekt predstavlja zatvorenu zajednicu: samo naša ravnica, naš vrt i rožice koje rastu „skupa s nami“. Život se predstavlja kao ravnica, vrt na kojem naizgled tek povremeno nikne cvijet. Unatrag se , međutim, prošlost ispostavlja kao prepuna uspomena. Središnja pjesma „Krunčice“ apostrofom „Spameti se se još…“ oslovljava lirski subjekt i čitatelja koji postaje dio zamišljene lirske zajednice. Nepovratno vrijeme, jedan od središnjih motiva svjetske lirike, ovdje prožima doživljaj zavičaja i života u njemu.

Unatoč nostalgiji i melankoliji, to se vrijeme vraća neizravno u obliku onoga što je u njemu nastajalo, raslo i cvalo. Stoga život kao čista ravnica, zelena livada na kojoj još ničeg nema predstavlja apstraktno vrijeme kao formu iskustva. S druge strane, iskustvo koje na njoj niče i cvate kao vrt prepun cvijeća predstavlja formu vremena. Vrijeme se ne vraća kao takvo, već u formi onoga što je u njemu nastalo i mijenjalo. Preobrazba vremena iz čiste forme u iskustvo njegove nepovratnosti koja ima stvaralački karakter vidi se u zaključnoj pjesmi „Tulipan, jorgovan“: //spomen do spomena//z onega//mojga vremena//ko se je na hartu preselilo//. Ne samo pjesme o cvjetovima, već same pjesme postaju cvjetovi, a ravnica i livada harta na kojoj te pjesme-cvjetovi rastu, ispisuju se.

Vrijeme nije izgubljeno, jer se iskustvo njegove prolaznosti zahvatilo kroz stvaralački čin. Zbirka završava stihom koji upućuje na razliku između stvarnosti i pjesničkog čina kao temelja književnog iskustva. Zbirka je uokvirena uvodnom pjesmom „Visibabi“ i zaključnom „Tulipan, jorgovan“. Povratak je moguć samo iznova: „(…) kade su njoj//kuće//oteli dat noveju sliku//“. Jer visibabi su bile dremfki dok ih se nije drugačije naučilo. U sjećanju, kao u književnom činu, mijenjaju se značenja i imena, sve poprima novu sliku, kada se na hartu preseli.

Riječ je o zbirci koja hrabro istražuje mogućnosti čakavskog narječja, njezini su stihovi iznimnih jezičnih, tematskih i kompozicijskih dosega, što upućuje na elastičnost i vitalnost čakavskog jezika i kulture kojima je Krunica od versi velika posveta.

Imajući to sve u vidu, predlažemo da se knjizi Krunica od versi autorice Vlaste Sušanj Kapićeve, dodijeli nagrada Drago Gervais u kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskog narječja.

Čestitamo!