Namjera izložbe je približiti zvončare širem stanovništvu ukazujući na njegovu osnovnu, ali ne i jedinu svrhu. Tjeranje zime i dozivanje proljeća osim životnog-praktičnog nosi u sebi i puno simbolike. Fotografije pejzaža snimila je Anamarija Podrebarac. Sami zvončari na fotografijama originalne su i unikatne skulpture Višnje Laginja koja je materijalom i oblikom htjela prikazati njihovu snagu i različitost te veličinu njihova postojanja jer ovdje su oduvijek. Osim zvona, maske, ovčje kože i balte, zvončar na sebi i sebi nosi mnoga značenja i funkcije na individualnoj razini kao i na razini lokalne zajednice. Kružni, zatvoreni, strogo teritorijalno određeni ophodi zvončarskih grupa s kulturnog područja Kastavštine u pusno vrijeme godine, ritualno određeni i obrazloženi simbolikom tjeranja zime, zla i bolesti, imaju ulogu potvrđivanja pripadnosti lokalnoj zajednici, povezivanja i naglašavanja veza unutar lokalne zajednice te potvrđivanja pripadnosti zajednice teritoriju na kojem funkcioniraju. Ujedno zajednica, koristeći se tradicionalnim okvirom običaja zvončara, putem njega izražava, preispituje i redefinira veze unutar nje same, odnose s doseljenim stanovništvom, susjednim zajednicama i središtima moći.

No kad zvončari dođu na Korzo, na gradski asfalt, u povorci Riječkog karnevala, većina značenja i funkcija koje imaju u svom kulturnom kontekstu, na svom teritoriju, biva potisnuta i/ili irelevantna. U prvi plan dolazi percepcija zvončara kao simbola povezivanja s drevnim, autentičnim, iskonskim i prirodnim. „Zvončar je jak i nem.“ On pokazuje svoju snagu, izdržljivost, sirovost, divljaštvo... njegove emocije eskaliraju do euforije i nakon višesatnog nošenja zvona, uslijed stalne zaglušujuće buke, ritma, alkohola, napora i iscrpljenosti dovodi se, gotovo, u stanje transa, „neprisutnosti“. Glasan i neusklađen klepet zvona koji povremeno ulazi u ritam, a onda ponovno u buku, zastrašujući izgled zvončara, blizina „opasnog“ (neugodnog) iskustva hipnotizirajuće djeluje na promatrače povorke koji često potvrđuju da, kad zvončari prolaze u povorci, osjećaju srse, podrhtavanje u nutrini, grč u želucu, nijemi vrisak, blizinu iskonske snage, ludilo... Ovdje oblikovano metalom.

Anamarija Podrebarac, rođena u Karlovcu, studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, II godina, smjer - Grafika

Višnja Laginja, rođena u Rijeci, studentica Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, II godina, smjer - Kiparstvo