Koliko smo vam puta kolegice ili ja objašnjavale kako doći do te naizgled nedostižne “knjižnice na kraju grada”, kako su je nazvali (link), i pokazivali vam na Googleovim kartama ili čak crtali upute na papirić? S druge strane, koliko ste puta odmahnuli rukom i rekli “pričekat ću da se knjiga vrati” kad smo vam tako nešto predložili?

Rad u knjižnici s više od jednog odjela/ogranka predstavlja specifičan izazov. Govorimo prvenstveno o potražnji za knjigama koje se dosta čitaju, odnosno o knjigama koje "morate pročitati", neovisno o tome je li vam knjigu preporučio nastavnik hrvatskog ili televizija.

Naslove o kojima je riječ u Središnjem odjelu imamo u više od osam primjeraka, lektire čak i više. Od aktualnijih romana, primjera radi, Pedeset nijansi dostupno je u deset primjeraka (izdanje iz 2012. godine, još uvijek na rezervacijama tjednima unaprijed), a Da Vincijevog koda se kroz godine (od prvog hrvatskog izdanja 2003.) nakupilo čak dvadeset pet komada! I opet, nikad nema dovoljno knjiga - barem ne za prvih godinu-dvije najveće pomame za novim "hitom". Kao primjer lektirnog naslova, tu je nesretni Lovac u žitu, koji svakih nekoliko mjeseci završi posuđen do zadnjeg primjerka u svim ograncima, iako uopće nismo školska knjižnica.

I tako nam dođete, primimo vas sa smiješkom (nadam se - oprostit ćete nam pokoji težak dan u najvećoj knjižnici u županiji) i uputimo vas da knjigu koju morate pročitati potražite na Turniću, Zametu ili Drenovi - možda čak u Striboru, čitavih pola Korza dalje.

Možda vas rezultat iznenadi, a možda i ne – ali u većini slučajeva reći ćete nam nešto u stilu “ne, hvala, radije ću pričekati”, a zatim, par mjeseci čekanja kasnije, “ne, hvala, radije ću platiti rezervaciju”. Neću se pretvarati da svatko od nas ima dovoljno slobodnog vremena za putovanje na drugu stranu grada, bez obzira što se većina knjiga koje tražite nalazi ondje, čekajući (možda) baš na vas. Ali, ako vas uputimo na Turnić ili na Zamet - obje su knjižnice smještene praktički u samom srcu naselja, i ne pretjerano daleko od središta grada - zar je i to predaleko? Ne za lektiru – za lektiru odlazite i dalje – već za knjigu koju doista želite pročitati. Za knjigu koju morate pročitati dok je još u điru.

Jer, moram priznati da se svaki put osjećam kao da vam slamam srce kad vam kažem da tu knjigu na našem odjelu trenutno nemamo za posudbu. Istovremeno na Drenovi – upravo ondje – nerijetko čeka primjerak ili dva koji stoje sami i tužni na policama, družeći se s ostatkom bogatog fonda te knjižnice koja se - slučajno ili ne - može podičiti najstarijim aktivnim čitateljskom klubom u gradu (Čitateljska grupa Ogranka Drenova). Tko zna što još možete otkriti gore – i koga možete upoznati, na policama ili između njih.

 

Recite mi za kraj – a sada prvenstveno upućujem zahvalu onima među vama koji se spremno i savjesno koristite uslugama svih odjela i ogranaka GKR-a - znate li koje se knjižnice nalaze…

...ispod hotela Bonavia

...u Novom centru, pokraj nove sportske dvorane, tik pored kafića

...iza stare škole preko puta groblja, u prizemlju zgrade, u naselju znanstvenih novaka

...pokraj (i ispod) Radio Rijeke

...preko puta kineskog dućana

...u Palazzu Modello, ispod Circola?