Formulacija “poharao kao tsunami” relativno je česta u domaćem, posebno medijskom, diskursu. Misli se pritom na štetne politike, bizarnu privatizaciju ili kakve druge političko-društvene procese koji su iza sebe ostavili lom, nered, pustoš.... Iako je i sve navedeno već dovoljno tragično, neke sredine pogađaju i pravi tsunamiji izvodeći demonstraciju nevjerojatne sile mora i voda, a ostavljajući iza sebe krajolik samljeven od ljudskih sudbina i života. Tsunami je strašna pojava koju ne želite ni najgorem neprijatelju.

Jedan noviji primjer takve destrukcije nalazimo na pacifičkoj obali Južne Amerike - omanji čileanski grad Constitucion u veljači 2010. godine poharao je tsunami uzrokovan potresom pred čileanskom obalom, a upravo je navedeni grad bio dio jedne od pogođenijih zona. Posljedice su bile jezive.

Urbani laboratorij

Ipak, život nije ni stao ni nestao. Štoviše - brutalna devastacija motivirala je javne vlasti, poduzetnike, investitore i stručnjake za razne aspekte urbanizma, arhitekture i održivog razvoja na promišljanje shvaćanja novog i održivog grada. Pitanja koja su se počela postavljati potpuno su nove prirode. Kako zaštiti zonu od takvih događanja u budućnosti, ali na jedan ekološki prihvatljiv način? Kako stvoriti grad u kojem javni servisi rade bolje nego ranije? Kako stvoriti grad u kojem promet funkcionira efikasnije nego ranije? Kako stvoriti grad u koji se ljudi doseljavaju iako ga sada prati aura stradanja i opasnosti? Zbog uložene energije i novca posljednjih 6 godina Constitucion je veliko gradilište i urbani laboratorij. Poduzet je tako cijeli niz zahvata ne bi li se stanje učinilo boljim nego prije potresa, a sve to uz paradigmu eksperimentiranja i propitkivanja načina života. Constitucion je danas postao mjesto o kojem se govori kada se razmišlja o skladnijem životu s prirodom.

O ovoj priči možda ne bismo saznali ništa da ne čitamo časopis o arhitekturi Oris, jedan od onih koje smo preporučili da se isplati uzeti na kiosku ili prolistati u našoj periodici. U njemu smo tada vidjeli i fenomenalan projekt nove knjižnice, jednog od infrastrukturnih projekata novog grada. Arhitekt Sebastián Irarrázaval stvorio je tako vrlo zanimljiv uradak čija je osnova drvo, koje čini suštinu konstrukcije, fasade, interijera… Korištenje drvenih materijala nije slučajnost - osim održivog razvoja materijal je uvjetovala i tradicija područja; naime, grad je ovisan o šumarskoj industriji i upravo kapital tih tvrtki stoji iza obnove velikog broja objekata javne namjene. Najveći industrijski subjekt jest tvornica papira koja ima jasan interes da se grad održi, stanovnici ostanu ili pak neki novi dosele. Knjižnica ima ulogu upravo i u tom segmentu održavanja kvalitete života.  

Zgrada knjižnice se nalazi na malom zemljištu uz glavni gradski trg i velika je 350m2. Znači nije velika kao što ni sam grad koji s okolicom broji 40 000 stanovnika nije prevelik. Nije bio prevelik ni budžet koji se je mogao izdvojiti za knjižnicu. Ali netko tko je velik je arhitekt koji je inspirativan i uspješan stručnjak - prije nego što se posvetio arhitekturi, Sebastián Irarrázaval studirao je književnost. “Višestrukost efekata koje knjižnica nudi pokazuje da on zna da ne postoji jedinstven i idealan čitatelj te da cilj oblikovanja zgrade nije samo da udomi mnoge priče, već da ponudi bezbrojne načine njihova čitanja”, zaključio je o izvedbi tekstom u Orisu Fabrizio Gallanti.

Udobnost i uklopljenost

Prema fotografijama koje su nam ključne za razumijevanje projekta, velik je naglasak stavljen na udobnost boravka - prozračnost i prirodna svjetlost prve upadaju u oči. Upravo u prostorima u kojima se najviše čita prirodno svjetlo dobrodošao je prijatelj. Evidentno je da je knjižnica u Constitucionu mjesto dostupnosti i traženja knjiga, ali i puno više od toga - svojevrsni dnevni boravak i društveno središte. Vrlo je zanimljivo arhitektonsko rješenje izvedeno prema glavnom trgu - u zid knjižnice uklopljene su klupice za građane. Hoćete li na njima sjediti i listati knjigu ili samo nezainteresirano tipkati po mobitelu, vaš je izbor, ali na neki način, već kada ste na trgu, zapravo ste u knjižnici.  

Krajem listopada Irarrázaval je dobio i vrijedno priznanje - RIBA-u, nagradu Kraljevskog društva britanskih arhitekata i to u kategoriji za međunarodnu izvrsnost. Pojašnjeno je da je vrlo ograničenim budžetom u području devastiranosti postignut sjajan rezultat i to korištenjem prirodnih materijala.

No kako smo rekli, ovo nije samo priča o izgradnji knjižnice u nekoj sredini već i o stvaranju jednog novog grada.

Za razumijevanje tog procesa svakako preporučujemo priču u Guardianu...

Za bolji pogled i priču o knjižnici obvezno se prošećite fenomenalnom ArchDaily-fotogalerijom.

Fotografije: Oris, broj 99.