Kroz ljeto 2023. nama informacijskim i narativnim ovisnicima materijala za praćenje stvarno nije nedostajalo - Twitter je prolazio brendiranje u X sa svim začkoljicama tako radikalnog poteza, iz sfere znanosti o materijalima izletjela je vijest o novom LK-99 supervodiču izazivajući gomilu spekulacija o pravim Star Trek mogućnostima koje bi istinitost nečeg takvog pred nama otvorila (zanimljiv je bio i anime profil koji je o tome najviše komunicirao što je nova razina popularizacije ili manipulacije znanosti).

Dogodila se i New York tučnjava zbog podjele besplatnih PlayStationa po objavi Twitch streamera što pokazuje da su revolucije pred nama još složenijeg oblika, zavrzlame oko Ukrajine su permanentne pa sam naučio ponešto i o dalekometnim projektilima u vječnim geopolitičkim razgovorima s mile100 (istraživanja pokazuju da muškarci srednjih godina prema starosti provode sate pred mapom svijeta igrajući mentalni “Rizik”), a kako me nogometne navijačke gluposti i vezane fenomenologije sve više nerviraju i vrijeđaju inteligenciju ispratio sam ležerno ligu na Grenlandu koja se igra u obliku turnira jedan ljetni tjedan kada nema leda (čestitke B-67 Nuuk!). Napokon se pojavila i druga sezona Apple TV Foundationa kojeg nekritički volim i samo ću reći kako ju otvara sex cara s robotom pa nakon toga vrlo napeto nastavljamo s psihohistorijskim zavrzlamama. Čitajte i Asimova na papiru iako naravno serija ima svoju narativnu stazu.

Baš sam s papirnatim knjigama nekako i proveo najviše vremena ovog ljeta, a čini mi se da u temelju svega leži osobna iritacija sveprožimajućim videom. Ponekad ne mogu vjerovati kako snažno na svim formama medijske i društvene komunikacije video pobjeđuje tekst. Klinci ti bez kompleksa govore kako “ti je mozak spor pa zato ne kužiš”, svaki dan izlijeću novi “boomeri” koji su se priključili TikToku ne bi li ostali u toku, sam X postaje sve vizualniji i daleko smo od onog svijeta teksta u 140 znakova, Instagram je već stara stvar, TV hiperprodukciju ne vrijedi ni komentirati. Ipak, kao što slovo ne može ono što može video, jednak je slučaj i obrnuto i to ćemo ostaviti za neku drugu temu...

Drugi razlog fokusa na papir je i što s djecom negdje u okolini nije jednostavno čitati pa mi je lakši osjećaj eventualnog stradavanja, pod prolivenim sokom ili istrgnutom stranicom, nešto papira nego destrukcija iPada čije prisustvo u rukama onda za sobom povlači i druga “žicanja” na igru, crtiće i sl. A ni osobni informacijski ADHD ne pomaže jer sve te aplikacije su tako lako blizu i pri ruci.

Papir je zato dobro, stabilno i kvalitetno utočište, a ovo je mojih šest komada pročitanih u ovih mjesec dana godišnjeg pa možda još nekome posluži i za vlastite izbore.

Geert Mak: Velika očekivanja

(dostupnost na policama knjižnice ovdje)

Knjiga o…

…najnovijoj povijesti Europe, nakon 1999. godine, o godinama za koje imamo osjećaj brzog prolaska i manjkavu percepciju prošlosti iako je već riječ o lijepom komadu vremena od dvadesetak godina. Mak koristi metodologiju sličnu onoj u ranijim djelima o Europi i SAD-u pa je tu sloj povijesti, sociologije, etnografije, medijskih izvješća, putopisa, osobnih opažanja, što i paše uz njegovu televizijsku dokumentarističku energiju… Struktura knjige je postavljena kroz pojedinačne godine za koje Mak ne bi li dočarao njihov važniji i globalniji kontekst izabire manje, gotovo anegdotalne fenomene. Na tapetu su kraj ogromnog optimizma “kraja povijesti”, sreća uvođenja i potom česte drame opstanka eura, nove razine tranzicije u Istočnoj Europi i Rusiji, financijska kriza sa svim posljedicama, sve je to dio ove knjige pisca opće prakse pogodnog za televizijske dokumentarce.

Za: Dobro će poslužiti svima s potrebom za mentalnim poslagivanjem ovih brzih godina o kojima nemamo osjećaj takve zgusnutosti i dramatike. “Pad blizanaca, pa to je bilo prije jedno pet godina.” “Mi se moramo pripremiti za XXI. stoljeće….”, to je skripta demagogija stara već dvadeset i tri godine!

Protiv: Ova je relativno površna i izrazito subjektivna knjiga, nije povjesničarska te poznajete li neke teme malo bolje vidjet ćete da autor radi i faktografske, a kamo li interpretacijske pogreške. Nisam znao npr. da je tržnica u Subotici “potpuno propala”, a o čemu pak govori kada želi dočarati dramu EU poljoprivrednih politika i posljedica. Ne brinite, u Subotici još uvijek imaju sjajnu tržnicu.

Potpuno osobno: Volim ovakve knjige jer su pune osjećaja erudicije, ali i vrlo pitke čitkosti. Čitao sam je u Alpama tijekom svih tih opasnih ljetnih fronti, a upravo u toj lokaciji na švicarsko-austrijskog granici bilo je neke metafore jer i dobar dio pokretača europske povijesti dolazi iz tih strmih planina te se razlijeva po Europi. Savršena uz hladnjikav zrak.

Rick Rubin: Kreativni čin

(u trenutku pisanja nema je u knjižnici, status pratiti ovdje)

Knjiga o…

…tajnama iza kreativnog stvaralaštva. Rubina će svugdje opisati kao legendu kalifornijskog pop kulturnog života što ne čudi s obzirom da je dobio 9 Grammyja, a lista ekipe s kojom je radio izgleda ovako: Beastie Boys, Geto Boys, Run-DMC, Public Enemy,LL Cool J., Danzig, Metallica, Slayer, Cult, Red Hot Chili Peppers, Strokes, Weezer,Audioslave, Aerosmith, Linkin Park, Rage Against the Machine, System of a Down, Johnny Cash, the Chicks... Možete li i zamisliti ovakav raspon žanrova, karaktera i stilova? U ovoj pak knjizi ne piše specifično o glazbi već donosi rad kojim analizira nastanak kreativnog čina kroz jednu vrlo osobnu teoriju.

Za: S obzirom na Rubinovu uspješnost, iako vam se knjiga sadržajno i stilski ne mora sviđati, možda je to stvarno tajna kreativnosti pa autoriteta treba isprobati.

Protiv: Ovo je po mojoj interpretaciji self-help literatura pa ako ne volite self-help knjige ni inače ovo vam se neće svidjeti. A volite li ih Rubin će vam biti prenježan jer nije nešto revolucionaran.

Potpuno osobno: Nisam bio u raspoloženju za čitanje ovakvog štiva odnosno očekivao sam više sadržajnog mesa, a ne samo autorovu osobnu meditaciju. Očekivanje mi je bilo smješteno prema temama o metodologiji rada u Kaliforniji, a Rubin priča o tome kako je sva kreativnost dječja igra (koju naravno s odrastanjem gubimo), kako je apsolutno sve kreativnosti i da kroz svih i sve ide nekakva energija koju kreativac mora uloviti. Ima dobrih i originalnijih crtica, ali ovo je pretežni duh.

Nassim Nicholas Taleb: Crni labud

(dostupnost na policama knjižnice ovdje)

Knjiga o…

…fenomenu i pojmu “crnog labuda” koji je kod nas postao poznat poslije izbora za EU parlament kada je HDZ-ov strateg izjavio “kako im se dogodio crni labud”. Iako je sve to u našem medijskom prostoru imalo komične konture, zapravo je ovo jedna od ozbiljnijih i važnijih struja razmišljanja u svijetu predviđanja jer iza nje stoji jedan takav autoritet poput Taleba. Taleb je stručnjak iz svijeta trgovine financijskim derivatima, dobro razumije što su neizvjesnosti i utjecaji nepredviđenih događanja, ali kako i sam svjedoči to sve ga ne zanima previše i radi to samo ne bi li mogao imati dovoljno novca da može što više neometan čitati. San snova.

Za: Taleb je odličan za oštrenje intuicija, knjiga je ogromna zbirka misaonih eksperimenata, nevjerojatno obimna zbirka skrivenih citata i značenja, a sve zajedno je više povjesničarsko-filozofska rasprava sa samim sobom i svijetom pa će se svidjeti ljubiteljima takvog štiva. Samo lista i pogled na bibliografiju izaziva vrtoglavicu.

Protiv: Sam Taleb kaže kako ga ne zanima previše preveliko argumentiranje o nekim njegovim tezama te da mnoge sadržaje izvlači iz konteksta svega što je pročitao. Vidi se kako tu postoji prostor za sumnjive teze i pogrešne faktografije pa Taleb ujedno i je predmet kritika. A i u raspravama na X-u zna biti vrlo neugodan.

Potpuno osobno: Ne sumnjam da je Taleb vrhunski stručnjak, financijski je uspješan sigurno, svidjela mi se i ova knjiga, ali Signal i šum mi je bila bolja varijanta djela o predviđanjima, posloženija i sustavnija kao o jednoj od središnjih tema današnjice.

Alessandro Baricco: The Game

(dostupnost na policama knjižnice ovdje)

Knjiga o…

…digitalnoj kulturi i njenoj obrani iz perspektive jednog od najcjenjenijih autora današnjice. Interesantno je Barriccovo biografsko polazište jer je on prije svega strastveni ljubitelj klasične glazbe koji i započinje karijeru autora objavljujući dva eseja iz područja glazbene kritike: “Il genio in fuga” (1988.) o Rossiniju i “L'anima di Hegel e le mucche del Wisconsin” (1992). Game je pisana kao poduži esej i objašnjavalački sadržaj sa samim čitateljem, a kako je Baricco je inače filozofskog obrazovanja i ovdje je otpustio kočnice.

Za: U posljednje vrijeme nedostaje digitalnog optimizma i postoji puno problematičnih pojava koje smo skloni pripisivati digitalnom iako su temelji negdje drugdje u mentalitetu i društvu Baricco barata sa super tezom o mentalnoj revoluciji kroz koju ćemo sve ovo pregrmiti i prilagodili se, a do sada se je dogodila samo kod manjine.

Protiv: Kako Baricco ulazi jako u područje povijesti razvoja digitalnih tehnologija to mu je otvorilo prostor za interpretativne pogreške, a i subjektivno bira pojedine fenomene kao ključne npr. Space Invaderse.

Potpuno osobno: Digitalna kultura mi je pasija, od svijeta Wireda do digitalne detoksikacije. Ne mogu reći kako me je knjiga držala koncentriranog do kraja, osjećaja sam kako je mogao sažeti taj esej na nešto manje nabijenijih stranica. Ali unatoč svemu, jako lijepo čitanje.

Irene Vallejo: Beskraj u trsci

(dostupnost na policama knjižnice ovdje)

Knjiga o…

…povijesti knjiga i čitanja, ali prvenstveno kroz oči antike i povremene autoričine relacije sa suvremenijim fenomenima kojima nalazi temelj u antici. “Velika avantura knjige u antičkom svijetu”, tako kaže podnaslov, a kada o tome piše netko kao klasični filolog poput autorice zajamčena je erudicija, puno zanimljivih podataka i dobrog kontekstualiziranja. Ovo je međunarodni bestseler preveden na više od trideset jezika i za to ima dobrih razloga. Aleksandrijska knjižnica je jedan od glavnih motiva što je svakako tema o kojoj vrijedi iznova čitati.

Za: Pismenost i antika su lekcije za stalno ponavljanje. Prešutno prihvaća ideju da je sve kasnije niz bilješki o antici (da parafraziramo Whiteheadovu izjavu o Platonu iako upravo Platona autorica izrazito ne voli, s jako dobrim razlozima)…

Protiv: Djelo ima svoje površnosti i sumnjive interpretacije te nije za one koji to sve već znaju, a ljubitelji antike stvarno već sve to znaju. Nije neki prigovor protiv knjige nego više upozorenje da je dobra za jednu početničku i zrelu razinu.

Potpuno osobno: Za ovo vrijedi sve ono što sam napisao u kulturnom faulu o profesoru i također filologu Boršiću ovdje. Antiku je lako napustiti jer radiš nešto suvremenije, ali jednako tako lako je zamisliti i osjećaj u kojem cijeli život ostajete samo u njenim okvirima, takav mi je bio osjećaj s ovom knjigom.

Laura Šakaja: Uvod u kulturnu geografiju

(dostupnost na policama knjižnice ovdje)

Knjiga o…

…fascinantnom polju kulturne geografije. “Kulturnu geografiju zanimaju prostorna očitovanja kulture na materijalnoj, bihevioralno-funkcionalnoj, afektivno-perceptivnoj i simboličkoj razini. “ Iza ovog zakučastog opisa krije se važna disciplina za objašnjavanje dobrog dijela naše stvarnosti. Proučava prostornu distribuciju i obilježja materijalne kulture, bavi se kulturno određenim prostornim ponašanjem i prostornom percepcijom, istražuje kognitivno-afektivne odnose prema mjestu te simbolizam krajolika, a knjiga je o njenom nastanku i ključnim teorijskim postavkama.

Za: Stvarno je kvalitetan pregled, iscrpan i pun podataka.

Protiv: Karakteristično za znanstvene knjige novije generacije je da sve liči kao kompilacija desetaka autora. Naravno, to je suvremena metodologija rada, samo ponekad to zna zasmetati jer tražimo autentičnog autora. A i u svim tim izvankontekstualnim citatima i interpretacijama nešto se gubi. Stajala mi je na polici jedno 5 mjeseci, ali na kraju ju je ispratio pozitivan osjećaj.

Potpuno osobno: Kada vidim riječ geografija sjetim se natjecanja u šestom osnovne i potom profesora Rade Kneževića koji nas je nekolicinu priručno maltretirao sa svojim čudnim pristupom. Geografija je zapravo nešto kao i filozofija, djeluje kao i sve i ništa, ali je jedna prekrasna disciplina, jedna od onih za dubinsko razumijevanje društva i zajednice.