Nekad se televizija oslanjala na serijalizaciju te je publici nudila priliku za bijeg od dnevnih obaveza. Današnja televizija funkcionira znatno drugačije. Ona danas ima veću slobodu u prikazivanju različitih sadržaja te, sukladno tome, konkurencija između televizijskih serija nikad nije bila veća. Razloge za diverzifikaciju televizijskih serija po formatu i sadržaju možemo pronaći u velikom kapitalu dostupnom produkciji, zahtjevnijoj publici koja je sita poznatih narativnih obrazaca te napose usponu streaming servisa koji nisu promijenili samo distribuciju, nego i recepciju serija – novi modalitet gledanja je takozvani binge watching.

Sve je teže proizvesti kvalitetnu seriju. Jednu takvu seriju ponudio je HBO s "Preostalima" ("Leftovers"). Kritičari su upravo "Preostale" proglasili najboljom dramskom serijom u zadnjih deset godina. U ovom tekstu namjeravam rasvijetliti razloge zbog kojih je ta serija zaslužila svoje mjesto u kanonu televizijskih serija.

Prije odgovora na postavljeno pitanje valja razmotriti neke od suvremenih kvalitetnih serija koje su označile promjenu u recepciji televizijskih serija i redefinirale gledateljska očekivanja od ove pripovjedne forme. Promjene su započele u žanru drame koji se tradicionalno doživljavao kao „ozbiljniji“ žanr te su upravo dramske televizijske serije proglašene serijama drugog „zlatnog doba televizije“ ili „kvalitetnim TV serijama“.

Tko stoji iza kamera "Preostalih"?

Scenarist serije "Preostali" (2014-2017) je Damon Lindelof, televizijski i filmski scenarist i producent, publici poznat kao jedan od glavnih kreatora serije "Izgubljeni" ("Lost") (2004-2010), a kao filmski scenarist radio je na filmovima "Kauboji i vanzemaljci" (2011), "Prometej" (2012) i "Zvjezdane staze: U tami" (2013).

Mimi Leder je redateljica koja je definirala vizualni stil serije i režirala najveći broj epizoda. Uz rad na "Preostalima", ona je najpoznatija kao autorica filmova "On the Basis of Sex" (2018) i "Žestoki udar" (1998). Glavni glumci u seriji su Justin Theroux, Carrie Coon, Amy Brenneman, Christopher Eccleston, Liv Tyler, Chris Zylka, Margaret Qualley i Ann Dowd. Serija je snimljena u koprodukciji HBO-a i Warner Bros. televizije prema istoimenom romanu Toma Perrotte koji je, uz Lindelofa, kreator i producent serije.

Istoimeni roman 

Važno je istaknuti distinkciju između romana Toma Perrotte "Preostali" i njime inspirirane istoimene HBO-ove serije. HBO je televizijsku adaptaciju knjige s Perrottom u ulozi pisca i izvršnog producenta pokrenuo u kolovozu 2011. netom prije objave romana. Već spomenuti Damon Lindelof sukreator je serije. On i Perotta djelovali su kao showrunneri i scenaristi. Naime, ova serija pravi je primjer nadilaženja izvornog materijala jer serija zahvaća i obrađuje fabulu puno dublje i šire negoli prozni predložak.

Roman pokriva isti narativ, odnosno radnju koju prikazuje prva sezone serije, ali tu radnju sama serija produbljuje uvođenjem scena kojih u knjizi nema te, naravno, maestralnom upotrebom različitih sredstava audiovizualnog pripovijedanja. Dakle, nakon prve slijede još dvije sezone serije. One su bazirane na početnim premisama i pitanjima prve sezone, ali su narativno složenije i kompleksnije od prve sezone kojom je radnja koja odgovara radnji romana privedena kraju.

O čemu je riječ u "Preostalima"?

Iznenadni nestanak

Radnja serije razvija se na temelju Iznenadnog nestanka dva posto svjetskog stanovništva koji se dogodio 14. listopada – dva posto svjetskog stanovništva istrebljeno je bez traga brzinom svjetlosti! O uzrocima Iznenadnog nestanka ništa se ne zna.  Dakle, dva posto svijeta nestaje u sekundi bez traga, a životi prestravljenih Preostalih korjenito se mijenjaju. Zanimljivo je i to što se čini da ne postoji obrazac ili kriteriji prema kojem su neki ljudi nestali, a neki ostali na Zemlji. Nestali nisu ni po čemu bili bolji od Preostalih – griješili su, imali svoje brige i obaveze, baš kao i Preostali. Datum Iznenadnog nestanka poklapa se s biblijskim tumačenjem Uznesenja.

Pitanje koje se postavlja nakon Iznenadnog Nestanka je što se dogodilo s Nestalima ("Uznesenima") te što bi Preostali trebali činiti sada kada su suočeni s nespoznatljivom tragedijom. Glavno pitanje serije možemo formulirati i na sljedeći način: što se događa kada svijet koji poznajemo postaje besmislen, kad se naša uvjerenja pokažu sumnjivima te kad ni zakoni prirode, glavni jamci racionalnosti, više ne igraju nikakvu ulogu u spoznavanju nespoznatljivog?

Kad se pitamo o Nestanku automatski nam se nameće niz dodatnih pitanja: zašto su baš Nestali nestali, a drugi – Preostali – ostali ondje gdje su bili? ; ako se to sve stvarno dogodilo nasumice, bez ikakvog kriterija i objašnjenja, znači li to onda da je i naša egzistencija nasumična, apsurdna i besmislena? Postavljajući ova pitanja na ovako dramatičan način, serija izoštrava dobro poznati filozofski problem indukcije koji je postavio škotski filozof i povjesničar David Hume, još u 18. stoljeću.

Glavno pitanje serije možemo formulirati i na sljedeći način: što se događa kada svijet koji poznajemo postaje besmislen, kad se naša uvjerenja pokažu sumnjivima te kad ni zakoni prirode, glavni jamci racionalnosti, više ne igraju nikakvu ulogu u spoznavanju nespoznatljivog?

Humeov problem tiče se dosega našeg znanja, odnosno pitanja zašto, kako, te možemo li uopće biti sigurni da će poznati zakoni fizike zauvijek vrijediti? Hume se pita kako znamo da se zakoni prirode neće promijeniti u budućnosti s obzirom na to da nam iskustvo i logika nikada ne mogu pružiti stopostotnu sigurnost u tom pogledu. Hume ovime želi reći da je moguće da će jednog dana postojati svijet u kojem će znanost biti nemoguća, odnosno beskorisna. Pojednostavljeno rečeno, ova serija propituje Humeovu hipotezu postavljanjem pitanja što osjećati, misliti i kako djelovati u svijetu bez autoriteta, sila i zakona prirode. U besmislenom svijetu.

No, samo zato što nešto nema smisla ne znači da ne može biti stvarno. Upravo zbog navedenog serija graniči s fantazijom. U takvom svijetu smrt postaje začudni element jer nam je ona predstavljena u novom, zastrašujućem svjetlu. Naime, smrt kakvu poznajemo podrazumijeva pokapanje i opraštanje od umrlih, dok Nestanak prikazuje iznenadni gubitak, dakle gubitak koji ne ostavlja tragove, gubitak koji ne možemo objasniti i od kojeg se nemoguće oporaviti.

Tumačenje Iznenadnog nestanka 

Sam naziv serije sugerira apokaliptično raspoloženje, a može se povezati s nizom romana kršćansko-milenarističke tematike o kraju vremena. Nestali su prema tumačenju ove religijsko-književne tradicije oni koje će Bog uzeti direktno sebi. No, glavno pitanje serije nije vezano uz Nestale, nego uz Preostale. Uvodna scena prve sezone prikazuje nam nestanak rasplakane bebe. Nama, kao gledateljima, u tom trenutku ništa nije jasno. Nakon uvodne scene skačemo tri godine u budućnost. Svjedočimo trećoj obljetnici Nestanka, dakle radnja se prebacuje iz narativne prošlosti u narativnu sadašnjost.

Kao što se mijenjaju životi svih građana, tako se mijenja i režim uspostavljen u SAD-u nakon Iznenadnog Nestanka. ATFEC (Bureau of Alcohol, Tobacco, Firearms, Explosives and Cults) ili Državni ured za alkohol, duhan, vatreno oružje, eksplozive i kultove, glavno je izvršno tijelo čije puno ime dovoljno govori o načinu funkcioniranja vlasti nakon Nestanka. U prvoj sezoni moglo bi se govoriti o novonastalom totalitarnom obliku vlasti ili kakvoj diktaturi u kojoj su kultovi, dakle neistomišljenici vlasti, postali državni neprijatelji. Formalno još uvijek postoje institucije koje bi trebale jamčiti pravni poredak i slobodu govora (kultovi imaju “pravo” na prosvjed, ali to završava masovnim tučnjavama i ubojstvom).

Jedna od takvih institucija je Odjel za Iznenadni nestanak u kojem radi protagonistkinja Nora – on služi poglavito zavaravanju ljudi, njihovom uljuljkavanju u uvjerenje da imaju utjecaj na novonastalu situaciju. Zakoni zapravo bivaju svedeni na primitivan nivo i skrivaju represivni državni aparat čiji je cilj uništiti neprijatelje – kultove. O tome, primjerice, svjedoči rana scena racije ATFEC-a na ranč vođe jednog kulta koja završava pokoljem. Dakle, zakoni postoje, ali i oni s vremenom gube svoj smisao i značaj, a država kao administrativni servis djeluje samo na papiru, dok su pojedinci zapravo prepušteni samima sebi.

Redom upoznajemo protagoniste, obitelj Garvey: Kevina, šefa policije, njegovu kćer Jill, sina Tommyja koji se pridružio kultu i njegovu bivšu suprugu Laurie koja je pristupila drugom kultu. Postojanje kultova u seriji naglašava previranje u svijetu koje se da naslutiti već iz samog naziva serije. Od Nestanka, točnije od prve sezone do treće sezone, zamjetan je zamah iracionalnosti u društvu: raste broj novih kultova i samoprozvanih spasitelja.

U prvoj sezoni prikazana su nam "samo" dva kulta: kult Svetog Waynea, karizmatika koji vjeruje da zagrljajem može izliječiti ljude, i još čudniji nihilistički kult Krivih preostalih. On je od posebne važnosti: njegovi članovi nose bijele kostime, šute i puše u javnosti te žele biti konstantni podsjetnik Preostalima da se stvarnost iz temelja promijenila i da stoga nitko ne smije nastaviti živjeti kao ranije, odnosno kao da se ništa nije dogodilo. Na početku nam nije jasno što uopće Krivi preostali žele, ali kako serija odmiče njihovi planovi postaju razvidni.

Do početka treće sezone gledatelji će ispratiti defile nevjerojatnih fenomena koji svjedoče o raznolikosti pozicioniranja spram Iznenadnog nestanka. Među njima su: ljudi s “posebnim moćima” (Isaac, Virgil, Čovjek sa stupa), prastari običaji koji su nam prikazani u uvodnim scenama treće sezone (Millerovi sljedbenici), Aboridžini i sveti plesovi, kult Frasiera, "senzualnog lava", sustav vjerovanja francuskog mornara koji je lansirao nuklearnu bombu, kult Marka-Linna Bakera, tzv. "laser" ljudi, zajednicu u Miracleu koju na okupu drži vjerovanje u posebnost vlastitog grada...

Dakle, u prvoj sezoni imamo jedan temeljni kult - Krive Preostale - čiji se članovi gledateljima doimaju kao čudni pojedinci. Gledateljima je teško u potpunosti shvatiti poantu kulta, i smisao bivanja u kultu, budući da je teško preispitati logiku kulta ili nekog oblika vjerovanja ako cijeli svijet dijeli to vjerovanje ("manje" su šanse da se dokaže da je neka ideja apsurdna ako na nju pristane više ljudi). Kako serija ide dalje, odnosno kako reprezentira raznolike kultove, tako se otkriva mjera u kojoj je jedan pojedinačan događaj - Nestanak - uzrokovao dubinski rascjep društva i utjecao na formiranje ogromnog broja raznih sljedbi (što rezonira sa situacijom u našem suvremenom društvu, njegovom heterogenom religioznošću, odnosno postojanjem bezbrojnih kultova, sljedbi i grupa).

Preostali prikazuju iskon religioznosti: ljudi, u nemogućnosti da neki potresni fenomen logički i racionalno objasne, oblikuju prividno racionalnu priču koja se temelji na instinktu, osjećaju i potrebi za pridavanjem smisla svijetu koji je možda besmislen. Ljudima za vjeru nisu potrebna jasna i precizna objašnjenja, doktrine ni proklamacije. Dovoljan je očaj da bi se slijepo povjerovalo u ideju koju smo sami uobličili.

Preostali prikazuju iskon religioznosti: ljudi, u nemogućnosti da neki potresni fenomen logički i racionalno objasne, oblikuju prividno racionalnu priču koja se temelji na instinktu, osjećaju i potrebi za pridavanjem smisla svijetu koji je možda besmislen. Ljudima za vjeru nisu potrebna jasna i precizna objašnjenja, doktrine ni proklamacije. Dovoljan je očaj da bi se slijepo povjerovalo u ideju koju smo sami uobličili (to nam je i prikazano simboličnom šutnjom Krivih preostalih).

Serija je također uspješna u prikazu razvoja glavnih likova čije živote obilježava labilna ravnoteža racionalnog i iracionalnog djelovanja te također u otvaranju pitanja o naravi stvarnosti u kojoj se ti likovi kreću: je li ta stvarnost naravna ili nadnaravna? te općenito gledajući, kakva je priroda veze između naravnog i nadnaravnog, raščarane i numinozne sfere?

Miješanjem racionalnog (lik Laurie koja želi pomagati Preostalima kao što to čine stručnjaci – psihijatri) i iracionalnog (s naglaskom na Kevinovim snovima, halucinacijama i vizijama, ali i uvjerenja svih ostalih likova), Preostali potkopavaju zakone logike te oslabljuju i redefiniraju kršćansko poimanje kušnje kao nečega nestvarnog. Zanemarivanjem nagona s ciljem uzdizanja na duhovni nivo, čovjek postaje zarobljenik kušnje koja se polako promeće u tugu, melankoliju i očaj te, u konačnici, tjera čovjeka na pokoravanje nemoralnoj, ekstremnoj ili apsurdnoj ideji.

Tugovanje u Preostalima prelazi u vječnu melankoliju jer likovima nije omogućen ni ritual oproštaja, pokapanja ili kremiranja. Naime, nema tijela Nestalih od kojih bi se Preostali mogli oprostiti. Rezultat toga je ironično prikazan razvoj industrije posvećene izradi modela Nestalih (od kojih je moguće upriličiti oproštaj). Ta industrija odgovara na stvarnu potrebu te je, barem u prvim godinama nakon kataklizme, vrlo profitabilna.

Gradacija likova i važnost narativa - stvaranje smisla u zajednici 

Kolektivnu patnju – svijet promijenjen traumatiziranim događajem, ljudi koji ostaju melankolični – pratimo iz više različitih perspektiva. Poseban naglasak u sve tri sezone stavljen je na lik Kevina Garveya čiji život, kao i reakcije na apokaliptično stanje, možemo dvojako interpretirati. Kao gledatelji, prikazane događaje tumačimo kao naravne ili nadnaravne.

"Naravna" interpretacija obavezuje nas na to da fantazijske elemente tumačimo kao prikaz Kevinove psihe čiji su dijelovi u sukobu, odnosno kao manifestaciju nesvjesnih sila koje Kevin, odnosno njegovo svjesno "ja", potiskuje zbog straha od direktnog suočavanja s Nestankom. S druge strane, "nadnaravna" interpretacija obavezuje nas na to da fantazijske elemente u seriji sagledamo kao stvarne te pretpostavimo da postoji „drugi svijet“ - odnosno da priznamo Kevina kao šamana s posebnim moćima, čovjeka koji vidi duhove, junaka koji prelazi granicu između svijeta živih i svijeta mrtvih.

Zanimljivo je to što se gledateljima ostavlja mogućnost da sami odaberu u koju interpretaciju Kevina i Kevinovog svijeta vjeruju. Poanta interpretiranja Kevinove stvarnosti naravnom ili nadnaravnom interpretacijom je i poticanje gledatelja na reinterpretiranje, propitivanje i ispitivanje vlastitih uvjerenja, stavova, navika i vrijednosti.

Vodeći se mislima Marthe Nussbaum izloženima u knjizi "Izdizanje misli: inteligencija emocija", ukratko ću objasniti kako "Preostali" prikazuju emocije i, povratno, koje emocije tim prikazom izazivaju u nama. Najprije se moramo zapitati zašto bismo uopće gledali seriju koja u nama uzrokuje prvenstveno negativne emocije poput tuge, žalosti i straha? Nekoliko je mogućih odgovora.

Zanimljivo je to što se gledateljima ostavlja mogućnost da sami odaberu u koju interpretaciju Kevina i Kevinovog svijeta vjeruju. Poanta interpretiranja Kevinove stvarnosti naravnom ili nadnaravnom interpretacijom je i poticanje gledatelja na reinterpretiranje, propitivanje i ispitivanje vlastitih uvjerenja, stavova, navika i vrijednosti.

Umjetničko djelo djeluje na nas, uvjetno govoreći, formom i sadržajem. Forma sama po sebi izaziva divljenje: scenarij, kvaliteta snimanja, glumačka izvedba – sve to izaziva divljenje. No, nas u ovoj analizi ne zanima divljenje, kao pozitivna emocija, nego niz negativnih emocija koje su povezane ne toliko s načinom na koji je sadržaj oblikovan, koliko sa samim uznemirujućim sadržajem.

Serija označava naš stvarni svijet, našu svakodnevicu, te s obzirom na to pobuđuje emocije vezane uz naše vlastite mogućnosti. Ona prikazuje događaje koji bi nas mogli pogoditi onako kako su pogodili likove u seriji. Počinjemo pristupati seriji kao prema istraživanju „onoga što bi se moglo dogoditi“. „Ono što bi se moglo dogoditi“ udaljava nas od svijesti da je riječ o izmišljenim likovima i da nijedna nama draga osoba u stvarnom svijetu nije u opasnosti jer se počinjemo pitati „što ako ipak postoji mogućnost da se ovo i meni ili nekome koga znam dogodi?“

"Preostali" idu korak dalje te dovode gledatelja u doticaj s vlastitim sustavom vrijednosti te osjećajem straha da bismo i mi mogli doživjeti sličan preokret sudbine. Emocije i iskustva koja doživljavamo prilikom gledanja ne bi bila toliko snažna da pritom ne istražujemo vlastitu psihu.

Dakle, osim samog divljenja formi djela, "Preostali" sadržajem predstavljaju artikulaciju onog što često ostaje neartikulirano – serija nas tjera na suočavanje s vlastitim strahom od smrti. Gledanjem serije i poistovjećivanjem s Preostalima, postajemo svjesni vlastitih odnosa prema objektima, ljudima, stvarima i pojavama do kojih nam je stalo u svakodnevnom životu. Počinjemo gledati na Preostale, koji i sami izražavaju širok spektar emocija zbog kataklizme u njihovim životima, tako što suosjećamo s njima. Pristajemo na svjetonazor koji prožima Preostale: gledamo sudbinske preokrete, i posljedične patnje ljudi, sa suosjećanjem za njih i sa strahom od smrti. Smrt - kako naša vlastita, tako i smrt naših bližnjih - daje smisao životu, ali može također taj život u potpunosti obesmisliti.

Nadalje, s obzirom na to da serija počiva na multiperspektivnosti – gledanju na Nestanak iz različitih perspektiva – omogućavaju se i razne gledateljske opcije s obzirom na mogućnosti vezane uz vlastiti život. Sukladno tome jedan gledatelj može se koncentrirati na npr. Kevinovu fragmentiranu psihu, drugi na obrambene mehanizme različitih likova, treći na suočenost čovjeka s neočekivanim preokretom sudbine, četvrti na odnose među likovima itd. Ove razne gledateljske opcije uzrokuju različite emocije.

Kevin i Nora

Primarni naglasak u svim sezonama "Preostalih" tiče se odnosa Kevina Garveyja i Nore Durst. Zapravo, sve narative zaokružuje njihova ljubavna priča (svaka sezona završava s Norinim riječima upućenima Kevinu: S1 "Look what I found", S2 "You are home" i S3 "I'm here“). Završna epizoda "Preostalih" zaokružuje poantu uvodne pjesme na početku epizode, a ujedno i tematske pjesme 2. sezone "Let The Mystery Be". Čitavo vrijeme pokušavamo dokučiti što je nadnaravno, a što naravno, što je san, a što je java, ali kraj serije nam govori da je stvar u tome koju ili čiju priču ćemo kao pojedinci prihvatiti.

Kao što pojedinac odlučuje hoće li vjerovati i prihvatiti priče religije, tako odlučuje i kojoj priči će dati značenje i smisao jer se pričanjem priča i slušanjem tuđih priča povezujemo i stvaramo kao zajednica, ali i učvršćujemo vlastiti identitet. Kraj "Preostalih" nije samo kraj jedne ljubavne priče, nego i priče o smislu, narativu i zajednici. Kolektivna patnja prikazana nam je kroz prizmu priče o vezi Nore i Kevina, a krajnji ulog te priče nije apokalipsa, smak svijeta ili Nestanak, nego naši odnosi s drugim ljudima i naša vjerovanja kad se taj smak svijeta NE dogodi te budemo "osuđeni" živjeti.

Nora i Kevin u ovom završnom dijelu mijenjaju uloge - Kevin se riješio svog "drugog svijeta", a sad to čini Nora. Kevin tek nakon desetljeća traganja za Norom, ženom koja je naprasno nestala iz njegovog života, može shvatiti što je ona proživljavala nakon što su njezina djeca, tog kobnog 14. 10., zauvijek nestala. Kao što je Kevin tragao za Norom u Australiji, tako je i Nora, dok su oni živjeli zajedno, opsesivno tražila svoju djecu, odgovore, smisao. Nora i Kevin se, prethodno uhvaćeni u toksičnu petlju, uspijevaju promijeniti, ostaviti sablasti prošlosti za sobom, i prihvatiti ono što imaju - on nju, a ona njega.

Kolektivna patnja prikazana nam je kroz prizmu priče o vezi Nore i Kevina, a krajnji ulog te priče nije apokalipsa, smak svijeta ili Nestanak, nego naši odnosi s drugim ljudima i naša vjerovanja kad se taj smak svijeta NE dogodi te budemo "osuđeni" živjeti.

Radi se o tome da nas serija tjera na razmišljanje o smislu, egzistenciji, religiji, vjeri, životu i smrti, dakle na promišljanje o teškim pitanjima, te na biranje odgovora na ta pitanja koji će nama samima imati smisla. Nakon što su "Knjiga o Kevinu" i "Knjiga o Nori" konačno napisane, Kevin i Nora spremni su napisati zajedničku priču jer sada konačno mogu "iskoristiti" proživljenu traumu kako bi se povezali. Ovakav kraj ujedno nudi i optimizam: iako smo okruženi "mračnim" pitanjima o otajstvima svemira, lošim i bolnim iskustvima, možemo se povezati posredstvom priča. Priče – knjige, filmovi, serije i razgovori – stvorit će smisao.

Lokacije snimanja i radnje

Od prve do treće sezone lokacije snimanja mijenjaju se paralelno s radnjom i gradacijom karaktera likova. Početna lokacija je izmišljeni gradić Mapleton (New York). U drugoj i dijelu treće sezone upoznajemo se s drugim izmišljenim gradićem Jardinom (Texas). Najveći dio treće sezone snimljen je u Australiji (Melbourne), gdje je smještena i radnja serije. Sama mjesta rezoniraju s radnjom i naravi likova: pejzaži korespondiraju s unutarnjim stanjima likova te podcrtavaju melankoličnu atmosferu serije.

Mapleton je američki provincijski gradić u čijem su fokusu obitelji Garvey, Nora Durst (koja je izgubila čitavu obitelj – muža i dvoje djece) te njezin brat, svećenik Matt Jamison. U drugoj sezoni radnja se premješta u Jardin ili "Miracle", gradić u kojem još nitko nije nestao i čija se zajednica, u psihološkom i ekonomskom pogledu, konstituira na temelju te činjenice. Upoznajemo nove likove koji postaju fokus narativa – obitelj Murphy (Johna, Eriku, Evie i Michaela).

Miracle (AXIS MUNDI ili os svijeta – povezanost između Raja i Zemlje) predstavljen je kao gradić koji se na prvi pogled doima kao kontrast užurbanim, velikim gradovima. No taj mali grad krije veliko zlo. Miracle je čudesan gradić u čijem obližnjem restoranu možete popiti kavu, pojesti doručak i svjedočiti klanju koze koje će stanovnici ovog grada gledati bez ikakve emocionalne reakcije, kao da se to svaki dan događa. Dakle, dobivamo fasadu idile iza koje leži tjeskoba i bijes. U trećoj sezoni smještenost radnje u Australiji naglašava sam „duh“ serije : likovi više nisu samo emocionalno izolirani, već i fizički izolirani. Osamili su se i tumaraju pustarama u krajnjem pokušaju bijega od nesnošljive realnosti. Svim tim fizičkim seljakanjima upravlja psihička konstanta: traganje za smislom života koje ljudima, nakon Nestanka, djeluje kao Sizifov posao.

Uvodne špice i glazba 

Glazba čini neizostavni dio "Preostalih" jer pojačava melankoličnu atmosferu serije, kolektivnu patnju koju je nemoguće okončati. Glavna pjesma „The Leftovers (Main Title Theme)" , koja se koristi u prvoj sezoni uz prikaz slika koje liče na freske u stilu Sikstinske kapele, djelo je skladatelja Maxa Richtera. On je skladao glazbu koja se koristi u svim trima sezonama. Djela Maxa Richtera posebna su jer nose zvuk sentimentalnosti, usamljenosti i tuge – uz ovakvu glazbu naprosto sve djeluje još tužnije, praznije i besmislenije te je upravo zato ona prikladan izbor.

Mračnu i religijskim motivima krcatu špicu iz prve sezone u drugoj sezoni zamjenjuju (naoko) optimistične i vesele melodije nove uvodne špice. Stara religijsko-tematska špica opisivala je karakter serije u aspektu prihvaćanja vjerske interpretacije svijeta kojeg poznajemo, dakle svijeta koji u prvoj sezoni serije biva u potpunosti srušen. Uvodna špica druge sezone, uz pjesmu “Let the Mystery Be” autorice Iris DeMent, prikazuje ljude koji se smiju i druže, no ubrzo primjećujemo “odrezane” fotografije koje prikazuju nestale ljude na čijim su mjestima sad zvjezdani svod, odnosno mutni vizualni prikazi koji upućuju na metafizički značaj Nestanka. Već sam naziv pjesme – “pusti misteriju” – vrlo je znakovit. Ono što serija ovom pjesmom govori jest da nam je smisao NEspoznatljiv.

Stvara se drugačiji odnos prema gledatelju. Pjesma „Let the Mystery Be“ – efektom začudnosti i dojma da će sve biti drugačije u novoj sezoni – tjera gledatelja na još veću privrženost gledanju serije. Ova serija stavlja pod povećalo svevremenske probleme i pitanja od kojih ljudi prilikom gledanja televizije inače pokušavaju pobjeći. Serija u prvi plan stavlja perenijalna pitanja: koji je smisao? zašto? kako? svrha? paralelni svemiri? postojanje Boga? To su pitanja na koja ne postoje sigurni odgovori, pitanja koja zanimaju sve ljude tijekom cijelog života, ali kao što život ne daje odgovore na glavna metafizička, ontološka i egzistencijalna pitanja, tako ih ne daje ni serija. "Preostali" nas pozivaju da preispitamo ono što znamo, ono što mislimo da znamo, i da sami dođemo do nekih odgovora.

Treća sezona zadržava vizualni aspekt špice druge sezone, ali se ipak razlikuje od špice druge sezone. Naime, istom vizualu svaki put je pridružena neka druga pjesma koja je u pravilu povezana radnjom epizode:

Sedma i osma epizoda posljednje sezone posebne su jer koriste zvučne kulise sa špica prve i druge sezone čime se zaokružuje cjelina serije. Sedma epizoda vraća se spomenutoj tematskoj pjesmi "The Leftovers" Maxa Richtera, a osma epizoda, koja je ujedno i završna epizoda serije, vraća se pjesmi „Let The Mystery Be". Time se potvrđuje da poanta gledanja "Preostalih" nije u davanju odgovora na misterije narativa nego u njihovom propitivanju. Završna epizoda pokazuje da se sreća, odnosno mogućnost nastavka života nakon tragedije, ne nalazi u činjenicama nego u pričama koje stvaramo oko tih činjenica kako bismo našli smisao. To "Preostale" čini pričom o važnosti priča i pripovijedanja.

Osim navedenih pjesama, u seriji su korištene brojne pop pjesme. Efekt je čudesan: sudeći prema vlastitom iskustvu, svaki sljedeći put kad čujemo određenu pjesmu, sjetit ćemo se radnje "Preostalih" i njenog značenja te ćemo tu pjesmu doživjeti drugačije (to može dogoditi i s pjesmama koje nisu dio soundtracka serije, primjerice kad slušate TBF-ov „Smak svita“.)

Žanrovska heterogenost

"Preostali" se oslanjaju na intertekstualnost koristeći elemente dobro poznatih televizijskih serija, pjesama, knjiga i filmova: sitcom iz 80-ih godina prošlog stoljeća "Potpuni stranci" ("Perfect Strangers"), koji likovi u Preostalima gledaju, rezonira s događajima u seriji. Uz to se "rođak Larry" pojavljuje glavom i bradom: naime, glumac Mark Linn-Baker pojavljuje se u drugoj epizodi treće sezone, glumeći samog sebe, s namjerom da Nori "proda priču" o postojanju stroja koji može teleportirati ljude ondje gdje su otišli Nestali. Učinak toga je da mi kao gledatelji u novi kontekst uklapamo neke stare predodžbe, uspomene do kojih nam je bilo stalo, i pritom im dubinski mijenjamo smisao.

Referiranjem na biblijske motive serija se povezuje i s religijskom dramom. Budući da se udaljava od same religije na vrlo specifičan način, moguće ju je povezati i sa znanstvenom fantastikom, ali vjerojatno je najprikladnija oznaka za ovu seriju metafizička fikcija.

Oko središnje metafizičke osi možemo primijetiti: elemente drame u tematici i nijansiranju likova; elemente sitcoma o kojima svjedoči ubacivanje smiješnih dosjetki u neprimjerenim trenutcima (primjerice kad lik svećenika Matta priča vic o svećenicima: "What is the difference between a pimple and a priest? The pimple waits until you are twelve to come on your face"); elemente akcijskih filmova u epizodama posvećenim Kevinu ("International Assassin" i "The Book Of Kevin"); elemente psihološkog trilera koji su vidljivi u portretiranju likova; na koncu, poseže se i za elementima horora u brutalnim scenama ubijanja (pripadnicu kulta Krivih preostalih Gladys kamenuju do smrti, a Kevin muči Patti, vođu tog kulta).

Zaključak 

Televizija može predstavljati bijeg od života, pa čak i određenu vrstu utjehe, ali "Preostali" ne nude to. Ova serija, iz sadržajne i formalne perspektive, traži zahtjevniju publiku i otvara joj prostor za razmišljanje i raspravljanje o svevremenskim pitanjima koja su neugodna i bolna; pitanjima o gubitku, vjeri, svrsi, smislu; pitanjima koja se tiču svakog pojedinca, ali i zajednice u cjelini. Taj prostor za razmišljanje i raspravljanje nemoguće je mapirati. On se ne sastoji od činjenica, nego od priča kojima povezujemo činjenice kako bismo osmislili vlastite živote. "Preostali" su, dakle, priča o ljudima, priča o pričama, priča nad pričama.