Već je uvelike i čvrsto zaključeno, ali utvrdimo gradivo - jedan od top pojmova 2016. godine bio je “hygge”. Tko? Što? Ma znate sigurno za to “čudo iz Danske”. Doduše, i gotovo svaki početak silnih tekstova o “hyggeu” počinjao je slično - nitko nije mogao precizno i jasno reći što točno znači ta danska riječ, utvrdilo se i da nema odgovarajućeg prijevoda na druge jezike, ali opisom se pojašnjava da je “hygge” onaj neki neodređeni osjećaj snažne ugode, topline, gušta koji proživljavamo u slobodnim trenutcima s prijateljima, uz toplu vatricu, obučeni u ugodne čarape, s omiljenim knjigama pod rukama, društvenom igrom na stolu, kuhanim vinom u rukama, mirisom cimeta u nosu, svjetlom svijeća pred očima…

Utipkamo li pak u Amazonovu tražilicu pojam “hygge”, pronaći ćemo valjda preko 40 knjiga koje nam pokušavaju objasniti kako uživati na pravi, upravo “hygge” način. Popularnost recepata za sreću naravno nije ništa novo i ponekad ih vrijedi čitati. Počela su i prevođenja na hrvatski jeziki, pa je V. B. Z. upravo u prosincu (a baš je to pravo vrijeme za “hygge”, govore nam...) objavio naslov “Hygge: sretan život na danski način”. Utjecajni domaći portali o knjizi poput “Čitaj knjigu” već su poručili: “Ova će godina biti “hygge” godina. Jer čitanje knjiga je hygge.” Da bi riječ rekli - već smo davno patentirali statuse i naše tekstove o dekicama, knjigama i čaju i onom trenutku gušta pri poniranju u priču koja nam je dobro sjela. Znali smo to i prije danske invazije i spoznaje da se to zove “hygge”.

Upravo zato mislim da se “hygge” u Rijeci mora nositi s posebnim izazovima - neki su specifično riječki, drugi jadranski, treći općemediteranski… Neka vas povremeno duhovit ton, jedan mali začin ironije i sarkazma ne zavaraju. Zamislite da su to klinčić i cimet u vašem kuhanom vinu. Mmmmm….

Kamin, vatrica, slobodica…  

Ako fotografija kojom se ilustrira “hygge” ne prikazuje negdje u pozadini, između ostalog, kamin u kojem gori topla vatra, urednik nije dobro odradio posao. “Hygge” se prema tome čini potpuno nemoguć bez topline izgaranja prirodnog drva u lijepom kaminu ili kakvom drugom otvorenom ložištu. A svi znamo kako je ugodna toplina vatre… To je lijepo, ali za koliko nas u Rijeci i doista realno? Osobno se grijem uz pomoć klima-uređaja, a jednako vrijedi i za dobar dio mojih prijatelja i poznanika. Neki pak žive romantiku zvanu Energo. Kao klinci mnogi smo imali Calorexe, ali ni to ne bi bila romantika o kojoj govore stručnjaci za “hygge”, posebno ne onda nakon što bismo ga premazali onom srebrenom mašću za održavanje površine koju smo kupovali u Trstu. I kada bismo imali grijanje na drva, nije više baš jasno ni gdje bismo ta drva uopće držali. Prosječna je veličina riječke drvarnice 2 kvadrata i u njoj držimo sav ostali životni otpad od kojeg se ne želimo odvojiti, a drva na ulici više ne možemo držati jer tamo su naši automobili. Doista, volio bih da svi moji prijatelji uživaju u toploj vatrici peći naložene drvima koja smo sami nacijepali u kakvom drugom ugodnom druženju uz domaće čvarke, slaninu i višnjevaču, ali to u našem betonsko-asfaltiranom riječkom ambijentu može za rukom poći samo pojedincima i sretnicima.

Na fotografiji: Prosječan dnevni boravak u Ulici Franje Čandeka, Rijeka.

Samoupravljači i “hygge”

Ostat ćemo na planu uređenja interijera, ali u jednom širem smislu. Kada su Austro-Ugarska i Kraljevina Italija stvarali stanove, nisu razmišljali o danskom konceptu sreće. Kada je Jugoslavija stvarala stanove, nisu razmišljali o danskom konceptu sreće. Kada su moderni hrvatski investitori u kotlinama Halubja stvarali stanove, nisu razmišljali o danskom konceptu sreće. Jednostavno, površinom i strukturom većina stanova u kojima žive Riječani ne zadovoljavaju strogim kriterijima “hygge” ministarstva i ne bi dobili dozvolu danske vlade. Nemaju kamin. Nemaju toliko prostranu kuhinju u kojoj se možete zaigrano igrati tijestom kao Rudolph van Veen ili Jamie Oliver u svojim kulinarskim emisijama. Nemaju dnevni boravak s kaučom na kojem može sjesti društvo od osam članova. O samoj estetici prostora da i ne govorimo - lamperija i ostala drvenarija već godinama ne pripada omiljenim elementima za ukrašavanje zidova. U našem ambijentu silne “hygge” fotografije i “selfiji” kojima ćemo drugima pokazati koliko smo sretni opako su ugroženi. Prostor je važan i za razvijanje bilo kakve hobističke aktivnosti kakve se također povezuju s razvojem “hygge” osjećaja - rukotvorstvo, “craft” pivarstvo, salata iz vrta… Bilo kakve suvisle i “propisane” prostorne uvjete za uživanje i razvijanje potonjeg nema preko 50 % Riječana.

Gdje se kupuje Vrijeme?

Svaki fizičar zna da je uz prostor druga važna kategorija vrijeme, pa tako i ljubitelj “hyggea”. No tu smo već na jednom ozbiljnijem terenu koji zadire u sociologiju rada, financijska primanja kućanstva, način raspolaganja slobodnim vremenom… Na stranu subjektivne interpretacije “lijeni smo”, “svi sjede na kavama”, “nitko ništa ne radi”, naši građani i sugrađani vrijedni su ljudi koji s mukom pokušavaju zatvoriti svoj mjesečni budžet, a granicu slobodnog i radnog vremena davno su izbrisali. Ne bi li se doista stvorile okolnosti za “hygge”, morate biti slobodni vi, vaša supruga, vaši prijatelji… Šanse za to nisu velike, a ako i dođete do točke u kojoj ste svi fizički slobodni, to ne znači da ste i mentalno jer divni elementi digitalne tehnologije slomili su granice radnog i neradnog vremena. “Ma odgovorit ću samo još na ovaj mail…”, “Ma to je šefica, njoj se moram javiti…”, “Ma joj, imam super ideju, zaboravit ću je ako je sada ne pošaljem…”, “Ne javiš li se u ponedjeljak, i ne moraš dolaziti na posao”. Zvuči poznato? Povrh svega postoji i jedna još dublja tema. Uslijed robotizacije, automatizacije i razvoja AI-ja cijeli segmenti poslova i zanimanja sasvim sigurno idu prema nestanku ili još uvijek postoje samo na nekim umjetnim osnovama, a pravi ekonomski rast i poslovi mogu nastajati uglavnom u tercijarnom sektoru i sferi poznatoj kao kulturne i kreativne industrije. Paradoks, i to vrlo opak, jest u sljedećem - da biste uživali u bilo kojem proizvodu iz potonjeg područja - večerama u finom restoranu, odličnim videoigrama, novim društvenim igrama (...), morate imati dovoljno sredstava i dragog nam prijatelja koji se odaziva na ime Vrijeme.

Na fotografiji: U potrazi za izgubljenim vremenom

Vuna i poliester

Svaki “hygge” recept reći će vam i da se svakako morate dobro utopliti (zapaljeno drvo nije dovoljno), a bez vunene odjeće, ako je suditi po savjetima i fotografijama, to ide jako teško… No jeste li ikada na golu kožu obukli prave vunene čarape kojih su pune “hygge” fotografije? Sa svojim prosinačkim motivima sve to izgleda jako lijepo na ekranu, ali je li i doista toliko udobno kao 100 % pamuk? Drugo je pitanje koliko u H&M-u na Korzu majica od dovoljno obrađene vune uopće možemo pronaći, a da pri tome ne sadrže i sočni dodatak poliestera i ostalih plastičnih varijacija koje tako lijepo pašu našoj koži.

Knjige

Jesu li knjige doista dio “hyggea”? Jednima je “hygge” moguć prije svega u društvu i razgovoru, pa tu baš i nema mjesta za čitanje. Drugima je pak “hygge” onaj individualni gušt u kojem se lijepo smjestite nakon što ste navukli te vunene čarape i uranjate u priču… Ovo dramatično pitanje i kontradikcija pristupa nekako se moraju razriješiti jer počeli su se javljati i ozbiljni tekstovi koji govore da su knjižnice pravo mjesto za “hygge”. Svakako to moramo saznati na vrijeme. U svakom slučaju u gradu bez normalne knjižnične zgrade za sada nemamo dileme...

Na fotografiji: Još jedno klasično riječko domaćinstvo... 

Kalifornija, a ne polarna noć

Koliko god se slali i drugačiji signali, “hygge” dolazi prvenstveno iz skandinavskih zemalja, mjesta hladnije klime, povremeno i polarnih noći, a u kojima i ljetna temperatura rijetko nagoni na hod u kratkim hlačicama i japankama. Koliko je na ovakav način predstavljen koncept primjenjiv u jednom mediteranskom gradu (OK, koji doduše o sebi voli razmišljati kao da je u Panoniji na Dunavu…)? U Rijeci nema ni snijega i pitanje je kada ćemo ga opet vidjeti. Iako u jednom trenu izgleda kao potopljeni grad, u drugom dijelu godine (i to dobrih šest mjeseci) Rijeka i okolica nalikuju Kaliforniji. Tijekom posljednja dva prosinca u Rijeci su pala 2 mm kiše! “Hygge” nikada u recepte ne uključuje i mediteranske gušte - maslinovo ulje, suhe smokve, paški sir, domaći pomidor, fritaju od šparoga, dalmatinski pršut, barku, ribe na gradelama, noge u moru i maestral... Kako je sve to spojivo sa svijetom cimeta, kuhanog vina, vunenih čarapa, domaće slanine i vlage i hladnoće, nije baš potpuno jasno.

Pogledali sve Midsomere, Morsea, Lewisa, Poirota…

Mnogi smatraju da je za stvaranje “hygge” osjećaja potrebno i kolektivno obiteljsko gledanje kakvog krimića britanske ili skandinavske produkcije. HRT je zapravo nevjerojatno ažuran po tom pitanju i upravo petkom (najbolji dan za večernji “hygge”) već godinama možemo uživati u krimićima takve vrste. A što kada ih sve pogledamo? Ne znam može li Midsomer preživjeti novi porast u stopi ubojstava sa snimanjem novih epizoda… U svakom slučaju, doći do dobrog sadržaja, nije ni jednostavno, a ponekad ni jeftino… I tu dolazimo do posljednje stavke.

Topla vuna u novčaniku

Koliko nas god uvjeravali da “hygge” nema veze s novcem i da je, upravo suprotno, on uživanje u malim, duhovnim, ljudskim stvarima, “hygge” je itekako obilježen i ovisan o vašem financijskom stanju. Već sve ovo što smo do sada naveli jasno sugerira takvo stanje stvari - kupiti stan, kuću ili vikendicu s dodatnim kvadratima, urediti interijer, pribaviti sve sastojke za obiteljsku i društvenu večer - društvene igre, filmski i serijski sadržaj (zamislimo na tren da u Hrvatskoj piratiziranje doista smatramo krađom), posebnija hrana (nije nekako poanta u čipsu iz Lidla…), posebniji čaj, posebnija “craft” piva, kakav bogatiji desert na bazi čokolade... I oni slatki džemperi sa sobovima i borovima imaju svoju cijenu ako ne želimo da su od poliestera koji smrdi i čovjeku tjera ruke na znojenje. Potom, siguran sam da bi umirovljenici najviše voljeli “hygge”, ali oni si ga u Rijeci sigurno mogu najmanje priuštiti. Guardianov novinar je, komentirajući “hygge” maniju, zapisao o Dancima i dao pravilniju dijagnozu stanja: "They are rich, sexy and don’t work very much; they also take more antidepressants than virtually anyone else in the world, and, yes, they like a drink and eat more confectionery and bacon per capita than most." Većina Danaca na ljetovanje na Mediteran dolazi s lakoćom i dobre su šanse da si na Jadranu može kupiti i vikendicu. Ako ju već nisu kupili u Španjolskoj.  Novac nije sreća, ali ne škodi i “hygge” to dobro zna…

Na fotografiji: Prosječan riječki novčanik

Na kraju ove male šetnje kroz “hygge” gledan lokalnim naočalama, što zaključiti? “Hygge”, njegova kvaliteta, godišnji prosjek i vrsta itekako su povezani s porastom životnog standarda (život u većem stanu, kući, vikendica, vrt…), porast količine i kvalitete kreativnih proizvoda (više novih knjiga, filmova, serija, igara…), ali naposljetku ključno - porast slobodnog vremena za pravu dokolicu (ne trenutnu simulaciju slobodnog vremena koju nas većina živi).

A iako smo u srcu zime, mi u Rijeci, i to u samom središtu Mediterana, ne bismo o sebi trebali razmišljati kao da živimo u gradu s polarnom noći, a upravo je to jedna od najpopularnijih “hygge” priča i premisa. Drago mi je za te ljude, ali doista uz najbolju volju ne znam koja bi trebala biti lekcija za naše živote osim one da bismo mi u startu trebali biti daleko sretniji jer nemamo takve probleme... Upaliti svjećice radi atmosfere, utopliti se, pokriti se dekicom, pripremiti si ukusnu hranu znali smo i do sada... 

Nažalost, čini mi se da riječ “gušt” nismo uspjeli prodati kao brend ni samima sebi, a kamoli svijetu i Amazonovim autorima.

U svakom slučaju, izgradite svoju sreću na svoj način, u vunenim čarapama ili bez njih. Osjetite ju u čitanju bilo koje knjige, a ne samo knjiga koje vam govore kako trebate biti sretni.

Tu se negdje krije pravi “hygge”.

Na fotografiji: Pogled na Kvarner s Pulca