U knjizi Kvalitetne TV serije autorica Sanja Kovačević propituje ono što serije čini kvalitetnima i uspješnima. Naglasak stavlja na nedavni probitak revolucionarnih serija koje su uzdrmale tradicionalne serijske žanrove poput komedija i ljubavnih serijala pa čak i drama koje su inače bile sinonim za kvalitetu.

Konture (pop)kulture su serija tekstova o publicističkim knjigama na temu popularne kulture, sociologije, suvremenog društva i ostalim kulturološkim ljepotama.

Govoreći o novim serijama kao specifičnost navodi pojavu antijunaka te korištenje narativnih sredstava za postizanje privrženosti istima. Serije takvog tipa postaju ozbiljna konkurencija dugometražnom filmu pogotovo iz razloga što su serije inače ovisne o odobravanju publike. 

Stvaranje fanova

Publika ih može proslaviti ili uništiti pri samom početku prikazivanja. Naime, niti jedan oblik umjetnosti nije osjetljiv na reakciju publike kao TV serija. Cilj producenta je stoga, osim gledatelja, stvoriti fanove koji se emotivno vežu uz likove i svijet priče te koji vjeruju da autor ima dobar zaplet i da će ga dobro ispričati. Takvi se fanovi okupljaju u zajednice čiju čvrstoću i trajnost potiče narativna složenost serije. Povratne reakcije fanova koriste se onda za ispitivanje trendova, određivanje gledateljskih niša i računanje profita. To su prave interpretativne zajednice koje djeluju na više razina.

Revolucionarne serije kojima se autorica u knjizi bavi su The Sopranos, Wire, Deadwood, Mad Man i Breaking Bad. Svima je zajedničko moralno preispitivanje gledatelja, antijunak s kojim se možemo poistovjetiti, nasilje kao društveni komentar i napad na publiku koji stvara kritički svjetonazor, adrenalinska produkcija te serijalna memorija i estetika ultrarealizma. Sve se te serije osvrću, svaka na sebi svojstven način, na propadanje socijalne države odnosno na proces kojeg autorica naziva divljim individualizmom koji nagriza društvenu solidarnost u korist individualističke sebičnosti. Stvoren je tako prostor za opravdanu gramzivost i bezosjećajnost pod zaštitom društvenih elita.

Zastranjenje

Autorica takve procese povezuje sa zastranjenjem i propašću američkog sna za kojeg je potrebno boriti se ne više radom i predanošću već nasiljem, prevarom i korupcijom. Takve serije prema Sanji Kovačević otvoreno progovaraju o samopercepciji Amerike kao predvodnice zapadnog liberalizma u zemlju bujanja autokratskog elitizma. Građanin u zapadnim društvima, kasnije antijunak u serijama, zaražen je moralnim cinizmom, on ne nalazi razloga da se žrtvuje za nešto više od sebe samoga, već o sebi unaprijed stvara sliku žrtve neokapitalizma kojem je onda sve dopušteno.

Iz tog razloga serijski junak, na moralnoj skali pomaknut prema zlikovcu, daje, u opresivnim, nepravednim i nesigurnim uvjetima, gledatelju dojam da je sposoban nešto poduzeti odnosno uzeti život u svoje ruke. Takav je zlikovac popularan tip protagonista jer ne idealizira stvarnost te propituje moralnost gledatelja, koji se s te strane smatra boljim i superiornim čovjekom.

Sve u svemu, knjiga Sanje Kovačević je opširno, ali i jako interesantno štivo za sve one koji prate aktualne serije kao i za sve koji kritički promišljaju o njihovom značenju i strukturi moći koju prokazuju.