H. P. Lovecrafta se danas smatra jednim od kraljeva horrora i fantasyja, no za svoga je života uglavnom prolazio neprimijećen. Tek nakon smrti je postao čovjek-legenda (skoro sam napisala hodajuća legenda, ali tada više nikuda nije hodao) a njegova djela naširoko citirana, spominjana i prerađivana u svim medijima popularne kulture.

Odmah na početku se moram ograditi - na svijetu ima toliko nevjerojatno puno opskurnih metal bendova koji su snimili sate i sate glazbe inspirirane Lovecraftovim djelima, što je posve logično, budimo realni. Ja ovdje neću ni pokušati zaroniti u to more jer bi to samo po sebi mogla biti beskrajna serija članaka koju bih pisala do penzije.I koju zaista nitko ne bi čitao.

Naravno da je i ovdje riječ uglavnom o metal bendovima iz razloga koje vjerujem da nije potrebno objašnjavati, ali potrudila sam se da to ipak budu bendovi za koje je većina vas barem čula u nekom trenutku ili ste barem imali onog nekog čudnog tipa u razredu koji je nosio majicu na njih.

Na samom početku moram spomenuti američki psihodelični bend H. P. Lovecraft koji je osnovan u Chicagu 1967. Iako možda i nisu baš neki jako poznat niti uspješan  bend, ovdje ih ipak spominjem iz posve očitih razloga, Članovi benda su bili veliki obožavatelji ovog pisca i tekstovi pjesama su većinom utemeljeni na njegovim pričama. Kasnije su skratili ime u Lovecraft, a potom i u Love Craft. Snimili su dva albuma, H. P. Lovecraft i H. P. Lovecraft II a zanimljivo je spomenuti i da im se izdavačka kuća zvala Dunwich Records. Njen osnivač Bill Traut nije bio član benda ali je također bio zaljubljenik u Lovecrafta, tako da uopće nije čudno da je uzeo ovaj bed pod svoje okrilje.

Na debitantskom albumu Black Sabbatha iz 1970-e godine nalazi se mračna pjesma Behind The Wall Of Sleep koja se temelji na istoimenoj Lovecraftovoj priči o psihijatrijskim bolnicama, umorstvima, telepatiji, ludilu i bićima iz drugih dimenzija. Takvi su mračni tekstovi s nadnaravnim i okultnim motivima za ono doba bili prilično revolucionarni pa su ih odmah izdvojili od ostalih bendova toga vremena. 

Cliff Burton, pokojni basist Metallice bio veliki zaljubljenik u Lovecraftove priče o Cthulhuu i tu je ljubav prenio i na ostale članove benda.

Lovecraftovo božanstvo iz priče Zov Cthulhua opisano kao monstrum s glavom hobotnice i licem punom krakova, ljuskavim tijelom i krilima bilo je inspiracija za  zadnju pjesmu na albumu Ride the Lightning, Call of Ktulu (s radnim naslovom When Hell Freezes Over). Radi se o instrumentalnoj skladbi  koja tako dobro dočarava neopisivost užasa naslovnog čudovišnog vanzemaljskog božanstva da nikakve riječi to ne bi mogle bolje opisati. Uostalom kako opisati nešto neopisivo, ono što će vas otjerati u ludilo ako ga samo jednom pogledate?

Cthulhuovo ime je u naslovu pjesme namjerno pogrešno napisano jer priča kaže da samo spominjanje Njegovog imena čini da nam je bliži, pa bolje da se ne zafrkavamo s takvim stvarima. Jesmo metalci, al’ nismo kaskaderi!!

Na albumu Master of Puppets iz 1986. godine nalazi se pjesma “The Thing That Should Not Be” koja se izvrsno uklapa u Cthulhuovu mitologiju i čiji je tekst u potpunosti inspiriran Lovecraftom. Svaki stih je referenca na neku od njegovih priča, a cjelokupni tekst je strukturiran kao da ga izgovara netko tko je već na pola potonuo u ludilo nakon što je spoznao postojanje neslućenih užasa. Najočitije su reference na priču “Sjena nad Innsmouthom” kao i aluzije na samog Cthulhua.

Možda kao hommage pokojnom i nikad prežaljenom basistu, na albumu Death Magnetic iz  2008. nalazi se pjesma All Nightmare Long s indirektnim Lovecraftovim utjecajem. James Hetfield je u jednom intervjuu izjavio da je snimanje te pjesme bio pokušaj povratka Lovecraftovoj mitologiji. Ovaj put pjesma ne govori o Cthulhuu već o vukovima iz Tindala  koji vas proganjaju u snovima i jedini način da im pobjegnete je da ostanete unutar kutova od 120 stupnjeva ili manje. Iako se ova bića smatraju Lovecraftijanskim, ona zapravo nisu njegove kreacije. Njih je izmislio američki pisac Frank Belknap Long, a u Cthulhu mitologiju ga je kasnije uklopio August Derleth, čovjek najpoznatiji po tome što je prvi objavio Lovecraftova djela te zbog vlastitog doprinosa Cthulhu mitologiji. Tako da se ovdje zapravo radi o Lovecraftovom utjecaju samo uvjetno rečeno.

Metallica se 2017. Na albumu Hardwired... to Self-Destruct još jednom vratila Lovecraftu s pjesmom Dream No More koja je u potpunosti posvećena Cthulhuu i apokalipsi koja će stići kada se on probudi iz svog vjekovnog sna.

Morbid Angel je bend koji je na više načina odao počast Lovecraftu i njegovom djelu, počevši od toga da teško da se njihov gitarist rodio s imenom Trey Azagtoth. Na gotovo svakom albumu mogu se naći tekstovi inspirirani autorovim djelima i drevnim mitološkim bićima kojima je bio opsjednut, što je najočitije  na albumu Blessed Are The Sick iz 1991. godine na kojem se nalazi pjesma The Ancient Ones koja se temelji na priči The Call of Cthuhlu. 

Dream Theater je na album Systematic Chaos iz 2007. uvrstio pjesmu The Dark Eternal Night za koju su inspiraciju dobili iz Lovecraftove kratke priče Nyarlathotep. Lokacije, motivi i čitavi dijelovi teksta su direktno preuzeti iz te priče o faraonu koji se budi nakon 2700 godina i proganja sve koji mu se nađu na putu najužasnijim noćnim morama, donoseći smrt, užas i kaos širom svijeta.

Iako se Iced Earth nakon Schafferovog sudjelovanja u jurišu na Kapitol u siječnju ove godine raspao i dobio onakvu vrstu publiciteta kakvu si nitko ne bi poželio, ne mogu ne spomenuti njihovu pjesmu Cthulhu koja se nalazi na albumu Plagues of Babylon iz 2014. godine koja je još jedna u nizu pjesama inspiriranih istoimenim monstrumom no koja je fokusirana na vrhunac priče - Cthulhuovo uzdizanje iz oceana i proždiranje bespomoćnih mornara.

Možda niste znali da Blue Oyster Cult još uvijek postoji, štoviše da su 2020. izbacili novi album, a  ovdje ih spominjem jer su na albumu Curse Of The Hidden Mirror iz 2001. imali pjesmu The Old Gods Return koja je, osim što spominje i čarobnjaka iz Oza, tekstualno očiti hommage Lovecraftu. A i lijepo je da napokon mogu spomenuti neki ne-metal bend u ovom tekstu.

Za kraj sam ostavila još jedan ne-metal bend, a radi se o Arctic Monkeysima. Turner nije kao svi dosad navedeni metalci duboko zaronio  u mračne dubine Lovecraftove mitologije, već u pjesmi You’re So Dark opisuje mračnu gotičarku koja mu se sviđa a koja voli Lovecrafta i Poea i Brama Stokera i sve neke mračne stvari. Ovo je dakle, zapravo jedna ljubavna pjesma. 

Lijepo je završiti u malo laganijem tonu, zar ne? Osim što je ova zadnja pjesma malo razbila čemer koji nas je popratio u ovom tekstu, može poslužiti i kao najava sljedećeg nastavka u kojem će možda biti, a možda i neće, riječ o Edgaru Allanu Poeu.

Sada vas sve srdačno pozdravljam i ostavljam prepuštene ovoj strašnoj i neizdrživoj neizvjesnosti!