Ja sam velik, sadržim mnoštva (Walt Whitman)

Bio jednom jedan pisac za kojeg je malo reći da ima bogatu maštu, kojem jedan svijet nije bio dovoljan pa je stvorio drugi. I treći. I četvrti. I njih beskonačno.

U početku bijaše čarobna prisutnost poznata kao Prim, takozvana „tmina iza svega“, iz koje je nastao Gan, biće slično bogu. Kad je stvoren Svesvijet, Gan se u metafizičkom obliku manifestirao kao divovska građevina poznata kao Kula tmine. Kula visoka 600 metara, napravljena od crnog kamena, veza je između prostora i vremena te stvara ravnotežu između svih stvarnosti koje postoje. Na mjestu je drži šest ogromnih nevidljivih zraka koje se protežu u dimenzijama koje spajaju, a koje štiti dvanaest Čuvara.

Kula je pod stalnim napadom Grimiznog kralja, gospodara kaosa, koji neumoljivo nastoji uništiti zrake. Ako se Kula uništi, nestat će i beskonačan broj svemira koji su s njom povezani, uključujući i ovaj naš u kojem živimo. Međutim, to se neće dogoditi ako se pita Rolanda Deschaina iz Gileada, posljednjeg preživjelog iz duge loze „revolveraša“, aristokratskog reda vitezova koji održavaju mir i posreduju u prijeporima.

Multiverzum Stephena Kinga. Izvor: Horror Films 101

Iako serijal od osam knjiga zbirnog naziva „Kula tmine“ ima svoje uspone i padove, dobre i manje uspješne dijelove, u konačnici se nerijetko spominje kao magnum opus Stephena Kinga i odličan je početak ako ste spremni uroniti u njegov multiverzum koji zapravo izlazi iz okvira same priče o Rolandu i njegovoj potrazi za misterioznom kulom.

Ako ne dođe do kemije između čitatelja i likova, teško da će i sama knjiga ostaviti upečatljiv dojam, barem kod onih koji od štiva traže nešto više od isključivo lijepih stilskih figura.

Štoviše, moglo bi se reći da su sve knjige koje je ovaj plodonosni autor u svojoj nerealno bogatoj karijeri napisao na neki način povezane. Počevši od toga da se radnja često odvija u izmišljenim gradićima Derry i Castle Rock (smještenima u američkoj državi Maine) pa do činjenice da se Kingovi likovi nerijetko javljaju u više knjiga. Primjerice, antagonist Randall Flagg (ako ste mislili da je zli klaun Pennywise najveći Kingov negativac, grdno se varate) može se pronaći u čak šest njegovih priča, ponekad imenom i prezimenom, ponekad pod različitim nadimcima (npr. Čovjek u crnom), a često i pod pseudonimima čiji su inicijali najčešće RF. Richie Tozier i Beverly Marsh iz romana „Ono“ imaju kratku cameo ulogui u romanu „11/23/63“. Oca Callahana prvi put upoznajemo u romanu „Salem's Lot“, a potom se njegova priča nastavlja i u petom nastavku „Kule tmine“ („Vukovi Calle“). 

Likovi su po svoj prilici najvažniji aspekt knjige. Ako ne dođe do kemije između čitatelja i likova, teško da će i sama knjiga ostaviti upečatljiv dojam, barem kod onih koji od štiva traže nešto više od isključivo lijepih stilskih figura. Nema sumnje da svaki čitatelj postaje znatno angažiraniji ako strepi nad sudbinom likova i gorljivo ga zanima kako će njihova priča završiti. Stephenu Kingu, njegovoj prozi, stilu pisanja i fabulama može se svašta zamjeriti, ali ono u čemu je doista majstor jest stvaranje nezaboravnih likova i portretiranje međuljudskih odnosa na jednoj zaista uvjerljivoj razini, što je mnogima od nas dovoljan razlog da mu oprostimo za eventualne literarne mane i propuste.

Osim toga, posve je jasno da nismo samo mi ti kojima je stalo. Stephen King voli svoje likove gotovo istim žarom kao i mi te im se zato često vraća kako bi, citiram, provjerio kako su, što rade i kako ih život tretira. Onima koji prežive njegov teror, naravno.

Autsajderica

Najnovija je fascinacija poznatog majstora horora mlada žena imena Holly Gibney. Svoju premijeru doživjela je kao sporedni lik u trilogiji „Gospodin Mercedes“, krimiću s elementima nadnaravnog jer, božemoj, to je Stephen King, zašto vas to i dalje čudi, čiji je prvi nastavak objavljen 2014. godine. Neobična, nekonvencionalna, naivna, nesigurna, društveno neprilagođena s opsesivno-kompulzivnim poremećajem, ali ujedno i iznimnim osjećajem za pravdu, nevjerojatno inteligentna, odana i draga, Holly Gibney vrlo je brzo postala ljubimica među Kingovim vjernim čitateljima.

Iako je većinu svog ranog života provela sputana pod nezdravom kontrolom majke koja je zapravo najvjerojatnije i uzrok većine njezinih problema, Holly u trima nastavcima spomenutog serijala doživljava pravu renesansu i zahvaljujući prijateljstvu s detektivom Billom Hodgesom i srednjoškolcem Jeromeom Robinsonom izlazi iz svoje čahure, osamostaljuje se od majke, zapošljava se u istražiteljskoj agenciji, suočava se s većinom svojih strahova i postaje mnogo stabilnija nego u trenutku kad smo je tek upoznali. U tom procesu doživljava i velike gubitke koji ostavljaju emocionalne posljedice, ali „nova“ Holly sposobna je nositi se s time puno bolje nego u prošlosti jer ima podršku ljudi kojima je stalo do nje.

Kao i uvijek, Holly je složen i poseban lik koji se ne uklapa baš u svijet kakav trenutačno jest, ali mnogi čitatelji (unatoč tome ili upravo zbog toga) u njoj mogu prepoznati dio sebe.

Sljedeći put susrećemo Holly u romanu „The Outsider“ iz 2018. godine. Javlja se kao sporedni lik u drugoj polovici knjige kao istražiteljica koja pomaže u rješavanju jezivog ubojstva 11-godišnjeg dječaka i tajanstvenih okolnosti ovog zastrašujućeg zločina. Trenutak u kojem na scenu stupa Holly posve mijenja ton romana. Većina je čitatelja poznaje, znaju kakva je. U tom trenutku znaju već dosta i o glavnom liku, detektivu Ralphu Andersonu. Međutim, njih se dvoje ne poznaju pa je prilično interesantno pratiti dinamiku njihovog odnosa koji počinje na klimavim nogama, a potom prerasta u poštovanje i prijateljstvo. Holly se još uvijek nastoji nositi s gubitkom koji je doživjela na kraju romana „Tko nađe, njegovo“, a u tome joj pomaže upravo prijateljstvo s detektivom Andersonom, koji u ovom romanu preuzima očinsku figuru Billa Hodgesa.

Početkom 2020. godine King je objavio zbirku „If It Bleeds“ koja sadrži četiri novele, a naslovna priča donosi daljnje avanture Holly Gibney i izravni je nastavak romana “The Outsider“. U ovoj se priči javljaju i brojni likovi iz trilogije „Gospodin Mercedes“, no sada je Holly po prvi put glavna protagonistica, drži sve konce u svojim rukama i posve se sama suočava s novim autsajderom koji se hrani konzumirajući ljudsku bol i tugu. Holly donosi odluku da će učiniti sve što je u njezinoj moći da ga ulovi, makar to bio njezin posljednji zadatak. Dok se bavi ovim detektivskim zadatkom, Holly se mora nositi i s osobnim problemima: toksičnom majkom i bolesnim ujakom. Kao i uvijek, Holly je složen i poseban lik koji se ne uklapa baš u svijet kakav trenutačno jest, ali mnogi čitatelji (unatoč tome ili upravo zbog toga) u njoj mogu prepoznati dio sebe.

Tri Holly

Gotovo sve što Stephen King napiše prije ili kasnije završi na malim ili velikim ekranima, pa je tako Holly Gibney zaživjela i u vizualnom obliku. Utjelovile su je dvije glumice, Justine Lupe u seriji „Gospodin Mercedes“ (2017.) i Cynthia Erivo u HBO-ovoj seriji „Autsajder“ (2020.), čime se Kingov multiverzum razgranao u još dvije stvarnosti u kojima uz onu izvornu postoje dvije nove Holly. Iako su obje žene odradile izvanredan glumački posao, njihove Holly vrlo su različite, i tu ne mislim prvenstveno na onu najočitiju i ujedno najmanje važnu razliku, a to je boja kože.

Tvorci serije „Gospodin Mercedes“ u prvoj su se sezoni velikim dijelom oslanjali na književni predložak kad su u pitanju likovi i radnja te je njihova Holly Gibney najviše nalik Kingovoj, kako fizički, tako i psihički. Na površini povučena, čudna, zbunjena i nesigurna, a iznutra briljantna, jedinstvena i topla, Holly postaje osoba koja je oduvijek trebala biti zahvaljujući Billu Hodgesu i ostalim likovima koji iz nje izvlače ono najbolje. U preostalim dvjema sezonama, posebice u posljednjoj, serija se pomalo udaljava od romana, ali Hollyna priča, iako nešto drugačija od izvorne, ne odskače previše od onoga što je zamislio Stephen King.

Holly iz serije „Autsajder“ sasvim je druga priča. Tvorac serije Richard Price doslovno je odlučio stvoriti posve novi lik i zadržati samo ime Holly Gibney (i to samo zato što je King povukao crtu kod promjene imena te je inzistirao da barem to ostane kako jest). Možda bi čak stvari funkcionirale bolje da su je preimenovali jer bi se tako manje iznevjerila očekivanja nas koji smo zavoljeli Holly iz knjiga.

Budući da je ova serija nastala na drugoj televizijskoj mreži, logično je da su sve poveznice s događajima iz serije „Gospodin Mercedes“ zanemarene, a Holly je dobila novu prošlost i praktički novi identitet. Iako se eksplicitno ne govori da ima poremećaj iz spektra autizma, to se nagovještava primjerice kad s prozora svoje zgrade gleda automobile u daljini i prepoznaje točnu marku, model i godinu proizvodnje svakog od njih.

Pokušalo se ukazati na to da je Holly neobična i čudnovata, ali samo kroz razgovore drugih likova. „Da, da, ona ti je malo čudna, ali daj joj priliku“, kaže jedan drugom, a u sljedećem trenutku kad ona stupa na scenu, gledatelji ne vide baš neku pretjeranu čudnost osim te činjenice da neobjašnjivo zna stvari koje prosječna osoba ne zna. Drugim riječima, dok su nam Stephen King i scenaristi serije „Gospodin Mercedes“ pokazali na koji to način Holly odskače od ostatka svijeta, ovi su nam to pokušali reći, a gledatelji bi to trebali slijepo prihvatiti bez ikakvog pokrića.

Mnogi smatraju da je Holly Gibney jedan od najzanimljivijih i kompleksnijih likova proizašlih iz pera ovog popularnog književnika, a preostaje nam vidjeti je li njezinoj priči kraj.

Štoviše, čini se da HBO-ova Holly nema većih poteškoća s ostvarivanjem društvenih odnosa što je najočitije u činjenici da upoznaje bivšeg policajca i sadašnjeg čuvara Andyja Katcavagea s kojim (pre)brzo nakon toga započinje ljubavnu vezu, baš kao svi normalni ljudi na ovom svijetu. S obzirom na to da taj lik ne postoji u romanu, nije posve jasno zašto su ga odlučili uvesti u seriju osim možda da bi dali Holly „nekog svog“ u nedostatku prijatelja koje druge dvije Holly imaju.

U posljednjoj sezoni serije „Gospodin Mercedes“ Holly također polako i (ne)sigurno ulazi u svijet dejtanja, ali u svakom je trenutku bolno jasno koliko njoj to teško pada. Na vrlo uvjerljiv način prikazano je kako je introvertiranim osobama sklonima pretjeranom razmišljanju i analiziranju problematično (gotovo nemoguće) ostvariti značajnu povezanost s osobom bilo kojeg spola, a kamoli suprotnog. Tu je i strah od odbijanja, ismijavanja i nemogućnosti ispunjavanja tuđih očekivanja jer, kako je to Holly sama zgodno primijetila, kad te muškarac pozove na palačinke, rijetko je tu riječ o palačinkama. U konačnici je uspjela izaći iz svoje zone komfora, ali treba imati na umu da je njoj to ipak bilo puno lakše učiniti budući da nije stvarna osoba i da je imala pomoć scenarista.

Knjiška Holly i dalje je pak notorno sama, iako King u noveli „If It Bleeds“ kratko aludira na to da ima profil na mrežnim stranicama za upoznavanje, no ne ulazi u detalje. Ostaje nada da se u eventualnim budućim literarnim susretima s Holly to neće promijeniti jer je možda došlo vrijeme da se stane na kraj općeprihvaćenom stavu da se osoba može posve ostvariti, uklopiti i smatrati normalnom jedino kad je u paru.

Mnogi smatraju da je Holly Gibney jedan od najzanimljivijih i kompleksnijih likova proizašlih iz pera ovog popularnog književnika, a preostaje nam vidjeti je li njezinoj priči kraj ili ćemo je još susretati u budućim djelima njezinoga književnog tate Stephena.