Živjeti s bolešću: knjige koje daju snagu
Bolest, naša osobna ili tuđa, nikada nije laka. Mnoge knjige prenose to iskustvo na način koji je katarzičan i pruža snagu za dalje. Ovo su knjige koje daju snagu.
Arno Geiger: Priča o starom kralju koji nije mogao pronaći svoj dom
Otac je obolio od Alzheimerove bolesti. Njegujući ga i družeći se s njime, pripovjedač minuciozno raščlanjuje vlastite emocije i zapažanja o duševnom svijetu te bliske, i pored svojevremenih neslaganja, voljene osobe, čije se snage i sposobnosti, a time i sama konstrukcija osobnosti, neumoljivo osipaju i gase. Proširujući opseg svojega razumijevanja teškog hoda starosti, bolesti i nemoći, pripovjedač stječe vrijedne spoznaje o naravi ljudskog dostojanstva, vedrine i mudrosti.
Lisa Genova: Još uvijek Alice
Radnja romana prati nepune dvije godine života dr. Alice Howland, dugogodišnje profesorice kognitivne psihologije sveučilšta Harvard, čiji se život stubokom mijenja u pedesetoj godini života u trenutku kada joj je dijagnosticirana Alzheimerova bolest s ranim početkom. Karijeru nekad uspješne profesorice, supruge i majke troje odrasle djece, čija je karijera uključivala brojna gostovanja i predavanja na svjetskim sveučilištima, zamjenjuje svakodnevnica u kojoj su potrebni iznimni napori kako bi se sačuvala sposobnost obavljanja osnovnih radnji, zadržala sjećanja i osjećaji. Roman po kojem je snimljen Oscarom nagrađen film, roman je o životu osobe koja se bori s Alzheimerovom bolešću. Duboko uranjajući u svijest protagonistice, autorica nas suočava s iskonskim strahom gubitka kontrole nad vlastitim životom.
Sara Stridsberg: Beckomberga - oda mojoj obitelji
Beckomberga, stara psihijatrijska bolnica, iz vizure pripovjedačice mjesto je utočišta za nju i većinu likova u romanu. Tamo ljudi žive kroz bijeg od slobode, skloni podčinjavanju. To je i mjesto odrastanja. Jackie provodi dane u bolnici posjećujući oca nakon neuspjela pokušaja samoubojstva. U suosjećanju prema ljudima koji se liječe u bolnici pronalazi snagu u vlastitoj ranjivosti zbog sebičnosti autodestruktivnog oca, kojega nastoji spasiti, u svijetu izoliranom od prijetnji vanjskog svijeta. To je univerzalna priča o ljubavi prema ljudima i onome što ih takvima čini, obespravljenima, krhkima, tihima, na mjestu u kojem ipak ponekad zavladaju sretni trenutci zajedništva i radost življenja.
Slavenka Drakulić: Hologrami straha
Prvi roman poznate publicistkinje i feministkinje Slavenke Drakulić "Hologrami straha", intimna je ispovijest o teškoj drami koju autorica proživljava u borbi s okrutnom (smrtonosnom)bolešću. Poslije operacije koja ju vraća među zdrave i (žive), autorica se suočava s novim vidom stvarnosti koji bez teže krize identiteta nije u stanju prihvatiti. To psihičko stanje ona opisuje kao trodimenzionalnu projekciju (hologram) straha, sve do prelomnog časa, kada, iako funkcionalno zdrava, to i mentalno prihvati.
Stephen P. Hinshaw: Druga vrsta ludila - putovanje od stigme do nade
Ugledni profesor psihologije u svojoj autobiografskoj knjizi iznosi svoju intimnu priču o odrastanju, s misterioznim izostancima njegova oca, prožetu neobjašnjivim tajnama. Duboka tajna bila je skrivana punih osamnaest godina kao rezultat ozbiljne duševne bolesti oca i njegovih prisilnih hospitalizacija. Onog trenutka kada mu je otac otkrio istinu, za vrijeme proljetnih praznika na fakultetu, znao je da će se njegov život zauvijek promijeniti i naziva to otkriće „psihološkim rođenjem“. Autor spaja memoare tajne i srama teškog mentalnog poremećaja s istraživanjem stigmatizacije duševne bolesti, otkrivajući osobni, dirljiv pogled na stigmu duševnih bolesnika koja ih prati, zbog čega često nailaze na osudu i dovodi ih do gubitka njihovih temeljnih sloboda.
Slavenka Drakulić: Frida ili O boli
Roman je nadahnut životom slavne meksičke slikarice Fride Khalo, životne družice jednako tako slavnog meksičkog slikara Diega Rivere. Frida je predstavljena s aspekta boli koju je trpjela cijeloga svog života zbog brojnih bolesti još od djetinjstva, a osobito zbog teške nesreće kada joj je čelična šipka probola utrobu, a noga joj bila potpuno smrskana i kralježnica trajno oštećena. Da bi skratila vrijeme provedeno u krevetu i pobjegla od fizičke ali i duševne boli, Frida je počela slikati i tako postala jedna od najpoznatijih slikarica 20. stoljeća. Roman je strukturiran fragmentarno pa se tako bez nekog posebnog kronološkog reda izmjenjuju događaji iz Fridina života, njezin odnos s roditeljima, sestrom, njezine ljubavi. Unatoč mučnoj temi i tragičnom kraju, roman se čita u jednom dahu.
Einar Már Guđmundsson: Svemirski anđeli
U romanu pratimo Pallovu priču od rođenja pa sve do smrti, trnovit i grub put neostvarenog slikara koji završi na lijekovima u psihijatrijskoj bolnici Kleppur. Njegov je život strah, bol i patnja, ali ne pada u depresiju već pruža i opisuje pravu bit bolesti. Roman donosi tmurne i jezive slike islandskih pejzaža što cijeloj priči daje veliku težinu pa strah dolazi sam od sebe i opipljiv je. Priča je istodobno i dirljiva i duhovita, a autor ispisuje redove jednostavnim, ali poetičnim jezikom.
Slavenka Drakulić:Tijelo njenog tijela - priče o dobroti
Knjiga napisana kao zahvala Christine Swenson - osobi koja je autorici darovala bubreg, i kao izraz poštovanja prema ostalim davateljima. Autorica je napisala ovu angažiranu književnu reportažu o darivanju organa s dvojakim polazištem: kao vrsna književnica i novinarka te sa subjektivnog stajališta kao privatna osoba koja je pola svog života bila bez bubrega. Priče su to ne samo o autoričnom slučaju, već i o ljudima diljem svijeta koji daruju i primaju bubreg, njihovim dvojbama, traumama, borbama sa savješću
Pieter Steinz: Čitanje na odlasku - književnost kao životna potreba
Nakon početnog šoka, nizozemski književni kritičar, novinar i publicist suočava se s teškom dijagnozom terminalne bolesti (amiotrofična lateralna skleroza, ALS) započinjući dnevnik u kojemu razvoj svoje bolesti i naglo opadanje snage i kvalitete života općenito prati povezujući ga s knjigama koje je u životu pročitao, koje su ga formativno obilježile i kojima se odlučio vratiti u svojim zadnjim danima. Dnevničke kolumne objavljivao je u novinama svakog tjedna. Pišući o knjigama koje su mu "polazište za promišljanja o ljudskoj nemoći, rastancima, mirenju, boli, ali i o prekrasnim trenucima" mentalno drži bolest na uzdi, pronalazeći upravo u književnosti izvore životne radosti, humora i ljubavi.
Lisa Genova: Svaka nota odsvirana
Autorica, doktorica neuroznanosti, znanja s tog područja vješto uklapa u svoje romane kao što je na hrvatski prevedeni roman Još uvijek Alice u kojem problematizira Alzheimerovu bolest. U hrvatskome izdanju nedavno je objavljena i njezina nova knjiga u kojoj se bavi ALS-om, amiotrofičnom lateralnom sklerozom, teškom neurološkom paralizirajućom bolešću, kroz priču o poznatom pijanistu oboljelom od te opake bolesti od koje je bolovao i Stephen Hawking. U dirljivoj i potresnoj prozi čitatelj prati i odnos bivših supružnika koje bolest neočekivano ponovno spoji. Međusobne optužbe, ogorčenost, predbacivanja, kako bolest napreduje, pretvaraju se u katarzičan oprost sažet u nadahnutoj rečenici: "Kad nekome ne oprostiš, to je kao da popiješ bočicu otrova i onda očekuješ da ona druga osoba umre."
Susan Spencer-Wendel s Bretom Witterom: Prigrli život : moja godina provedena u radosti
Autobiografska proza u kojoj autorica opisuje svoj život nakon što joj je u 44. godini života dijagnosticirana neizlječiva bolest, amiotrofična lateralna skleroza (ALS). Umjesto da se preda očaju, odluči unovčiti pozamašno životno osiguranje i ispuniti preostalo vrijeme uživanjem i pustolovinama s ljudima koje voli, na društveno prihvatljiv način.
Matt Haig: Zašto ostati živ
Priča o iskustvu sloma i pada u depresiju koja je autora zamalo koštala života, ali i putu izlječenja, pronalaženju snage i smisla života. Kroz snažnu osobnu priču autor opisuje osjećaj beznađa, tjeskobe i boli koji su ga zadesili naizgled niotkuda, nakon čega je uslijedila dugačka i mukotrpna borba s anksioznošću i depresijom. Uspjevši se izliječiti, i to bez pomoći lijekova, autor daje nadu i podršku svima koji prolaze kroz istu bolest.
Lorenzo Amurri: Apneja
Nakon što je preživio tešku nesreću na skijanju u kojoj mu je uništena kralješnica, pa je postao tetraplegičar u potpunosti ovisan o pomoći drugih ljudi, mladi čovjek otvoreno i iskreno piše o tome kako je živjeti u kavezu vlastitoga nefunkcionalnog tijela, o paklu ovisnosti o drugima, o svim nijansama toga neravnopravnoga odnosa u kojemu je invalidna osoba ta koja neprestano mora rušiti komunikacijske barijere koje stvara nelagoda neočekivane i neželjene emocionalne dinamike koja se kreće između patroniziranja i distanciranja zdravih. Autobiografska priča, ispovijest o tome kako je jedan čovjek pokušavao prihvatiti sebe u novonastaloj tjelesnoj ograničenosti, debitantski je roman nagrađen Nagradom Europske unije za književnost 2015., čiji je autor preminuo od iznenadnih zdravstvenih komplikacija 2016. godine.
Ivana Plechinger: Ono što ostaje, uvijek ljubav je : kako nastaviti radosno kroz život nakon što doživite bolest i ostanete bez onih koje volite
Vodič kroz život prepun ljubavi, nade i pozitivne energije u kojem autorica iskreno progovara o teškom životnom razdoblju – gubitku majke u djetinjstvu, očeve smrti u njezinu domu te borbi s vlastitom bolešću. Prenosi brojne savjete i načine kako se nositi s tugom, počevši s iskazivanjem zahvalnosti, ljubavi i oprosta prema samom sebi.
Martina Mlinarević: Huzur
Knjiga "Huzur" donosi priču o borbi, suočavanju s najtežim ljudskim strahovima, o radosti i miru kao konačnom cilju i potpunom ljudskom ispunjenju.
Riječ je o knjizi koja ogoljuje i demistificira borbu protiv raka dojke s kojim se spisateljica bori već godinu dana a svoju borbu ne skriva od čitatelja - doživljaje, poteškoće i najintimnije trenutke dugog i tjeskobnog oporavka. Huzur predstavlja mir u svim dimenzijama života. Huzurlu insan je ispunjen čovjek, spokojan, emotivno i tjelesno zdrav. Onaj koji je spoznao da materijalno nije odrednica vrijednosti, koji je pronikao u srž duhovnosti, zavolio sebe, svoje unutarnje ja i stvorio apsolutnu ravnotežu u svom mikrosvijetu. Huzur kao ravnoteža duše, osjećanja, ravnoteža želja i stvarnosti, mašte i realnosti.
Huzur kao iskonska sreća, jer čovjek može biti miran iako nije sretan, ali ne može biti sretan ako nije miran.
Martina Mlinarević: Bukača
Autobiografska proza kolumnistkinje, pjesnikinje i društveno angažirane aktivistice, koja razotkriva svoj život prkoseći predrasudama društva. Pišući o svojoj bolesti - karcinomu dojke, hrabro brani svoja načela i postupke. Intiman tekst o bolesti, ljubavi i izdajama prožet je autoričinom gorljivom željom za ravnopravnošću, slobodom i demokracijom u društvu u kojem živi. Novu snagu pronalazi uz kćer Unu i partnera Gorana te ne odustaje čak i kada je i najbliži iznevjere.
Randy Pausch s Jeffreyjem Zaslowom: Posljednje predavanje
Sveučilišni profesor informatičkih znanosti, Randy Pausch, započeo je rad na ovoj knjizi nakon što mu je dijagnosticiran tumor na gušterači i prognozirano još nekoliko mjeseci života. Knjigu je posvetio svojoj djeci u čijem odrastanju nažalost neće sudjelovati. Želja mu je bila govoriti o poštenju, časti, zahvalnosti i drugim stvarima koje je držao vrijednima u životu. Knjiga je dobila ovakav naslov jer na nekim sveučilištima, uključujući i njegovo, postoji običaj da profesor održi "posljednje predavanje" u kojem upućuje studentima svoju osobnu poruku. On je doista i održao svoje "posljednje predavanje" već uvelike izmučen bolešću.
Paul Kalanithi: Dah koji život znači
Vrsni američki neurokirurg Paul Kalanithi objavio je 2014. u New York Timesu esej pod naslovom Koliko mi je preostalo?. Godinu dana poslije preminuo je od raka pluća, u trideset i osmoj godini života. Njegovi zapisi prerasli su u knjigu koja je nagrađena nagradom Goodreads Choice Awards 2016 za najbolje memoare i autobiografiju. Čovjek koji je svakodnevno drugima priopćavao teške dijegnoze, odjednom je shvatio kako slabo liječnici razumiju pakao kroz koji prolaze njihovi pacijenti. Ova dirljiva knjiga uvelike podsjeća na Zapise o vlastitom umiranju Vojislava Kuzmanovića.
Karmen Weber Damjanović: Dodir svjetla
Ispovjedno djelo autorice priča je o susretu žene i imaginarne svjetlosti koja je vodi i daje snage u borbi protiv raka vrata maternice. Premda je temelj knjige u ljudskoj patnji, ona zapravo odiše vedrinom i optimizmom jer prikazuje koliko je bitna želja i volja za životom, odnosno - unutarnja snaga duha i tijela u takvoj situaciji. Autorica uspješno vodi čitatelja u taj paralelni svijet na dječji iskren način s refleksijom o anđelu čuvaru.
Vida Borš: Humor, a ne tumor
Tiskano izdanje blogova "Lutka iz izloga" i "Humor, a ne tumor" u kojima je autorica, po struci arhitektica i plesna pedagoginja, opisivala svoju svakodnevicu ispunjenu borbom sa zloćudnom bolešću. U svojim se zapisima na neposredan, iskren, ali nadasve duhovit i optimističan način osvrnula na različite probleme oboljelih, kao i na opće životne situacije.
Nismo same / priredila Ivana Kalogjera
Zbirku intimnih ispovijesti žena oboljelih od raka, kao i njihovih partnera, prijatelja i članova obitelji, priredila je Ivana Kalogjera koja se i sama prije četiri godine suočila s dijagnozom raka dojke. Započela je s prikupljanjem priča te je na portalu "Nismo same" dosad okupljeno više od 150 inspirativnih priča. U ovoj se zbirci nalazi četrdesetak priča žena i njihovih najbližih koji su hrabro progovorili o svemu onome što nosi jedna ovakva dijagnoza: (ne)prihvaćanju bolesti, (ne)razumijevanju svojih najbližih, otkazima, stigmatizaciji i slično
Linda Boström Knausgard: Oktobarsko dijete
Autobiografski roman švedske pjesnikinje i prozaistice, bivše supruge etabliranog norveškog pisca Karla-Ovea Knausgarda, u kojem ona na izravan, dramatičan i osoban način govori o vlastitom bipolarnom poremećaju zbog čega je hospitalizirana više puta te podvrgnuta liječenju elektrošokovima. Drastična metoda liječenja, opisana u svoj svojoj surovosti, dovodi je do djelomičnog gubitka pamćenja. U ovoj potresnoj životnoj priči autorica ogoljuje sebe, svoju prošlost i odnose s najbližima - pokojnim disfunkcionalnim ocem koji je također bio psihički bolesnik, majkom koja je ne razumije, mužem zaokupljenim pisanjem i koji je naposljetku ostavlja, s vlastito četvero djece koja ne razumiju majčino ponašanje, ponekad na rubu suicida. Bolna i dramatična priča svjedoči o iznimno talentiranoj spisateljici kojoj pisanje pomaže suočiti se sa vlastitim demonima i posljedicama koje je bolest ostavila na njezin život.