Poezija u džepu: 7 novijih naslova domaćih majstora stiha
Poezija ne pripada najposuđivanijim naslovima u knjižnicama, ali u sigurno pripada onim književnim formama koje znaju gdje i kako nas dotaknuti.
Monika Herceg: Početne koordinate
Za ovu debitantsku zbirku pjesama autorica je 2018. godine dobila nagradu Goran za mlade pjesnike. Polazeći od vlastitih iskustava iz djetinjstva, porodice i zavičaja, autorica govori i o općim iskustvima kao što su izbjeglištvo, rat i posebice smrt. Smrt je za nju dio stalnih kružnih životnih procesa, u skladu s cikličkom koncepcijom koju si je odredila. "Sitne smrti" životinjica, kao što su zmije, ptice ili zečevi, tako simboliziraju svijet kao krhko i potrošivo, istovremeno nježno i okrutno mjesto. Primjerice: "kad je gromovnik presložio nebo / prvi grom udario je u našu štalu / a drugi u mladu katu // zakopali su je do glave / u vrt kraj gredica luka / i čekali dva dana / da joj proklijaju ruke / iz mokre crnice".
Danijel Dragojević: Kasno ljeto
Zbirka pjesama hrvatskog nagrađivanog pjesnika Danijela Dragojevića donosi devedesetak pjesama raspoređenih u nekoliko poglavlja: "Uostalom, "Imena", "Naprimjer", "Vrtnja i uteg", "Praznik" i "Ljetni dan". Toplina, otok, mediteranski mirisi i okusi, ono su što čini srž Dragojevićevog kasnog ljeta.
Gordana Benić: Bijeli šum
Bijeli šum je desta zbirka poezije Gordane Benić. Njezine pjesme prevedene su na desetak stranih jezika i zastupljene su u brojnim domaćim i stranim antologijama. U knjizi Bijeli šum jedinstvenim poetskim rukopisom razgranava inovativni svemirski romantizam. Tajanstveni zemljovid između zemaljskog i kozmičkog prostora otkrivaju stihovi snažne vizualnosti izazivajući osjetilne i duhovne senzacije. Bijeli šum je zbirka koja čitaqtelju donosi svijetlost zvijezda.
Ana Brnardić: Vuk i breza
Beskrajno inventivnom imaginacijom te već od svoje prve knjige dosljednom provedbom tema i motiva na hipnotičan, duboko ambijentalan način Ana Brnardić se u svakoj novoj zbirci potvrđuje kao pjesnikinja prirode, pedantna arhitektica raskošnih pjesničkih vrtova. Njezina se poezija može usporediti s ishodištem koje sebe i svoj razvoj pisanjem spoznaje te razdvaja bića i stanja, kao što kaže stih pjesme Enigma „Ljubljeni prsti, koji odvajaju čistu zimu od povijesti.“
Staša Aras: Premještanja
Treća pjesnička zbirka autorice koja se osim poezijom bavi i pisanjem kratkih priča, književnih kritika i prikaza te eseja. Kako i naslov sugerira, riječ je o svojevrsnoj putopisnoj zbirci u kojoj je put i putovanje slojevita metafora, a u pjesmama koje "kipe slikama i ritmom, tematski nisu prisutni samo suvremeni i ostali oblici migracija, bilo to klimatskoga, emonomskoga, ratnoga ili turističkog poticaja, već i želje i sjećanja, zamišljani dijalozi u vidu ljubavničkih obraćanja kao oblika nutarnjeg putovanja".
Denis Ćosić: Crveno prije sutona
Knjiga pjesama u prozi ovjenčana nagradom Goran za mlade pjesnike 2019. Autor priziva svijet "na rubu zjenica", međuvrijeme utihla, umirena prostora prije sutona, prije kraja dana, prije kraja osobnog, ali i mitološkog i civilizacijskog ciklusa. Taj umireni, vizualno i taktilno bogat međuprostor sutona gotovo je ispražnjen od ljudskoga, određen je rasapom, nemogućnošću diferencijacije te pomiješanošću s nediferenciranim drugima.
Mateja Jurčević: Žene iz Altamire
Simbolički potencijal naslova knjige Mateje Jurčević (Žene iz Altamire) nsugerira poliperspektivno čitanje u rasponu od iskonskih doživljaja ljudske bliskosti, odnosno ljubavi u najizvornijem obliku, do prostora imaginacije i kreacije, odnosno re-kreacije vidljivog i imaginarnog okružja. Sama autorica sugerira čitanje u ključu uvodne pjesme koja, njezinim riječima, inicira “jezičnu rekonstrukciju prostora Altamire kao simbola iskonske čovjekove naravi određene afektima i emocijama”. Nakon svoje prve, nagradom Goran za mlade i dobrom recepcijom popraćene zbirke Bijela vrata , Mateja Jurčević i ovaj je put ispisala koceptualno dosljednu i temeljito promišljenu knjigu koja funkcionira kao intimni “dokument” emocionalnog odnosa projiciran u apstrakciju povijesne perspektive, nekovrsnu pozadinu onoga što je u odnosima dvoje ljudi vječno, a što u privatnim relacijama biva determinirano trentačnim (okolnostima, indivudalnim vremenom i prostorom), onim što bi nas očešalo i protutnjalo kroz ili pored nas kad ne bi postaojlai zidovi Altamire na kojima se to trenutačno upisuje, bez obzira je li riječ o glatkoj plohi ekrana koji bilježi literarni zapis, poeziju bez suvišnih dopisivanja i deskriptivnih zamagljivanja.