Poetski raspon 2022. godine: 25 naslova čijim ćemo se stihovima vraćati
Netom završena godina donijela nam je pregršt novih antologija, prijevoda te regionalnih pjesničkih zbirki. Ovih 25 naslova natjeralo nas je da zapišemo stih ili jednostavno pošaljemo prijatelju da smo upravo pronašli još jedan razlog zašto od poezije ne bježimo.
Ima li pjesnika u Monte Carlu : antologija suvremene europske poezije / [odabrao, preveo i pripremio] Damir Šodan
Ključ ove pjesničke antologije je: po jedan autor iz svake europske zemlje - ne slijedeći uvijek službene državne granice. Španjolska je primjerice podijeljena na Kastilju i Kataloniju, zastupljen je čak i Vatikan, a Švicarska ima četiri predstavnika, jer se u njoj piše na francuskom, talijanskom, njemačkom i retoromanskom. Neke zemlje, tj. jezike predstavljaju moćni poslijeratni „monoliti", a neke novi rastresiti, bitno drugačiji autori, svojstveni 21. stoljeću (Hrvatsku primjerice, Predrag Lucić). U svom izboru za ovu svojevrsnu „pjesničk olimpijadu” priređivač je preferirao metonimijski orijentiranu poeziju, koja za razliku od od one prema metafori usmjerene, „jezične”, vjeruje u postojanje nearbitrarne, inherentne veze između „riječi i stvari”, odnosno jezika i svijeta.
Od Matoša do Maleša : antologija moderne poezije / Tomislav Brlek
Odlika je ovog izbora da daleko veći prostor daje znatno manjem broju pjesnika ključnih za moderno pjesništvo dvadesetog stoljeća. Umjesto da se opusi svedu na tobože karakteristična ostvarenja, “skučujući njihovu bujnost u odviše uske razmjere” (Mihovil Kombol), ne bi li se zauzvrat uvrstilo što više navodno reprezentativnih usmjerenja u svrhu ilustracije “prividne pluralnosti koja samo kvantitativno varira i kombinira već poznate elemente” (Zvonimir Mrkonjić), pokušalo se predstaviti razvedenost poetskih težnji i različitost oblikovnih rješenja. Nastojeći zastupati interese čitateljske dispozicije određene shvaćanjem pisanja u perspektivi “književnosti koja samu sebe kao ‘književnost’ dovodi u pitanje” (Shoshana Felman), uvršteni su tekstovi za koje se pokazuje da su “bili u svom vremenu i ostali u našem vremenu apsolutno moderni” (Marko Ristić), a izostavljeno sve što taj kriterij ne zadovoljava, koliko god bilo karakteristično, pa i kvantitativno dominantno ili recepcijski privilegirano.
Na posljednjem katu neba : antologija suvremenoga bugarskog pjesništva / izbor Marin Bodakov, Silvija Čoleva i Ljudmila Mindova ; s bugarskoga prevele Ksenija Banović, Paula Ćaćić i Ana Vasung
U posljednjih 135 godina u Hrvatskoj su objavljene samo dvije antologije u cijelosti posvećene bugarskim pjesnicima, i to Bugarske pjesme u prijevodu Augustina Harambašića 1886., prva takva antologija tiskana izvan Bugarske, i Pregled bugarske poezije 19. i 20. stoljeća 2012., u izboru pjesnikinja i znanstvenica Nadežde Zaharieve i Elene Alekove. No bugarska književnost, pa i njihovo suvremeno pjesništvo danas nam nisu više tako daleko kao što se još nedavno činilo. Uspostavljanje, ili ponovno uspostavljanje bugarsko-hrvatskih literarnih veza većeg je maha uzelo početkom dvijetisućih, kada su popularnost u nas stjecali ponajprije mlađi bugarski prozaici, kao što su Georgi Gospodinov ili Alek Popov, a počela je i ozbiljnija suradnja te prevođenje i objavljivanje pjesnika, uglavnom u periodici. Antologija Na posljednjem katu neba rezultat je upravo takve kolaboracije sofijskih i zagrebačkih pjesnika, prevoditeljica i urednika.
Nove i odabrane pjesme : knjiga prva / Mary Oliver ; [prijevod Vera Vujović]
Stihovi Mary Oliver, jedne od najvećih američkih pjesnikinja svoje generacije, podsjetnik su da tragovi duboke ljepote postoje svuda oko nas ako usporimo, promatramo i osluškujemo svijet. U pedeset godina pisanja poezije objavila je čak trideset zbirki u kojima je svoje srce predala ljubavi prema jednostavnom životu i osjećaju da smo u vječno promjenjivoj i cikličnoj prirodi svi neraskidivo povezani.
Prerušena povijest : poezija 1983.-2020. / Xi Chuan ; izabrao, priredio i s kineskoga preveo Dinko Telećan
Ova zbirka pjesama međunarodnog priznatog kineskog pjesnika, esejista i književnog prevoditelja Xi Chuana obuhvaća razdoblje od 1983. – 2020. godine. Na početku svoje karijere Xi Chuan pisao je suptilnu poeziju u prozi nabijenu lirikom – poeziju krajolika i u isti mah apstraktne urbanosti. Prijelomna godina za Xi Chuana bila 1989. – godina, ne samo studentskih demonstracija za demokraciju i radnička prava u Kini, već i smrti dvojice njegovih najbližih prijatelja - pisaca, nakon čega je gotovo potpuno prestao pisati tri godine. Ponovnim povratkom, Xi Chuan piše u drugačijoj formi: piše poeziju, liriku, poetiku proturječja kojom demistificira esteticizam i muzikalnost njegovog prijašnjeg ja. U ovoj knjizi predstavljene su obje faze njegova stvaralaštva, ne dajući prednost nijednoj od njih.
Sretan slučaj / Charles Bukowski ; preveo Vojo Šindolić ; izabrali Charles Bukowski i Vojo Šindolić ; [slike i crteži Charlesa Bukowskog iz privatne kolekcije Voje Šindolića]
Bespoštedna iskrenost, koncentrični krugovi noći i destrukcije, ali i neprestano gledanje svijeta u oči, bez uzmaka, usamljenost koja se podiže poput zastave iz svake riječi, stalno zurenje u ono najmračnije u nama, tuga koja je i suputnica i ljubavnica, prijateljica. Sve je to poezija Charlesa Bukowskog koja je odgojila generacije pisaca i pjesnika i čija je bezvremenost neupitna i danas.
Ipak, Sretan slučaj, izabrane pjesme tog genija jednostavnosti koje su pred nama, više su od izabranih pjesama. Na izboru pjesama s prevoditeljem Vojom Šindolićem radio je sam Bukowski, što nam donosi novu perspektivu, pogled samog autora. Sretan slučaj čitat ćemo onako kako je jedino moguće čitati Charlesa Bukowskog − vjerujući mu potpuno.
Raspjevane žeravice : izabrane pjesme : 1962. -1982. / Katalin Ladik ; prevela Lea Kovacs
Katalin Ladik, rođena u Novom Sadu 25. listopada 1942., mađarska je pjesnikinja, glumica, performativna umjetnica. Posljednjih dvadesetak godina živi između Novoga Sada, Budimpešte i Hvara. Raspon njezina stvaralaštva pokriva književnost, glumu, stvaranje i interpretaciju eksperimentalnih zvukovnih kompozicija i radio igara, fonetičku i vizualnu poeziju, happeninge, performanse, akcije, mail art. Obilježava je istraživanje jezika vizualnom i vokalnom ekspresijom, ali i pokretom i gestom. Njezin rad uključuje kolaže, fotografije, gramofonske ploče, događanja u urbanim i prirodnim sredinama. I njezina prva zbirka poezije iz 1969. sadržavala je gramofonsku ploču s njezinom vokalnom izvedbom vlastite poezije, tako da je od početka njezino umjetničko djelovanje sinkretičko. Njezini performansi uvijek su na granici body arta i kazališne izvedbe, njezino tijelo postaje medij komunikacije. Objavila je 19 samostalnih zbirki poezije i jedan roman na mađarskom jeziku, te 12 zbirki pjesama u prijevodu na srpski, hrvatski, francuski, talijanski i engleski jezik. Između jezika, zvuka, teatra i vizualnoga kristalizira se njezino samosvojno umjetničko djelovanje, višestruko nagrađivano jer je širilo umjetničke obzore i svojom eksperimentalnošću nadilazilo postojeće granice. Najpoznatije su joj zbirke poezije Ballada az ezüstbicikliről (Balada o srebrnom biciklu) iz 1969., Elindultak a kis piros bulldózerek (Krenuli su mali crveni buldožeri) iz 1971., Mesék a hétfejű varrógépről (Priče o sedmoglavom šivaćem stroju) iz 1978. i Ikarosz a metrón (Ikar u metrou) iz 1981.
Otići za riječima : izabrane pjesme / Miljana Cunta ; izabrao i preveo sa slovenskog Božidar Brezinščak Bagola
Otići za riječima – kamo? Pitanje, koje je ujedno i odgovor. Jednostavna istina poezije u četiri riječi kojima diše njena neiscrpnost, njena nemoć i moć: pitanje koje otkucava u svim vremenima, nikad jednako, ali uvijek isto. Za riječima otići s onu stranu riječi, zakoračiti onamo gdje uistinu jesmo – kamo? Spoznaja koja ne traje, ali se i ne gasi: doticaj života koji je jedino moj, jer me nadilazi, srh koji me prožima kad usred svakodnevnice ponestane tla pod nogama – i sve riječi znače tišinu. Iz nje i za nju živi poezija. I zato je pitanje: „Kamo?“ njen odgovor. Moja, tvoja, naša zabezeknutost, neizvjesnost, zbunjenost, strah, tjeskoba, zanos i ekstaza – sve je sažeto u tom kratkom upitu, koji je ključ tišine, ključ žive tajne, ključ nas samih. Tako jesmo. Neznani srodnici u svim krajevima i vremenima. I ta živa žila stvarnosti teče kroz pjesme svih krajeva i vremena. Kroz pjesme koje su pjesme. A takve su i u ovoj knjizi. (Brane Senegačnik)
Djelomično tu / Semjon Hanin ; izabrala, koncipirala i prevela s ruskog Mateja Jurčević
Haninove pjesme često će biti temeljene na oneobičavanju nekog svakodnevnog mikro-događaja ili pojave, nerijetko uz specifični paralogički, apsurdu inklinirajući okvir. Asistirat će mu hiperbola, groteska i realizirana metafora. Tehničko i mehaničko ravnopravan su entitet u njihovom svijetu, bilo da je riječ o digitalnoj sferi, ili analognoj aparaturi. Ideja tijela kao stroja jedan je od njihovih metaforičkih temelja. U protagonista je tako ugrađen scuba stroj, a od svijeta ga dijeli skafander od kože. Ova opčinjenost neživim predmetima proteže se i na najintimniju sferu: spavali smo s iglicom u postelji / a ujutro smo ustali izbodeni i zajedno s čajnikom pištali, reći će u opisu odnosa, u drugom sastavku srca su izrijekom označena kao umjetna, a i rastanak ljubavnika prelomljen je kroz čovjek-mašina prizmu: ručica mlinca za kavu stegnuta je / u oproštajnom stisku. Citatom se možemo poslužiti i pri pokušaju uopćavanja: nastupilo je stoljeće mikrovalnih, došla je epoha / teflona. Dionicima Haninovog pjesničkog univerzuma možda je zaista tako, u okrilju tehno-utopije (ili distopije), uspjelo pobjeći od sudbine. Opetovano se također u pjesmama javljaju motivi vode, ponekad zabljesnu toponimi boemsko-umjetničke Rige (bar Chomsky) i druge prepoznatljive gradske vedute, a Haninove su stihovne vratolomije redovito humorno obojene i podvučene bockavom ironijom.
Nahraniti kamen / Bronka Nowicka ; s poljskoga prevela Đurđica Čilić
Djevojčica koja ne želi odrasti intuitivno doživljava svijet oko sebe, ali ne uspjeva artikulirati vlastite osjećaje, promatrajući stoga svakodnevne predmete poput češlja, vilice, jastučnice ili ormara kako bi izrazila svoj senzibilitet. Metafora tog nastojanja je i sam naslov djela koji simbolizira ustrajanje u ostvarenju neostvarivoga. Okidač događanja u ovome romanu, ustvari - pjesmi u prozi, je smrt majke koja u djetetu budi potrebu da propituje prirodu stvari i bića u svom okruženju. Autorica, poljska spisateljica, filmska scenaristica i redateljica, dobitnica je prestižne književne nagrade Nike za svoj književni prvijenac.
Tri knjige / Marko Vešović
Tri knjige Marka Vešovića je knjiga koja uključuje njegove tri zbirke poezije, Poljsku konjicu u dopunjenom izdanju, Knjigu žalbi (2010) te , do sada neobjavljenu zbirku pod naslovom Po suhu đemija. Poljska konjica Vešovićeva je ratna zbirka koju je ovaj autor načinio na osnovu iskaza mnogih žrtava opsade Sarajeva, kao i žrtava rata uopće. U Knjizi žalbi Vešović pjeva o raskoraku između onoga što živi, dakle Sarajeva, i svog zavičaja, koji ga kao tema nikada ne napušta. Po suhu đemija, knjiga je koju možda najbolje pojašnjava naslov njenog prvog ciklusa, a koji glasi Inventura u šezdeset petoj. Ove tri knjige bit će reprezentativan uzorak onoga što je Marko Vešović kao jedan od najznačajnijih pjesnika ovog jezika stvarao zadnjih nekoliko stoljeća.
Zemlja prvo pojede oči / Ramiz Huremagić
Ramiz Huremagić kroz zbirku postavlja i pitanje koje se javlja nakon svakog velikog razočarenja u ljudski rod, od Auschwitza, Srebrenice do Ukrajine: čemu poezija i pjesnik, kada čovjeka ne možemo naći. Pa o tome i pjeva, iz tjeskobe, ali još iz očaja, što je ipak raspoloženje nadmoćno rezignaciji i depresiji. Ovo nije poezija odustajanja, nego nepristajanja, poezija koja ipak računa s dugom rukom pravde i gotovo kriminalistički, a autor je kriminalist i kriminolog po struci, pokušava prošlost dovesti u red, ne bili doveo i sebe i sadašnjost.(Kruno Lokotar)
Točke nestajanja / Lucija Stupica ; [preveo Edo Fičor]
Pjesme su senzibilni i privlačno raznobojni kolaži, mnoštvo neslučajnih poteza na nezamrljanom platnu, koji između ostalog pokazuju kako životni problemi mogu biti i strašno smiješna stvar, naročito ako je posrijedi iskustvo neupitno gorko-slatke dvojezičnosti. Jer ne smijemo zaboraviti, kao što obzirno sugerira pjesnikinja, da smo samo prolazne ideje što ih nezamijenljivi i neobjašnjivi život preuređuje na svoj način. (Martina Potisk, Delo)
Prljavi od zemlje, pijani od zraka / Sibila Petlevski
“Prljavi do zemlje, pijani od zraka“ naslov je meditativno-poetskog uknjiženja kojega odlikuje prepoznatljivi autorski ductus od kritike ocijenjen kao “imažistički“ stil poetskog minimalizma; “alkemija riječi i pojava kojom se propituje zbilja i struja života nadilaženjem sirovog, površnog i površinskog“. To je knjiga (151 pjesma i popratni materijal) koja tvori zaokruženu cjelinu, pa nikako nije tek zbir pjesama nego konceptualno osviješteni poetski projekt. Posebno treba naglasiti da su manji, ali reprezentativni izbori iz rukopisa u prijevodu na slovenski engleski, francuski i grčki jezik već nagrađeni i antologizirani, čime je postavljen međunarodni temelj za vrednovanje knjige koja sada izlazi u svojem konačnom obliku na hrvatskome izvorniku.
Trg slobode / Nenad Rizvanović ; fotografije Željka Stojanovića
"Zagledan u prostore svojega djetinjstva Nenad Rizvanović istodobno goneta vremenske taloge što su se na povlaštenim mjestima naslojili. Osječka topografija, a posebno toponimija, nudi mu raznolike pobude za emotivna prisjećanja i lucidne evokacije, a on ih znalački koristi da uobliči primjerene minijature, lirske proze melankoličnog predznaka i elegičnog tona. Album nadahnutih fotografija pretežno gornjogradskog okružja i pridravskih obala, što ih je sačinio Željko Stojanović, ponudio mu je korelative i komplemente vlastitoga viđenja. Opustjele ulice i oljuštene fasade, s tek pokojim prolaznikom, najčešće samotnikom, uvode nas u grad zaustavljenog trajanja, gotovo metafizičkih svojstava." (Tonko Maroević)
Ružmarin : pjesme i prepjevi / Marko-Marija Gregorić ; [ilustracije Vanja Tripalo Gregorić]
Srećom po poeziju i po sve one koji je hoće i umiju čitati na ovom jeziku, Marko-Marija Gregorić je nakon dvije virtuozne zbirke eseja, niza važnih prijevoda s nekolikih jezika i, slutimo, mnogo godina čekanja u sjeni ružmarina, iznio na sunce ovu dragocjenu knjigu pjesama. U njoj se s jedne strane pokazuje kao meštar stiha, u izrazu i nadahnuću klasičan pa i arhajski (a ne arhaičan!), a u isti mah suvereno moderan, počesto zaigran, žestok i nježan istovremeno, suptilan i elementaran, i ponajprije predan svetom u brojnim posvetama koje se ovdje ukazuju kao pripadne upravo suštini poetskog. S druge strane na djelu je odvažan i okretan prepjevavatelj – s latinskog, francuskog, engleskog i mađarskog – koji nas u drugom dijelu knjige daruje cijelom malom antologijom svjetskog pjesništva, od Petronija do Superviellea, antologijom za šmekere. Vrijedilo je čekati. (Dinko Telećan)
Majka / Nada Topić
Nakon iznimnog uspjeha i pronađenog idioma za pisanje o svojim najbližima, ocu kojeg više nema i o sestri, Nada Topić proširuje svoje neobično pismo na trećeg člana uže obitelji, na majku. Iako smo taj način doživljavanja bližnjih - kroz vrlo kratke crtice koje kao da miješaju svakodnevicu i nadrealizam - već vidjeli na djelu u spomenutim ciklusima o ocu i sestri, Topić nas opet iznenađuje svježinom svojih zapisa, i pokazuje da ponavljane istog poetičkog pristupa može itekako donijeti zanimljivo pa i novo štivo. Nada Topić je na suvremenoj hrvatskoj pjesničkoj sceni ime koje vezujemo uz poetiziranje malih stvari, a ovim ciklusom kao da nam poručuje da istraživanje detalja, tog sukusa malih stvari, može ići unedogled, odnosno ad infinitum. U najmanjim stvarima postoji neka privlačna sila koja je našu pjesnikinju nagnala da do kraja izoštri svoje oko za detalj, koji suvereno vlada mikrocjelinom pjesme. (Irena Matijašević)
Maria Callas se baca u more / Zrinka Posavec
Autentična poezija Zrinke Posavec u ovom je konceptualnom pjesničkom projektu zaista rezonantna kutija, pjesnička sonda u svijet pjevanja, koje je u njezinim pjesmama istovremeno i erotsko iskustvo, i neprestana metamorfoza, i otvaranje rana, i njihovo zacjeljivanje, i pitanje identiteta. Vješto meandrirajući jezikom, Posavec ispisuje pjesničku posvetu upornosti pjevačica, ali i stalnim ljudskim nastojanjima da budemo ono što vjerujemo da trebamo biti, da sačuvamo vlastiti glas. Maria Callas se baca u more detaljno je izgrađen uvjerljivi poetski svijet, a pjesnikinja je u njemu poput tragačice i znanstvenice – traži i analizira, izaziva i testira, upozoravajući nas svakom pjesmom na svetost naših poziva, svjesna da ljudi koji prestanu pjevati mogu umrijeti.
Okupacija u 26 slika: (metodički obrađena lektira) / [tekst i fotografije] Franjo Nagulov
"Najnovija knjiga Franje Nagulova Okupacija u 26 slika (Metodički obrađena lektira) jedan je od onih rijetkih trenutaka u našoj književnosti kada poezija izađe iz samog teksta i prelije se u još jedan medij. Otprije poznat književnoj javnosti kao pisac mnogih sada već kultnih zbirki pjesama, ali i kao predani književni kritičar, Franjo Nagulov iz knjige u knjigu ide dalje, traži nove prostore, otkriva nove dimenzije same poezije. Tako ovdje eksperimentira sa samom formom pjesme, ali i onom što često zovemo analiza pjesme i upravo tom igrom približa nas apsurdu pitanja što je pjesnik htio reći. Poezija je u ovoj knjizi vezana uz fotografiju i riječ je o uspjelom spoju kojim se stvara jedinstveno tkivo književnoumjetničke forme. Same pjesme različite su, ali su uvijek nabijene otporom i angažmanom, krikom protiv stanja u kojem se nalazimo i upravo je to još jedna vrijedna dimenzija ovog rukopisa; on je živo mjesto otpora književnosti nekim malignim društvenim mjestima. Nagulov ne prati aktualne poetske trendove, a izgledno je da će knjigama poput ove i sam stvoriti nove pjesničke struje koje će, poput njega, propitivati samu poeziju i sve njene forme." - Monika Herceg
Otimanje / Senko Karuza
Ako se odlučimo za traženje odgovora na pitanje „kako pisati o sebi“, otkrit ćemo u Otimanju neke od iznenadnih uvida da nas ono što pročitamo, ili dotaknemo, napušta, odlazi na drugu stranu: „Skinuo sam sa sebe sve što sam znao i potonuo u moru / Čekao da postanem riba. / Sunca su već bila na zapadu.“ Znanje nije jedini alat u poslu čitanja i „otimanja“, što je više nego poticajno i potrebno! Otimanje i otkrivanje u dubini i golosti naših vlastitih (čitateljskih) života preporuka je za Karuzinu poeziju. I više od toga! (Miroslav Mićanović)
Prašinarski zapisi na putu od mlijeka / Ivan Rogić Nehajev
Prašinarski zapisi na putu od mlijeka (2022.) dvanaesta je zbirka poezije Ivana Rogića Nehajeva s ukupno 102 pjesnička zapisa te je nastavak zbirke Rapave kajde iz 2019. godine. U ovoj zbirci Ivan Rogić Nehajev dodaje šest ciklusa u svakom po 17 pjesničkih tekstova. Kao i u dosadašnjem pjesništvu pjesnički subjekt Ivana Rogića Nehajeva ne želi rabiti ispraznu frazu i dodvoravajuću retoriku. U središtu njegova poetskog zanimanja je traganje za cjelovitošću ljudskog bića (tjelesnoga i duhovnoga) u suodnosu s drugim ljudima i samim sobom. Posežući za predajom kako će se 17.7. u starom Misiru pojavit na nebu zvijezda Sirius, autor uvodi u svoj pjesnički univerzum tematski novitet: zaokupljenost kozmičkim pitanjima.
Šale i opomene / Sonja Manojlović ; ilustracije Saša Šekoranja
Neprestano hodanje, ponegdje i trk, užurbanost ne samo riječi već i svijeta za koji se te riječi hvataju kao točke koje ga pokušavaju, na tren barem, umiriti i uhvatiti – od toga bi trebalo krenuti kada govorimo o novoj knjizi poezije Sonje Manojlović. Njezino istančano promatračko oko uhvatilo se ovoga puta ukoštac s brzinom i ubrzanjem svijeta, a pjesme koje su pred nama topli su dijalozi sa slučajnim prolaznicima, onima koje se promatra, onima koji prolaze kraj nas. Sonja je tako knjigom Šale i opomene ispisala jedan osobni grad, osobnu promatračnicu s koje, s nježnošću i razumijevanjem prema životu koji se odmata svakodnevicama, gleda na ruke koje se približavaju i odlaze, neprestano. Ruke su to nerijetko žena, njihove glasne tišine, borbe da se maknu iz kalupa svijeta koji ih pokušava probaviti i prilagoditi. Pjesnički glas Sonje Manojlović precizna je oštrica jezika koja pažljivo secira stvarnost; pjesme su to koje će dugo ostati s nama, podsjećajući nas da poezija jest, kako to Manojlović piše, svakome sebe dodavati, potvrđujući još jednom ovu pjesnikinju kao jedan od najvažnijih glasova naše suvremene književnosti.
Proces gorenja / Darko Šeparović
Darko Šeparović afirmirao se kao autor koji stvara opipljive, plauzibilne svjetove, bilo da je riječ o poeziji bilo o pripovjednim tekstovima. Nakon izuzetnog prvijenca, zbirke pjesama Autopilot (2015.), i dvaju romana Krvotok (2018.) i Pristanište (2020.) dolazi nam Šeparovićeva nova zbirka poezije Proces gorenja. Specifično za ovu knjigu jest da autor u njoj lišava lirski subjekt ograničenja zamjenice »ja«: većina pjesama napisana je u prvom licu množine. Koristeći se mogućnošću da zamjenica »mi« označava dvoje, desetero ili sto ljudi, autor stvara neuhvatljivi subjekt, onaj koji je postao osnova suvremenosti. Duh vremena autor prepoznaje i u potrebi za putovanjima. U društvu čiju dinamiku diktira tržište, turizam je počeo parazitirati na našoj svakodnevici. Svi nekamo putuju iako su razlozi putovanja najčešće nejasni. Povezujući ta dva svojstva, pjesme iz zbirke ukazuju na najveću slabost današnjeg subjekta, na njegov izostanak bilo kakve vrste otpora. Turizam je u tom smislu metafora generacijske nepokretnosti: danas ljudi pokušavaju vlastitu nemogućnost kritičkog djelovanja kompenzirati geolokacijskim pomicanjem. Proces gorenja je promišljena i konceptualno zaokružena knjiga koja čitatelja suočava sa suvremenošću iz koje je, naizgled, najlakše otputovati.
U ime majke / Vanda Petanjek
Zbirka poezije Vande Petanjek U ime majke govori o traumi pobačaja onako kako to samo ona zna, nježno, okrutno, raskošno, nijansirano, lirski a da budi epsku zapitanost i mučninu. Čudo je tijelo, pa tek mogućnost rađanja, ova poezija to svojim finim refleksijama i slikama pokazuje u pet ciklusa koji, vidi se to po naslovima − Kirurški precizno, Vodopropusne, Rezanje vrpce, Dan kad sam u torbu stavila xanax, Vodootporne – gotovo čine poemu. – Kruno Lokotar
Junaci i zmajevi u zalasku / Josip Čekolj ; [ilustracije Ivan Stanišić]
Imaginacija i sloboda u odnosu prema jeziku te izvornost poetskog doživljaja odlikuju prvu zbirku mladog pjesnika Josipa Čekolja. U četiri cjeline – četiri žara – lirski glas slavi novost svojih prvih svjetova, bilo da se radi o zavičaju, konkretnom ili simboličnom, bilo o svijetu obitelji, ili pak o ljubavi. Magija tih pjesama ponajviše proizlazi iz osebujnih sklizanja iz stvarnog prema nadrealnom, jarkih slika u kojima se utjelovljuje pokretačka emocija; polazeći od doživljenih trenutaka, autor gradi svoj prostor od riječi, često povezan s motivikom prirode i tradicijske kulture, ali dosljedno originalan, pun iznenađenja i svježine. (S.L.)