Od 20.-22. 12. u Moravicama se još jednom ništa nije događalo, ali ovoga je puta ostavilo za sobom trag (free) Wi-Fi pokrivenosti cijeloga mjesta.

Bilo bi ovo možda čudno da ne znamo da se inače za vrijeme događanja ničega u Moravicama ondje okupljaju hakeri i pirati te se druže razmjenjujući vještine i povezuju se s ljudima dobre volje oslobađajući na sve strane Internet, informacije i ljudsku druželjubivost.

„Ništa se neće dogoditi“ (NSND) ne možemo nazvati konferencijom niti projektom, a nipošto (samo) druženjem. Ovaj random serijal piratskih i hakerskih (računalno i ino osviještenih, entuzijastičnih i socijalno aktivnih) okupljanja u prvom redu izmiče jezičnoj i konceptualnoj klasifikaciji na koju smo navikli, pa predstaviti stvar može biti zeznuto...

Srećom, iz Beograda nam je u pomoć priskočio Marcell Mars, jedan od osnivača Multimedijalnog instituta – mi2, kluba za mrežnu kulturu MaMa(Zagreb) i uopće (vrlo) aktivan zagovornik slobodnog softvera. Ovaj svestrani „napredni korisnik interneta“ trenutačno je zaokupljen (među ostalim) projektom Memory of the World, s ciljem olakšavanja očuvanja, dijeljenja i upućivanja na dokumentarno naslijeđe svijeta, a na NSND-u u Moravicama pojavljuje se igrom Slučaja kao dio (uvijek raznolike i slobodnofluktuirajuće) ekipe ove zanimljive community priče.

Kako je nastala inicijativa opuštenog okupljanja „hakera s Balkana“?

MM: Zajednica se okupila oko programa „Razmjena vještina“ u MaMi u Zagrebu koja je, slično kao i NSND, pokrenuta bez puno obećanja. Od travnja 2004., nakon otprilike godinu dana, okupilo se već dovoljno ljudi koji su redovito razmjenjivali vještine tako da smo oko tad-nekad postali i razmjenjivači. Međusobno, a i prema ostatku svijeta. Kao razmjenjivači, posjetili smo nekoliko festivala „Moje, tvoje, naše“ u Rijeci, Rex u Beogradu, Muzej suvremene umjetnosti u Grazu i to nam se svidjelo pa smo poželjeli češće izlete na mjesta koja su nam bila zanimljiva. 2007. zajedno s Monteparadiso ekipom organizirali smo u Puli konfrencijicu YAXWE. Vrlo brzo nakon toga organizirali smo prvi susret u Sarajevu: javili se Sarajlijama, pozvali hakere iz Srbije, Makedonije i najavili susret. Tada je Sarajlijama trebalo nešto za medije i onda sam pišući o hakerima iz svih krajeva bivše Jugoslavije koji se susreću u Sarajevu pomislio kako je duhovito naglasiti da se ništa neće dogoditi.

S hakerima se politika često dogodi mimo jasnih namjera i okvira. Tako je bilo u Sarajevu, pa Nišu, Moravicama, Splitu, Beogradu, Ohridu, Osijeku, a od listopada i u Sofiji.

Obzirom da NSND bilježi već gotovo festivalski broj okupljanja, što je to što ga čini učinkovitim i očito potrebnim i kakvoj ekipi?

MM: NSND je zajednica od oko stotinjak aktivnih ljudi koji se susreću sad već šest puta godišnje. Uobičajeni broj ljudi na NSND-ima je između trideset i četrdeset.

U lokalnim zajednicama pokrenuti su hacklabovi (u Zagrebu, Skopju, Beogradu, Moravicama, Varaždinu, Osijeku, Sofiji i Prištini) koji, osim vlastitih uobičajenih djelatnosti, često okupljaju informatičare, hakere i tehno-entuzijaste na različitim projektima i radionicama. NSND-ovi su za dobar broj njih ključni trenutci u godini kad se ljudi energiziraju za ostatak godine koji u ciklusima prolazi entuzijazam, krize, uspone i padove.
Već barem sedam-osam godina petnaestak hakera iz bivše Jugoslavije odlazi na najveću hakersku konferenciju u Europi: Chaos Communication Congress. Naši prijatelji iz Chaos Computer Cluba, najstarije hakerske organizacije u Europi (preko 40 000 članova diljem Njemačke), dolaze svake godine u Split, a ponekad i u Moravice. S vremena na vrijeme navrati i pokoji haker iz Bostona, MIT Media Laba, San Francisca i drugih hakerskih središta.

Ova se zajednica uspjela profilirati puno više u spektru opuštenih slackera nego ambicioznih startapaša. Što, naravno, ne znači da mnogi od hakera iz zajednice ne pokreću svoje startupove, sudjeluju u ambicioznim projektima ili rade dobro plaćene poslove za velike računalne tvrtke. Ono što se nekako uspostavilo je da kad želiš nešto „prodavati“ onda ne dođeš na NSND ili na „Razmjenu vještina“. U regiji postoji dovoljan broj okupljanja koji obećavaju glavni dobitak u lutriji startupa. Nama se to nekako ne događa. :)

A organizacija? Ako se radi o stanovitom counterkicku klasičnim konferencijama, što NSND okupljanja čini eventualno boljim organizacijskim/konferencijskim modelom?

MM: Ključno polazište je povjerenje da kad skupiš hakere na jedno mjesto oni će sigurno razmjenjivati znanje i vještine, bez da to itko traži od njih. U našem slučaju, mi smo si dali vremena pa nismo organizirali raspored dok se glavnina ljudi nije dobro upoznala. Prvo smo se družili. I tako je i danas. Družijanac je prioritet.

U programskom smislu NSND je neka vrsta kolektivnog radara. Pošto formalni zahtjevi nisu vrlo visoki, moguće je čuti o različitim temama od ljudi koji su pametni, ali ne nužno top eksperti za pojedinu temu. Tako je na primjer bilo s temom bitcoina. Bitcoini su na NSND-u obrađeni 2011. u travnju u Beogradu. Danas je vrijednost te digitalne valute tisuću puta veća. Neki ljudi su potencijalno milijuneri. Razmjenjivači. Milijuneri. Super zabavno.

Tko posjećuje NSND? Kakva je bila on-location organizacija ovogodišnjeg NSND-a? Što se moglo čuti, a što vidjeti u Moravicama  prošlog vikenda?

MM: U Moravicama prvo Neven Vučinić zajedno s ekipom iz Foruma Mladih dogovori smještaj u đačkom domu, hranu u „Ramajani“ i Internet. I mi ostali dođemo. Ove godine u suradnji s Valentom Turkovićem i Valentinom Šeferom, koji istu stvar organiziraju u Osijeku, Moravičani su postavili – Otvorenu mrežu – projekt koji svima koji žive u ili posjete Moravice daje besplatan pristup internetu. Vezu na internet dijele svi koji su spremni dijeliti svoju vezu sa svojim susjedima Moravičanima i svima ostalima koji se u Moravicama zateknu. Prakse nesebičnog dijeljenja na koje smo mi ljudi jako ponosni.

Na ostatku NSND programa čuli smo o iskustvima u radu s FPGA-ovima, programabilnim elektroničkim komponentama, softverima za održavanje klastera s tisućama servera, a ove godine imali smo i svjetsku premijeru filma Mareka Tuszynskog – Drones, o bespilotnim letjelicama koje Amerikanci koriste za napade na lica u području između Pakistana i Afganistana, a koji su na listi za odstrel bez da je ikome od njih suđeno. S Marekom smo prodiskutirali o filmu, politici i naravno o korištenju bespilotnih letjelica u modernom ratovanju. Film će uskoro imati svoju službenu premijeru na stranici: https://exposingtheinvisible.org/.

I što je to što dobru „ne-organiziranost“ zapravo čini ključem odlične organizacije?

MM: Lijenost i pamet su izvrstan par. Ključ naše organizacije je da većina sudionika zna niz jednostavnih pravila i koraka kako mi to zajedno organiziramo. To onima koji prvi put dođu ulijeva povjerenje da iako se dobar dio vremena ništa ne zna ili ništa ne događa, ipak vrijedi, a kad se nakon NSND vikenda vrate kući dogodi se to da se svi sjećaju jednake količine ako ne i više informacija nego da su bili na nekoj standardnoj konferenciji. O družijancu, koji je na svim konferencijama najvažnija stvar koju će svi naglasiti, ne treba ni govoriti.

Družijanac je na NSND-u prioritet. Internet i kava. Mi to jako cijenimo. ;)

...

I zaista, Internet, kava i „družijanac“ bile su ključne riječi i glavne opuštalice prošloga vikenda u Moravicama. Nakon što se okupila, družina se preselila u đački dom gdje je uredila okviran plan izlaganja i opušteno mu se posvetila simultano sa drugim sadržajima, jer ništa nije obavezno kada se ništa ne događa.

A i nisu hakeri samo hakeri, ispostavlja se. Posljednji NSND okupio je i nekolicinu (h)aktivista i (h)aktivistkinja, filozofa, kulturnjaka i naprosto – druželjubivaca s laptopima. Baš je sve ovdje prošlog vikenda bilo otvoreno. I opet će biti, zanima li vas.

Zanima li vas – posjetite NSND, pa sve i da niste od softverske kulture i digital animal, sve je u redu – Ništa vam se neće dogoditi. Osim Interneta. Kave. Druženja. Dobrih stvari.

... a Otvorena mreža je opcija za sve voljne dijeljenja!

Ovo je bitno, pa recimo to dvaput:

„Sedmo-osmo“ okupljanje hakera na NSND u Moravicama rezultiralo je dakle (u najmanju ruku) besplatnim internetom za sve Moravičane. Na vlastitu inicijativu i međusobnu organizaciju stanovnika, upućen je poziv dečkima iz Projekta Otvorena mreža, na koji su se ovi radosno odazvali te je stvar uređena zajedničkim snagama hakera i stanovnika. Moravice su dobile free Wi-Fi.

Evo kako: organizirali su se, nabavili nešto sredstava za opremu i javili se Otvorenoj mreži.

Cilj je projekta Otvorena mreža slobodan pristup internetu, re-racionalizacija novih tehnologija, a sve podcrtano opcijom „svakoga korisnika da postane aktivan član u izgradnji mreže“. Ovaj zbilja fantastičan projekt omogućuje raznolikim kolektivima da željeno područje opskrbe Wi-Fi-jem po principu dijeljenja odnosno otvaranja pristupa svojem „netu“ – svojim susjedima.

Jako lijepa, društvena i nadasve progresivna inicijativa. I ne brinite se, nitko vas neće zbog skidanja torrenta vratiti u vrijeme modemskih brzina jer sami birate koju količinu brzine želite dijeliti s drugima. Sve što vam treba jest volja, sredstva za nekoliko dodatnih routera i spremni ste zvati dečke iz Otvorene mreže! Upravo se to „dogodilo“ u Moravicama!

Hakerska ekipica na ovaj nam je način (opet) pokazala kako se mnogo stvari događa kad se Ništa dogoditi neće i važnije, ukazala nam na otvorenost i dostupnost informacija, tehnologija i ljudi koji nas okružuju. Sve tako ostaje na našoj vlastitoj otvorenosti, dostupnosti i volji. A moguće je! O da.