Bilo bi svakako pretenciozno napisati da je riječ o trideset i tri istine o piscima, pisanju i čitateljima. Ovo su tek misli sakupljene iz osobnog iskustva, promišljanja o drugima i sebi jer se volim svrstavati među pisce, točnije, proglašavati se istim. Jesu li tvrdnje u pitanju istinite ili nisu ostavljam čitateljima na prosudbu.

1. Pisci su često najnesposobniji lopovi na svijetu; ponajprije zaborave gdje su pročitali to što su ukrali, a kad nešto i ukradu, svi zarade s tim plijenom osim njih samih.

2. Pisci se izričito dijele na dvije skupine – one koje nedostatak ega skoro proguta i one čiji ego guta sve ostalo.

3. Pisci, zapravo, nikad ne čekaju inspiraciju – inspiracija čeka njih.

4. Spisateljski kružoci vole sjesti u separe ne zbog toga što bi se separirali, nego jer im je na taj način lakše tapšati jedan drugoga po ramenu.

5. Pisci su kritični prema tuđem pisanju sve dok ne primijete iste stvari u svom pisanju.

6. Neuspješni i relativno nepoznati pisci uglavnom pišu knjige ne uzdajući se dovoljno u vlastitu inteligenciju ili uzdajući se previše u inteligenciju čitatelja, dok uspješni i poznati pisci uglavnom pišu knjige koje izazivaju u čitateljima osjećaj inteligencije.

7. Pisci nisu ljubomorni na druge pisce zbog toga što bolje pišu, već zato što imaju bolje ideje ili ideje općenito.

8. Tjeranje pisca da čita drugima ono što je napisao je kao tjeranje skladatelja da svira orkestru.

9. Pisci su oduvijek bili kazališta koja pišu predstave, a danas mediji i publika žele pisce koji rade predstavu od kazališta.

10. Mladi nepoznati pisci ne mrze starije uspješnije pisce zbog toga što su poznati i priznati, već zato jer su uvjereni da će jednog dana biti kao oni.

11. Pisci žive i umiru za kritike u novinama, a životare prijepiskama preko novina.

12. Nema veće blagodati za pisca nego raditi u osnovnoj školi gdje može izučiti kako pronaći zajednički jezik s većinom potencijalnog odraslog čitateljstva u svojoj zemlji.

13. Pisci pristupaju pisanju kao vrtlari ili kao arhitekti, a jednima i drugima cilj je – brvnara.

14. Svaki pisac koji imalo zna o pravopisu prije će ili kasnije priznati kako ustraje u svojem neznanju da bi aktivno sačuvao radna mjesta lektora i strukturu izdavačkog procesa.

15. Svaki pisac kreće s pretpostavkom da će ga izdavačka kuća i trgovci izdati.

16. Dobar broj pisaca koji se nađe pametovati o pismenosti i lingvistici zaboravio je da su pisci prvenstveno pripovjedači.

17. Hrvatska (nakladnička scena) je prečesto Čiča Piščeva koliba.

18. Pisci su najvatreniji kritičari vlastitih djela kad su kritike dobre.

19. Danas ima više neobjavljenih pisaca, nego što je ne-pisaca koji su objavili knjige.

20. Ako pisac ne proglasi samog sebe piscem, nitko drugi neće.

21. Kad čujete da neki pisac traži svoj unutrašnji glas, to znači da ima problema s probavom samoga sebe.

22. Pisac razmišlja o piscima, spisateljstvu i čitateljskoj publici općenito kad traži još jedan razlog za odgađanje povratka pisanju.

23. Pisac je proces, a spisateljstvo nusproizvod.

24. Prva reakcija svakog pisca na (konstruktivnu) kritiku nalik je kotlu za čaj – zviždi iznutra i plješće/klepeće izvana.

25. Knjige su poput fotona – pisci ih isporučuju kao čestice, a u čitateljima se ponašaju kao valovi.

26. Pisci će uvijek javno priznati zadovoljstvo što se njihova knjiga posuđuje iz knjižnice, a nikad nezadovoljstvo što se ista ne prodaje.

27. I za pisca i za čitatelja knjiga je kao prelazak planine – onih zadnjih sto metara uspona pred vrh uvijek je najteže.

28. Da je društveno prihvatljivo piti alkohol prije podneva, pisci ne bi toliko radili noću.

29. Pisci koji se trude biti duboki nauštrub praktičnosti i jednostavnosti često ispadaju plitki.

30. Ako prekinete pisca usred pisanja, dobre su šanse da razgovarate s jednim od njegovih likova.

31. Kada čitaju misli priznatih velikana, piscima i čitateljima su iste sjajni primjeri zapažanja i logike (kako se samo dosjeti?!), a podjednaki sadržaj kojeg napiše nepoznati autor automatski postaje krajnje diskutabilan (kako se samo usuđuje!?).

32. Pisci su jedini prodavači priča u našem društvu koji već u ponudi priznaju da prodaju fikcionalne priče, odnosno upozoravaju na iste.

33. Svaki pisac uživa u mislima o piscima ma kakve one bile, jer važno je da se o njima piše.

Fotografije: Hugo Gernsback - The Isolator (Science and Invention magazin, 1925)

Tagovi: Književnici