Osim što je lijep, grad Zadar je dom i vrlo kvalitetne bibliobusne službe čija je jedna od snaga posebna okrenutost priobalnim i otočnim područjima u kojima je upravo bibliobus jedan od glavnih, bolje rečeno jedinih, kulturnih sadržaja.

Uživajte u zabavnoj, osobnoj i poučnoj priči zadarske bibliobusne posade koju čine Ivan Čolak i Marko Vrandečić (bibliobus 1), Marko Klaić i Joso Milin (bibliobus 2) te voditeljica Nada Radman. Jedva čekamo sresti ih u Rijeci 7.6. na Festivalu bibliobusa.

Kada bi ovo bilo pitanje za milijun dolara koje dodjeljuje tročlana komisija u sastavu startup vlasnik, marketinški stručnjak i bogati sugrađanin koji sav imetak ostavlja zajednici nakon cjeloživotnog rada u Njemačkoj kako bi objasnili zašto je bibliobus ključan za vašu regiju?

Ako bi o donaciji odlučivao samo bogati sugrađanin koji sav imetak ostavlja zajednici iz koje je potekao, on bi zasigurno znao cijeniti vrijednost onog znatiželjnog veselja bibliobusu svih pet učenika u Bruškoj ili svih sedam učenika u Nadinu, znao bi koliko bibliobus znači onom barbi u Biloj Vlaki koji dođe pročitati novine i uzeti naslov koji je baš sinoć reklamiran na televiziji, onom vremešnom bračnom paru koji uzme 12 naslova (svaki po maksimalnih šest) i međusobno ih mijenjaju do sljedećeg dolaska bibliobusa na Dugi otok … Bibliobus je hrana za duh i um, hrani male i velike ljude, stare i nemoćne, tračak je nade u izoliranim selima koja polako nestaju…

Da milijun dolara! Nema novca koji to može platiti, kojim se njegova vrijednost može izraziti! Ali novac mu treba, bez novca ne može doći u Brušku, Nadin, na Dugi otok… u sva ta naša mala mjesta koja želimo sačuvati, zadržati u njima ono što najviše vrijedi – čovjeka. Zato bi naš bogati sugrađanin znao da je svojih milijun dolara uloženih u bibliobus, uložio u svakog čovjeka iz njegova kraja!

Na fotografiji: Bibliobus kao baza edukacije o zdravstvenoj prevenciji.

A ostali članovi komisije uvažili bi društveno-ekonomske razloge koji se odnose na to da se naša županija turistički razvija, da je sve popularnije preseljavanje stanovništva iz grada u bližu ruralnu okolicu te da nitko ne bio smio biti zakinut za kulturni aspekt.

U prilog tome govore statistički podatci iz kojih je razvidno da bibliobusi svojim udjelom u radu Knjižnice podižu ukupan prosjek broja korisnika i posudbe knjižnične građe. Ako se želimo približiti standardu vodećih zemalja Europske Unije, logično je uložiti u ovaj oblik pružanja knjižničnih usluga koji se pokazao najekonomičniji i najučinkovitiji za pokrivanje većih raspršenih prigradskih i ruralnih prostora.

E sad, kad objedinimo navedene razloga, tko nam ne bi dao milijun dolara?! :)

Što intimno osjećate - kojoj skupini građana najviše značite i zašto?

Premda je bibliobus lijepo prihvaćen na cijelom županijskom prostoru, osjeti se da nam važnost raste sa svakim kilometrom udaljenosti od Zadra pa ne treba ni isticati koliko smo važni u rubnim županijskim naseljima kao što su Donji Srb ili Veli Rat na Dugom otoku. Na tim udaljenijim županijskim područjima bibliobus je najčešće jedini kulturni sadržaj koji imaju u svojoj bližoj okolici, a posudba knjige više nije luksuz zbog kojega se moraš uputiti u grad.

Gledajući ukupno korisnike bibliobusa, najviše emocija osjećamo kod djece i umirovljenika, oni se bezrezervno vesele svakom našem dolasku, šire se teme razgovora, odnosno ukupna je komunikacija s korisnikom puno neposrednija nego što je to moguće ostvariti u velikim gradskim knjižnicama.

Ulovio nas je vremenski stroj i odveo daleko. Kako mislite da će izgledati bibliobusi budućnosti i koji aspekt čekaju najveće promjene?

Ne znamo hoće li to biti bibliobusi ili biblio-nešto, na prijevoznom sredstvu koje će biti tehnološki trendovsko, ali znamo da će uz druge trendovske medije imati tiskane knjige i knjižničara ako želi imati ulogu koju danas ima. Vjerujemo da će upravo tiskana knjiga i živi kontakt knjižničar-korisnik biti njegovi glavni aduti.

Na fotografiji: Rad s novim tehonologijama. 

Postoji li možda najbizarnija, najnezgodnija, najčudnija situacija iz svijeta života vašeg bibliobusa, a da ima humor ili sretan kraj?

Bibliobus je na zadarskom području bio velika novost, malo je ljudi uopće znalo da postoje i pokretne knjižnice. Unatoč brojnim promotivnim aktivnostima koje smo provodili, te početne 2006. godine ljudi su se znali pitati kakav je to autobus bez prozora.

Županija je vrlo raznolika pa su se i prilike razlikovale od mjesta do mjesta.

Evo nekoliko izvadaka iz dnevničkih zapisa koje smo tih dana vodili:

„6. 10. 06. – Smilčić, prvi dolazak- stajalište kod nekadašnjeg Doma kulture

Smilčić je ravnokotarsko mjesto s relativno malim brojem stanovnika. Nema školu niti neku drugu instituciju s kojom bismo mogli uspostaviti suradnju, osim MO-a (preko kojega smo unaprijed podijelili promidžbene materijale). Nalazi se na glavnoj prometnici i blizu je Zadra. Zbog svih tih razloga ovdje smo predvidjeli kraće zadržavanje (30 min).

Ugodno smo se iznenadili kad nas je prvoga dana našeg dolaska dočekalo 15 ljudi (uglavnom djece). Bili su zadovoljni što i u njihovo mjesto dolazi bibliobus. Upisalo se troje korisnika, a nekoliko prisutnih već su bili članovi GKZD-a.

10. 10. 2006. – prvi dolazak – ispred ruševne zgrade PZ Vukšić

Prvi dolazak u Vukšić slučajno se poklopio s 10.-im u mjesecu kada se tradicionalno održava već nadaleko poznati sajam u Benkovcu. Na preporuku predsjednika MO Vukšić odlučili smo se za stajalište ispred zgrade nekadašnje PZ Vukšić, za koju nam je rečeno da je u centru sela i najfrekventnija lokacija.

Po dolasku na predloženo mjesto posumnjali smo u procjenu predsjednika MO: od zgrade PZ Vukšić ostali su samo nosivi zidovi, u našem vidokrugu nije se pojavio niti jedan čovjek, a niti gustoća broja stambenih kuća nije odavala dojam centra sela.

Jedino što nam se učinilo primjerenim bilo je veliko parkiralište na kome nismo ugrožavali promet i dovodili u opasnost korisnike. Ipak!!! Nekoliko minuta nakon našega dolaska u bibliobus je ušlo 2 djece, učenika 8. razreda, koje smo prije nekoliko dana upoznali u Stankovcima. Taj dan nisu otišli u školu, niti na sajam u Benkovac, već su ostali čekati bbus. Evo nekoliko isječaka iz našeg razgovora:

- Kako to da ste nas dočekali u Vukšiću, a vrijeme je nastave? - Ovo se ne smije propustiti!

- Znači li to da ćete nas i ubuduće čekati ovdje? - Da, utorkom ovdje i četvrtkom u Stankovcima.

- Što vama znači dolazak bibliobusa?- Volimo čitati, a najbliža knjižnica nam je u Benkovcu.

- Jeste li članovi knjižnice u Benkovcu? - Ne, bibliobus nam je atraktivniji.

Upisom Marine i Ivana, ekipa bibliobusa Vukšić je zabilježila kao mjesto koje se treba nalaziti u svim budućim vodičima za korisnike bibliobusa.

24. 10. 06. – drugi dolazak - Vukšić

Vukšić je prepun iznenađenja!!! Danas nas je ovdje čekalo 10-ak odraslih korisnika. Neki od njih su promijenili smjene da bi se mogli doći upisati. Marina i Ivan su poslali mame da im zamijene knjige. Jedan odrasli korisnik zatražio je nobelovca Orhana Pamuka i bio iznenađen što ga imamo. Neki su sjeli i pročitali dnevne novine, posudili CD-e. Dijete se igralo dok je mama pregledavala kuharice. U Vukšiću se koriste svi "odjeli bbusa" !“

Važno je znati da smo tada posjećivali isključivo ratom stradala područja, a danas s dva bibliobusa obilazimo gotovo cijelu Županiju, kopnenu i otočku.

Danas svi znaju za bibliobus, nepoznanica je možda samo maloj djeci vrtićkog uzrasta kojima ga još nismo uspjeli predstaviti. Tako smo i nedavno na jednom predstavljanju bibliobusa malenima saznali da je Bibliobus autobus pun Biblija.

Ove zime probali smo kako je to ostati zarobljen na Dugom otoku i prespavati u brodskom salonu. Zbog jakog nevremena trajekt nije mogao isploviti iz luke u Brbinju pa se nismo uspjeli vratiti u Zadar. Srećom, imali smo što čitati pa nam nije bilo dosadno. :)

Ovdje svakako moramo spomenuti riječku Jadroliniju i zahvaliti im se ne samo za spomenutu priliku, već zato što su nam omogućili da uopće dolazimo na otoke! Jadrolinija nam je sponzor od 2014. godine. Tada smo nabavili drugo vozilo i proširili uslugu na otoke zadarskog arhipelaga. To nikako ne bismo bili u mogućnosti bez Jadrolinijine pomoći. Odobrenim popustom za prijevoz bibliobusa trajektom, Jadrolinija je otočanima omogućila pristup bogatom fondu Gradske knjižnice Zadar u mjestu njihova stanovanja.

Na fotografiji: Važno je poštivati prednost prolaska!

Najveća vrijednost bibliobusa sigurno je u svim lokacijama koje nastoji pokriti i donijeti knjigu do gotovo svakoga. Koje je najneobičnije, najegzotičnije, najspecifičnije stajalište vašeg bibliobusa?

Kad vam je radno mjesto u bibliobusu, onda ste sigurni da vas neće mučiti jednoličnost i monotonija. Za svako bismo mjesto mogli navesti nešto takvo.

Ali kako je puno stajališta, izdvojili smo jednu lokaciju: Veli Rat na Dugom otoku poznato je zbog svog čuvenog svjetionika ožbukanog sa 100 000 žumanjaka i sa svoja 42 metra visine najviši je svjetionik na Jadranu. Zimi na stajalištu bude svega nekoliko korisnika, a ljeti je na njemu gužva.

Najdraža životna situacija s bibliobusom u kojoj ste osjetili "ma ipak neću sutra dati otkaz, ima ovo itekako smisla"?

Nebrojene situacije kad se korisnici, bilo veliki ili mali, oduševe nekom knjigom koju ste im preporučili ili obraduju knjizi koju ste im po narudžbi donijeli.

Pogotovo je to slučaj sa starijim ljudima koji žive u manjim mjestima na udaljenijim otocima, kada nam daju do znanja da smo im jedina svijetla točka u sumornoj stvarnosti u kojoj su zaboravljeni i fizički izolirani od ostatka svijeta te nam čak i "prijete" da se ovaj projekt mora trajno održati.

Na fotografiji: Između Ugljana i Pašmana (most Ždrelac).  

Zadarski bibliobusi kroz podatke: 

1.

Marka vozila: SFR 117, ARES 10.6/IRIS BUS

Proizvođač: IRIS BUS, Italija, Italy

Registarska oznaka: ZD 001 GK

Godina proizvodnje: 2006.

Snaga motora: 259 kW

Dimenzije vozila:

duljina: 10.06 m

širina: 2.55 m

visina: 3.38 m

Kapacitet: 4.500 svezaka knjiga - jedinica građe

Pristup internetu za korisnike: DA 

Broj članova posade: 2

Broj smjena: 1

Broj općina / gradova koje bibliobus obilazi: 16

Broj stajališta: 42

Prosječan broj prijeđenih kilometara godišnje: 17.647

2.

Marka vozila: Setra

Proizvođač: Setra, Njemačka

Registarska oznaka: ZD 487 HM

Godina proizvodnje: 1986.

Snaga motora: 159 kW

Dimenzije vozila:

duljina: 9.87 m

širina: 2.50 m

visina: 3.45 m

Kapacitet: 3.000 svezaka knjiga - jedinica građe

Pristup internetu za korisnike: DA 

Broj članova posade: 2

Broj smjena: 1

Broj općina / gradova koje bibliobus obilazi: 13

Broj stajališta: 36

Prosječan broj prijeđenih kilometara godišnje: 11.493

Što nam preostaje reći osim vidimo se u Rijeci u petak 7.6.