Ulovite li se kad u razmišljanju što se sve promijenilo u proteklih petnaestak godina?

Od trenutka otvoranja oči ujutro možemo putem telefona, koji su zamijenili više uređaja, vidjeti što je novog. Netko će reći, nije to baš neka navika za pohvalu, ali je činjenica da je ljudima ušla pod kožu. Kupujemo i naručujemo stvari online. Internet bankarstvo zamijenilo je stajanje u redu pred šalterom. Nekoć bi se možda nasmijali (ili užasnuli) na ideju platforme na kojoj brdo ljudi, ničim izazvani, pišu što god im je na pameti, a onda se pojavio Facebook - na njemu je trenutno više ljudi nego što ih je uopće bilo na planeti prije 100 godina.

Aplikacijska sadašnjost

Pojavili su se i YouTube, Twitter, Instagram, WhatsApp, Dropbox, Spotify... Zapravo, proteklih se godina pojavila aplikacija za valjda sve što možemo zamisliti. Promijenio se način osobne komunikacije među ljudima. Stigle su platforme poput WordPressa, koji ne pokreće samo brojne web stranice kojima surfate, već i olakšava baš svakome da postavi svoju stranicu i piše, bez nekog pretjeranog znanja programiranja i dizajna. Dobili smo Kindle, iPhone, iPad i čitav niz drugih uređaja. Više ne moramo čekati određeno vrijeme za konzumiranje određenog audiovizualnog sadržaja, jer je sve više toga dostupno na zahtjev. Uber i Airbnb su uzdrmali neka ustaljena pravila, a priča o Bitcoinu je tek počela. Nismo dobili leteće automobile, ali i uz ovako lagano “grebanje po površini” možemo reći da smo u zadnjih 15 godina dobili gomilu inovacija i noviteta u svim područjima svakodnevnog života.

Što li nas čeka idućih 15?

Umjetna inteligencija, internet stvari, blockchain, 3D print, duboko i strojno učenje, virtualna i proširena stvarnost... postali su praktički svakodnevni pojmovi. Skeniranjem lica nećemo samo otključavati telefone, već i otvarati vrata ili izvršavati financijske transakcije. Glasovnim naredbama ćemo upravljati uređajima, koji će pak pratiti naše navike. Dobar dio stvari oko nas skupljat će naše podatke, analizirati naše potrebe i navike te se prilagođavati u skladu s njima. Npr. pametna četkica za zube obavijestit će vas imate li razloga za otići do zubara, možda odmah i rezervirati termin. Robotizirana kuhinja će sama spremati jelo po izboru, brinuti da uvijek ima sve potrebne namirnice, po potrebi neke i naručiti iz online trgovina. Pomoću 3D printa kreirat ćemo odjeću i obuću, čak i kuće. Automatizacija u prometu smanjit će broj prometnih nesreća. Uz nove tehnologije, ne samo da će npr. liječnicima biti lakše postavljati odgovarajuće dijagnoze, već će i svima nama ostalima postati lakše pronalaziti potrebne podatke i usvajati znanja. Već sada, uz samo nekoliko klikova, imamo dostupnu nevjerojatnu količinu ljudskih djela i spoznaja. Svake dvije godine, ta količina podataka dostupnih na internetu se udvostručava i samim time više je posla oko analiziranja i micanja nepotrebnog šuma. Tu uskače umjetna inteligencija, koja nas neće zamijeniti, već unaprijediti; praktički ćemo se spojiti. Sjećate se ove scene iz "Matrixa"? Zvuči nevjerojatno, ali uz napredak na polju prostetike i umjetnih organa, čovjek ionako polako postaje kiborg. Sva je prilika da nas čekaju stvari koje trenutno ne možemo ni pojmiti. Kroz neko vrijeme možda dobijemo konačno i te leteće aute, ideja o njima više nije mrska ni Elonu Musku, jednom nadasve zanimljivom momku. Svakako prolistajte "The Industries of the Future" Aleca Rossa, koju je u recentnom članku ovdje u Magazinu preporučio i Kristian Benić.

Nemaj straha...

Ako pak pratite napredak tehnologije kroz masovne medije, ono se uglavnom svodi ili na forsiranje baš daleke budućnosti ili, još češće, izazivanja nekakvog straha, pogotovo kada su u pitanju automatizacija i robotika. Skynet iz serijala o Terminatoru samo što se nije uključio i sve nas uništio! Da, činjenica je da će ljudi ostati bez nekih poslova, ali ne i bez posla. Koliko god poslova nestane, toliko će ih se i stvoriti. Već sadašnje generacije rade poslove koji nedavno nisu postojali. Dobar dio djece koja su trenutno u vrtiću ili osnovnoj školi bavit će se poslovima koje još ne poznajemo - tim više i potreba da ih adekvatno pripremimo za tu budućnost. Učenje nužno postaje stalno, cjeloživotno: za posao neće biti bitno samo ono u čemu ste dobri, već i ono u čemu možete postati dobri.

"Obrazovanje je naša putovnica za budućnost, jer sutra pripada onima koji se za njega pripremaju danas" - Malcolm X

Četvrta industrijska revolucija pokucala je već na naša vrata, pitanje je samo koliko smo ih spremni otvoriti. Da budemo jasni, iako ovdje govorimo uglavnom o tehnologiji, u pitanju su još važnije i radikalne promjene društva u cjelini. Prije su inovacije u sferi tehnologije dovodile do tektonskih promjena svakih par desetljeća, potom su došle godine; sada ulazimo u fazu kada se tehnološke inovacije na mjesečnoj i tjednoj bazi prelijevaju u niz drugih industrija i potiču promjene. Tvornicu budućnosti ne čini 100 ljudi koji nabijaju čekićima, već 100 ljudi koji analiziraju podatke i slažu algoritme. Bacite oko na ovaj primjer u modnoj industriji. Budućnost čini brdo malih, inovativnih kompanija koje nude određenu uslugu ili proizvod, a često prihoduju više nego tvornice za kakvima se na ovim prostorima i dalje žudi, iako malo tko zna što bi uopće proizvodile.

Zablude o drugim zemljama

Meni je jasno da je ljudima na odgovornim položajima lakše prepucavati se ili razglabati o stvarima koje su se događale prije više desetljeća i koje su zapravo efemerne za život većine ljudi, nego o onom što nas čeka za 5, 10, 15, 20 i više godina. O strahu kojeg šire ljudi na položaju moći i njihovim posljedicama pisali su Hobbes, Arendt, Montesquieu, Tocqueville...čitajte ih. Ali, strah nikad nije dobar savjetnik. Jedini koji stvarno moraju strahovati su oni koji ne pokazuju dovoljno volje i mudrosti da društvo koje predvode ne dovedu na vrijeme u korak sa stvarnošću. Značaj koji će tehnologija imati za društvo u narednim dekadama bacit će ih u drugi plan, one koji se progresu budu opirali doslovce će pregaziti. Slično vrijedi i za one koji nam nebitnosti i negativnosti stalno guraju niz grlo. Samo koji dan unatrag, po cijele smo dane slušali o političkom cirkusu u Kataloniji i čak mogućnosti da izbije građanski rat, premda to ni izdaleka nije bilo izgledno, kao što čini se nije izgledno da ćemo u udarnim terminima čuti kako je Španjolska u top 10 zemalja po broju firmi koje se bave umjetnom inteligencijom, što je u konačnici kudikamo važnije za živote građana.

Postoje i ljudi iz svijeta tehnologije koji upozoravaju na njene moguće zloupotrebe, što je također moguće, prenesemo li na nju svoja ograničenja, strahove i predrasude te joj onda prepustimo potpunu mogućnost odlučivanja. To je samo još jedan od povoda za rad na sebi. Tehnologija bilo koje vrste nije sama sebi svrha, već je potrebna da nam olakša i unaprijedi život. U puno slučajeva postoji niz tehničkih, pravnih i etičkih pitanja, često vrlo kompliciranih, zato i odgovore na njih treba početi tražiti na vrijeme. Više o tome kritički piše Tim O'Reilly u "WTF?: What's the Future and Why It's Up to Us".

Nije da nemamo lijepih domaćih primjera kako stvari i kod nas mogu krenuti nabolje. Osam hrvatskih kompanija našlo se nedavno na Deloitteovoj listi najbrže rastućih tehnoloških kompanija u srednjoj Europi. Samo ih Poljska ima više na popisu od nas, no ona ima i skoro 9 puta više stanovnika od Hrvatske. Osim toga, u domaćim startup inkubatorima stalno nastaju neke jako zanimljive stvari i uvijek sa zanimanjem popratim njihovo predstavljanje.

Pozitivne se stvari događaju i u neposrednoj blizini, što bi nas dodatno trebalo motivirati da se još više pokrenemo. Susjedi Slovenci postali su raj za blockchain, zahvaljujući i činjenici da su to prepoznali vodeće državne institucije. U Beču je prošle godine otvoreno gotovo 9000 novih firmi, u cijeloj Austriji malo manje od 40 000. Velik dio tog broja odnosi se na startupove, koji unutar prve dvije godine otvore 7,5 radnih mjesta. Zamislite takve brojke u Hrvatskoj (slobodno ih i prepolovite, obzirom na broj stanovnika). Da, dobar dio startupova će se i ugasiti, ali ljudi potom kreću u nove projekte i izazove, bitna je ta koncentracija znanja, kreativnosti i podrške koju im pruža okruženje. Najbolje u cijeloj priči: ta podrška nije ograničena na lokalne projekte, već se nastoji privući i kreativce izvana, koji žele doći, učiti i stvarati. Pa, ako znate nekog tko bi možda volio provesti 2 mjeseca u Beču, plaća se put, smještaj, savjetovanje i coworking. Prijave su u tijeku.

Bez muke, nema..

Tko nama brani da radimo isto? Sjećam se izlaganja Kai Iwasaki prije dvije godine na "Creative StartUpu" u Rijeci, u kojem se dotakla upravo mogućnosti koje Rijeka i Hrvatska pružaju za digitalne nomade i startupe, samo ih moramo početi koristiti. Dakle, pored podrške domaćim kreativcima imamo šansu otvoriti se ljudima iz cijelog svijeta. Dodajmo tome i činjenicu da se u EU trenutno razvijaju planovi o ulaganjima desetaka milijardi eura u nova rješenja društvenih izazova i inovacije, od AI i blockchaina do genetike, jedino pitanje koje treba postaviti glasi: gdje smo tu mi i što imamo za ponuditi?

Ili još bolje, zapitajte se gdje ste tu vi i kako uskočiti u taj vlak novih znanja i vještina?

Jedan od najbržih načina je MOOC (massive open online course), odnosno platforme putem kojih možete odslušati, često potpuno besplatno, ogroman broj predavanja vrhunskih fakulteta i predavača, položiti tečajeve iz aktualnih područja, pa i certificirati naučeno. Ovo već koriste deseci milijuna ljudi diljem svijeta. Mnogi od njih si drugačije to ne bi mogli ni priuštiti jer su slabijeg imovinskog stanja ili jednostavno na drugom dijelu svijeta, a ovako, nakon par klikova dolaze do predavanja s Harvarda, Caltecha, Sorbonne, MIT-a, Stanforda, Oxforda... Cijela ta MOOC priča krenula je 2011. sa sveučilišta Stanford, koje je besplatno ponudilo tri svoja kolegija. Veliki interes inspirirao je dvoje profesora s tog istog fakulteta na pokretanje platforme koja je nudila velik broj predavanja s nekoliko sveučilišta - tako je nastala Coursera, koja je do danas ostala i najveća MOOC platforma. Kasnije su nastali i Udacity, EdX, FutureLearn, Open2Study, iversity... Stotine sveučilišta priključilo se trendu i ponudilo svoja predavanja. Ne bi li bilo sjajno vidjeti ovako nešto i od hrvatskih sveučilišta?

Jedan od profesora sa Stanforda koji su sve i pokrenuli, Andrew Ng, kasnije je prešao u kinesku kompaniju Baidu i nastavio razvijati inovativne projekte, ne bi li nedavno odlučio krenuti svojim putem istraživanja mogućnosti umjetne inteligencije. Ponudio je i besplatno primanje draft verzija poglavlja nove knjige o strojnom učenju odmah po njihovom završetku, te općenito predstavlja primjer čovjeka koji neumorno prenosi znanje i izvrstan je motivator. Pravi obrazovni reformator, kojem samozatajnost i usmjerenost istinskim revolucijama ne dozvoljavaju da sebe tako titulira, pa evo ja to radim umjesto njega. A vi svakako učite od takvih!

Bliže se blagdani - neka usvajanje nečeg novog bude jedna od vaših novogodišnjih odluka za 2018...