Francuski naziv „bande-dessinée“ izvorno se odnosi na strip generalno, mada taj naziv (i skraćenica BD) vremenom se počinje referirati isključivo na stripove francusko-belgijske produkcije. Kao što je SBE utemeljen raznim stripovima (preciznije strip junacima kao što su Tex, Zagor...), tako se i francusko-belgijska škola stripa utemeljila i zauzela svoje mjesto na tronu zahvaljujući raznim strip ostvarenjima.

Ako govorimo o humorističnim stripovima jasno je da ne možemo preskočiti Asterixa, Gastona i Lucky Lukea. Kada je u pitanju naučna fantastika prvo ime koje se nameće je Jodorowsky koji je osmislio čitav jedan svemir koji se vrti oko Inkala i Metabaruna, dok je u epskoj fantastici (i fantastici uopće) isplivao Regis Loisel sa serijalom Potraga za Pticom vremena i posebno s Van Hammeom sa sjajnim Thorgalom.

Za ove stripove možemo reći da su utemeljitelji jednog pokreta, a za njihove autore da su revolucionarni umjetnici koji su otišli korak dalje od zamislivog i aktualnog te na taj način hrabro zakoračili u jedan svijet koji je se s vremenom počeo ravnati po njima. U ove (i mnoge druge) treba dodati i Françoisa Bourgeona, autora s relativno malim brojem stripova, ali koji je ostavio nepobitan i neizbrisiv trag na francusko-belgijsku strip produkciju, kao i na sve stripove koji su pisani i crtani pod tim utjecajem.

Nekada se u stripu dogodi da se pronađu scenarist i crtač, svatko poseban na svoj način, koji kada upare svoje sposobnosti dovedu do takve simbioze scenarija i crteža da čitaoci ostanu bez teksta. Kada se pronađu, oni teže sve većem udruživanju, kako bi postigli magiju koju su već jednom izazvali. Recimo Jodorowsky i Moebius, Van Hamme i Rosinski, Charlier i Giraud... A opet, koliko se puta dogodilo da se osvrnemo na neki strip i kažemo sebi: „I scenario i crtež su solidni, ali nešto tu nedostaje iako ne bih mogao točno reći što“? 

U tom se slučaju javlja druga opcija, gdje se rijetko može dogoditi da nas zatekne gore spomenuto pitanje. Jer tada crtač točno zna što je scenarist zamislio, dok scenarist točno zna kako će crtač slikom oživjeti za čitatelje. Tada su scenarist i crtač jedno – i to ne (nužno) u metaforičnom kontekstu. zaista, jedna osoba koja potpisuje i scenarij i crtež, koja osmišlja sav tekst ali i raspored tabli, koja koordinira mali milijun detalja kako bi mi, čitatelji, doživjeli priču na način na koji ju je autor zamislio – to je upravo ono što François Bourgeon radi besprijekorno.

Razlog zbog kojeg ovaj autor nema širok opus (kao neki drugi spomenuti) je krajnje jednostavan – prije nego što se posvetio mnogim svojim radovima, Bourgeon je provodio mnogo vremena istražujući epohe i momente koji su važni za njegove radove. Skicirajući brodove do najsitnijih detalja (priložene skice možete vidjeti u stripu, sa svim nivoima i iz svih kutova), raspitivanje o povijesnim akterima i vladarima, prodor u samo srce različitih kultura, etniciteta i slojeva jednog doba – sve ovo doprinosi da ovo djelo ne pripovijeda isključivo jednu avanturu i da se ne čita samo zabave radi. Sve ovo donosi jedan holistički, cjeloviti pogled na jednu vremensku epohu, koja je rekreirana do najsitnijih detalja, i što je najvažnije ne samo putem crteža – već prenoseći duh vremena i razmišljanja koji je tada bio dominantan.

Ali uz duh koji je bio dominantan za to vrijeme, provlači se nešto mnogo važnije i svrsishodnije – stavovi i razmišljanja ljudi koji se nisu podčinjavali većini, koji su svojim pogledima na svijet utjecali na veliki broj života, bilo pozitivno, bilo negativno, trudeći se da nikad od njega ne odustanu, ma koliko god na to bili primorani. I tu u prvi plan dolaze naši glavni likovi, Isabeau ili skraćeno Isa i Hoel.

Prvi ciklus sastoji se od pet albuma koji čine jednu cjelinu, koji se nastavljaju i nadopunjuju, konstantno nam servirajući nove likove i nove sudbine, kao i nove avanture i dogodovštine u koje upadaju dva glavna lika (i njihovi prijatelji koje će usput upoznati i povesti sa sobom).

Priča počinje 1780. godine, na francuskom mornaričkom brodu. Pored niza mornara, oficira, pukovnika i kapetana, na brodu se nalaze i dvije žene: Isa i Agnes, skrivene u potpalublju, u kapetanovoj odaji. Osim kapetana, nitko ne zna da sužene na brodu, a jedini trenuci kada one napuštaju svoje prostorije je onda kada prerušene u muškarce, šetaju po brodu i razgovarajući s mornarima. Životi Ize i Hoela (jednog od mornara) počinju se preplitati kada ih on primijeti i biva uhvaćen od svojih nadređenih. Tada on odlučuje sačuvati život djevojaka, čime se pokreće niz događaja koji će ih zbližiti, i natjerati Izu da mu ispriča svoju životnu priču: priču koja počinje od djetinjstva i njenog odnosa sa Agnes, a proteže se kroz formativne godine njenog života sve do trenutka (i razloga) zbog koga se našla na ovom brodu.

Tako i otpočinje ovaj ep, priča o junaštvu i kukavičluku, praštanju, ljubavi i mržnji i slobodi i ropstvu. I svaka od ovih točaka se ne može shvatiti individualno niti ima samo jedno značenje – niti je ljubav između glavnih likova okosnica priče, niti je sloboda kretanja (nasuprot njenoj ograničenosti) suština ovog stripa. Pored one međuljudske ljubavi ističe se i ljubav prema životu, prema svemu što postoji i što nas okružuje, a posebno ljubav prema slobodi.

A ta sloboda o kojoj Bourgeon pripovijeda nije sloboda kretanja pa ni sloboda izbora – već sloboda mišljenja, otvorenost uma zbog kojeg je i svaka druga vrsta slobode moguća. Jer sloboda nije odvojena od nas, ne nalazi se izvan nas samih, u našoj sredini, u hrani koju biramo pojesti, niti u pokretima koje biramo izvesti. Ona je u nama, u našim stavovima i razmišljanjima, granicama koje podvlačimo, kao i u odnosima s ljudima iz naše sredine. I to je ono što autor tijekom cijelog stripa podvlači – čovjek bez slobode nije čovjek, već rob, bilo crnac u okovima koga vuku u potpalublje broda kao životinju, bilo bijelac koji živi bogato gospodareći utvrdom. I upravo zbog toga je Isa, kao glavni lik cijele ove sage toliko fascinantan lik.

Isa predstavlja upravo oličenje svih ovih ideala, posebno ideala slobode, njena ljubav prema slobodi i avanturama, ali i njena hrabrost i domišljatost izdvajaju je od ostalih likova u stripu. To je posebno važno imati u vidu kada uzmemo kontekst vremena kada je ovaj strip nastajao – kada su ženski likovi bili često seksualizirani, a jaki ženski likovi tek u zametku, dok su snažni muški borci za pravdu vladali stranicama devete umjetnosti. Možda se ne može reći da je Bourgeon bio pionir u ovakvoj karakterizaciji ženskih likova, ali s pravom se može reći da ga je dobro utemeljio i popločao put mnogim drugim autorima koji se za ovakav korak još nisu ohrabrili.

Da ne bude zabune – Bourgeon je poznat po seksualizaciji ženskih likova, neki bi mu i zamjerili pretjerano erotiziranje. Ipak, ono što razlikuje Bourgeona od drugih autora koji su ovo činili je razlog upotrebe seksualnih aluzija. Da, svakako su te aluzije privlačne i mogu biti veoma zabavne i imati notu humora (što se često pokazalo ispravnim), ali istovremeno autor koristi seksualnost u cilju proklamirane i bezbroj puta spomenute slobode.

Seksualnost je u ovom stripu jedan oblik izražavanja slobode, metafora od koje Bourgeon u cijelom svom radu ne odustaje, i ni u jednom trenutku nam je ne gura pod nos čisto zabave radi. To je ujedno i još jedna točka u kojoj on mijenja standarde i gazi po visokoj, nepokošenoj travi. To je upravo još jedna stvar koja ovaj ep izdvaja od niza drugih avanturističkih stripova.

Bila bi greška ovaj strip nazvati pomorskom sagom ili epom, on je ipak mnogo više od toga. Svakako, većinu svog vremena glavni likovi provode na brodovima, pritom upijajući živote mornara kojima na njima obitavaju, ali i dobar dio ovog ciklusa događa se na kopnu. Za to mjesto autor je izabrao Afriku, tada još uvijek do određene granice mističan i neistražen kontinent, što mu s jedne strane dopušta da nam prikaže jednu bogatu kulturu o kojoj vrlo malo znamo, a s druge da se uhvati u koštac s pravim nedostatkom slobode, onim najdoslovnijim – ropstvom.

Ropstvo i odnos bijelaca, kolonijalaca prema crncima, domorocima i robovima od polovine ovog ciklusa postaje glavna tema i okosnica priče. Ona nas prati skoro na svakoj stranici, iako implicitno i daje sasvim novu notu ovoj avanturi i istovremeno mijenja pogled na odnos Ize i Hoela, koji se razilaze oko ove teme. Jer kako bi se jedna samosvojna, nezavisna i hrabra žena s već zacrtanim pogledima na život i svijet mogla složi ti sa zarobljavanjem i tlačenjem ljudi? Bourgeon je u ovom stripu dao jedan od najrealističnijih prikaza odnosa prema crncima u doba kolonijalizma, podsjetivši nas povijesti koja iako davna, nikada ne smije biti zaboravljena.

Da bi priča bila još napetija, u ovom djelu se pojavljuje i misticizam i afrička „vudu magija“, ali odmjereno kako priča ne bi zašla u nadrealno.

Osvrnuti se na svaki pojedinačni aspekt ili svakog pojedinačnog sporednog lika bilo bi nemoguće. Ipak, ne mogu ne spomenuti najbliže likove, koji su u stopu pratili Izu u njenim avanturama, prije svega:

Mary – Mary upoznajemo tek u drugom albumu, ali uz Izu i Hoela ubrzo izrasta u jednu od glavnih likova. Ona je bogatašica, zarobljena u monotonom životu iz koga vidi izlaz jedino preko Ize kojoj nudi svoju pomoć. Mary je na samom početku budalasta i smiješna, plašeći se napraviti bilo koji korak ako uz sebe nema Izu. S vremenom Isa oslobađa Maryn duh i ona se više ne plaši života i onoga što joj on može donijeti. Preuzimajući sve veće rizike i donoseći sve važnije odluke, ona preuzima kontrolu nad svojim životom, čak i kada to znači odustajanje o stvari do kojih joj je stalo. Zbog toga je upravo Mary jedan od najfascinantnijih likova, čija je promjena najevidentnija u samoj završnici ovog ciklusa, u jednoj od najemotivnijih stranica cijelog stripa.

John – Maryn muž i otac njenog djeteta, male Enore. Johnnovo putovanje je sjajno osmišljeno, no ne i najbolje izvedeno. Njegovo posljednje pojavljivanje je dobro prikazano, dok problem ipak nastaje u trenutku kada trebamo posvjedočiti njegovoj ključnoj promjeni, trenutku kada se slama i odaje alkoholizmu, no tada smo kao čitatelji već fokusirani na sudbine drugih likova. O Johnnu saznajemo samo posredno, kroz Maryne dijaloge, tako da se njegov lik u jednom trenutku samo gubi, da bi se onda nenadano vratio i završio svoju priču.

François – Mladi mornar, na početku samo pomoćnik i potrčko, vremenom stasa u pravog muškarca koji na sebe preuzima sve veće obaveze, trudeći se brinuti o svima do kojih mu je stalo, a posebno o Mary i njenom djetetu. Kad se sve što se

Françoisu događalo u prethodnim pričama postavi u jednu širu perspektivu, na samom kraju vidi se da je dobio najviše prostora za razvoj.

Alihozi – Alihozi je robinja koja se kasno pojavljuje u cijeloj priči ali ima vrlo važnu ulogu, jer pokreće niz događaja koji grade priču i dovode do njene eksplozivne završnice.

Još je važno napomenuti Bourgeonov predivan crtež i prelijep kolor koji krasi ovaj strip. Bourgeonov stil je na početku malo čudan i svakako je potrebno vrijeme privikavanja (posebno zato što si likovi izgledom dosta nalikuju), ali s vremenom se naviknete i sasvim ulazite u predivne likove, atmosferu i lokacije kojom nas priča vodi. Vibrantne boje i veliki broj detalja nas uvlače u svijet, bilo da se nalazimo na brodu ili na tlu Afrike, u kućicama na plaži ili u tvrđavi.

Autor se toliko potrudio i oko najmanjih sitnica, da ćete se u jednom trenutku zateći kako umorni sjedite u fotelji nad stripom, a već sljedećeg će vam slani miris vode dražiti nosnice, pozivajući vas da utonete u vodu i ne izranjate dok se ne osjetite opuštenim. Pored toga, Bourgeon je koristio i neke atipične metode pripovijedanja, kombinirajući različite crteže i table, ubacujući kadrove u sred drugih, nešto što će kasnije postati sasvim uobičajeno za stripove francusko-belgijske produkcije.

Ako bih morao podvući i istaknuti manjkavosti ovog klasika, moram prije svega reći da su one čisto subjektivne prirode. Jasno je da nekome neće odgovarati autorov format pripovijedanja, odnosno činjenica da u oblačiće stavlja puno teksta. U drugoj dekadi 21. stoljeća, putem raznih filmova, emisija, ali i stripova, naviknuti smo gutati sadržaje koji su brzi i koji prikazuju samo poantu. U tom smislu François Bourgeon svakako nije „Straight to the point“.

On vas polako vodi kroz priču, dio po dio, kadar po kadar i ne štedi vas tekstom (pa ni nepotrebnim detaljima, što ponekad može zasmetati), niti će vas voditi za ruku. Likova ima mnogo, dosta njih sliče pa ćete se često zapitati „O kome se tu radi, gdje smo ga posljednji put vidjeli i otkud sad on tu“? Imajući sve to u vidu, ovaj strip definitivno nije za svakoga niti će leći ljubiteljima brze akcije.

Za kraj volio bih izvući neku biti, a to je da bismo možda bili sretniji kad bi više bili poput Ize – da se ne bojimo neizvjesnosti i onoga što nam donosi sutra, već da pustimo neka nas malo i vjetar nosi. A kada je riječ o slobodi:

„Mary se ne daje pomalo svima, već cijela svakome!“

Strip "Nošeni vjetrom" potražite na našim policama.