Upoznale smo se na 16. AKM Seminaru 2012. u Poreču (a upravo je završio ovogodišnji). Tema koju ste predstavljali bila je Dostava metapodataka Narodne biblioteke Srbije Europeani u projektu Europeana Collections 1914-1918. Vrlo stručna tema za relativno mladu knjižničarku.

Možete li pojasniti za laike i stručnjake koji se ne bave tom temom što su to metapodaci? Paradigme se mijenjaju – standardi u obradi knjižnične građe se mijenjaju. Koja je razlika u obradi, to jest u katalogizaciji knjiga na papiru i njezine verzije u digitalnom obliku?

Katalogizacija je posao kojim se knjižničari bave stoljećima i zasnovana je na kataloškim pravilima kojih se moramo pridržavati kako bi bibliografski opis publikacija bio točan i uniforman. Svrha ovog posla jest da se korisnicima omogući pronalaženje, identifikacija, odabiranje i pribavljanje željenog djela, uglavnom preko knjižničnog kataloga.

Opis publikacije koja je u digitalnom formatu srodan je proces, koji se u značajnoj mjeri oslanja na kataložni opis, time što se njegovom modifikacijom često dobijaju metapodaci. Osnovna odlika metapodataka jest što se njima opisuje digitalni objekt, kojem korisnik može trenutno pristupiti putem interneta. Metapodaci služe za pronalaženje, identifikaciju i odabiranje željenog djela, kako u sistemu u kojem je djelo prezentirano, tako i s drugih pristupnih točaka, osobito preko tražilica poput Googlea.

Osnovna razlika između bibliografskog opisa i metapodataka jest u tome što u posljednjem korisnik odmah može vidjeti sliku publikacije koja se opisuje i nema prijeke potrebe za nekim podacima koji se odnose na njen fizički opis (npr. tvrdi uvez), deskriptivni opis sadržaja (npr. pisano zelenom tintom) ili lokacijskih informacija (signatura i sl.)

Kako to da se bavite metapodacima i njihovom dostavom Europeani? Koji je bio Vaš profesionalni put? Imate li stručnih radova na tu temu?

Diplomirala sam na Katedri za bibliotekarstvo i informatiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu 2008. godine. Nakon toga, imala sam sreću da dobijem punu stipendiju za Erasmus Mundus program pod nazivom International Master in Digital Library Learning na kojem sam se zainteresirala za metapodatake, njihovo upravljanje, kao i aplikaciju Linked Open Data i Semantic Web tehnologija. Moja master teza bila je posvećena mapiranju formata za opis arhivske građe (EAD) u Europeanin model metapodataka (EDM). Na osnovu mog interesiranja i znanja stečenog tijekom ovog master programa, 2011. godine angažirana me je Narodna biblioteka Srbije u odjelu Digitalne knjižnice, prvenstveno na poslovima vezanim za izradu metapodataka i njihovu dostavu Europskoj knjižnici (The European Library-TEL), s krajnjom destinacijom u Europeani.

Dosada imam jedan znanstveni rad (Improving Online Access to Archival Data, Vittore Casarosa , Carlo Meghini, Stanislava Gardasevic, 2013, Digital Libraries and Archives, Communications in Computer and Information Science Vol. 354, 153-162, DOI  10.1007/978-3-642-35834-0_16) i jedan stručni rad na ovu temu (Europeana i njeni modeli metapodataka, 2013, Čitalište, 22 (1), 85-93.), dok još jedan stručni rad čeka na objavljivanje u časopisu Infoteka (Semantički web i Linked (Open) Data-Mogućnosti i perspektiva za knjižnice).

Što nam ukratko možete reći o temi koju ste predstavljali na 16. AKM Seminaru i Europeaninom projektu vezanom uz Prvi svjetski rat? Vaši su metapodaci dostavljeni Europeani. Jeste li Vi potpisali ugovor s Europeanom ili je netko drugi bio posrednik odnosno agregator? Koliko je trajao i kakav je bio proces pripreme metapodatka? Kako ste mapirali metapodatke? Postoji li nacionalni agregator u Srbiji?

Govorila sam o našim iskustvima vezano za dostavu metapodataka pri projektu Europeana Collections 1914-1918, pri kojem 12 institucija iz 9 zemalja doprinosi Europeani s više od 400.000 digitaliziranih jedinica iz perioda Prvog svjetskog rata. Agregator je u ovom projektu TEL.

Proces pripreme metapodataka ovisi o kolekciji koja se dostavlja.

Za neke od kolekcija (knjige, fotografije, razglednice i sl.) koriste se već postojeći zapisi koji su eksportirani, u MARC 21 XML formatu iz bibliografske baze u kojoj se obavlja katalogizacija (COBISS). Preuzeti zapisi naknadno se modificiraju i dopunjavaju poljima koja su dogovorena na nivou projekta (Library of Congress Subject Headings, tip objekta i prijevod naslova).

Za zbirke koje sadrže građu koja se ne obrađuje bibliografski u ovoj bazi (rukopisnu građu), ili čiji zapisi nisu adekvatni za opis digitaliziranih jedinica (periodika), prave se novi zapisi u Omeka sistemu (vidi link ) koji je odabran za predstavljanje ove građe na internetu i kao takvi preuzimaju se i dostavljaju agregatoru u Dublin Core formatu.

Naravno, u posljednjem slučaju izrada metapodataka traje duže, jer je neophodno da se ova građa prvenstveno obradi u strojno čitljivom formatu.

Narodna biblioteka Srbije član je mreže Europeana (Europeana Network), a dostava metapodataka odvija se preko TEL-a kao agregatora za nacionalne knjižnice. Druge knjižnice iz Srbije koje doprinose metapodacima Europeaninom portalu uglavnom to čine preko projekata u kojima sudjeluju. Nažalost, još uvijek nema nacionalnog agregatora za Europeanu i, koliko sam ja upoznata, nema ni planova da ga se uskoro napravi.

Što mislite o Europeani iz dosadašnjeg iskustva?

Prvenstveno sjajna ideja, ali i veoma korisna stvar! Ovim portalom i projektima vezanim za njega pokrenuto je mnogo značajnih diskusija i akcija vezano za standardizaciju, digitalizaciju, slobodni pristup informacijama i suradnje u ovoj domeni, na europskoj razini. Omogućeno je (financirano) da više desetaka milijuna jedinica iz najrazličitijih kulturno-povijesnih institucija bude digitalizirano i dostupno online.

 Nažalost, još uvijek nije postignuta dovoljna razina interoperabilnosti među metapodacima koji se okupljaju iz svih tih institucija i nije moguća adekvatna pretraga tih informacija na Europeani. Ipak, mi kao knjižnice možemo se koristiti API uslugom koju ovaj portal nudi, a kojom je moguće filtrirati pretragu i prikaz relevantnih objekata koje želimo predstaviti našim korisnicima u danom trenutku.

Saznala sam da ste se u izboru softvera za svoju digitalnu knjižnicu odlučili za Omeku, kao i Gradska knjižnica Rijeka. Naš je stručni tim analizirao moguće softvere otvorenoga koda i odabrali smo Omeku zbog toga što nam se uklapala u naše potrebe i željene ciljeve: da bude relativno jednostavan softver za uporabu, da ima prilagodljiv vizualni identitet, da je relativno gotov proizvod koji možemo preoblikovati samostalno (jer je pisan na programskom jeziku PHP), jer ima OAI-PMH protokol, jer ima Dublin Core Terms shemu metpodataka. Kako je Narodna biblioteka došla do odluke o korištenju programa otvorenog koda i Omeke?

Upravo iz istih razloga smo i mi izabrali Omeka softver za predstavljanje zbirki NBS-a iz Prvog svjetskog rata, s tim što smo mi unajmili programera koji modificira PHP kod po našim zahtjevima.

Još malo o metapodacima. Imate li metapodatke na stranim jezicima? Koja ste polja prevodili? Jeste li prevodili imena metapodatka na srpski jezik? Jeste li izradili smjernice i upute kako ispunjavati metpodatke? Jeste li ih povezali s postojećim kataložnim zapisima građe u materijalnom obliku?

Jeste li metapodatke Dublin Core uspoređivali s UNIMARC zapisima? Imate li neke preporuke koje biste željeli podijeliti s nama?

Metapodatke na stranim jezicima nemamo, osim što prevodimo naslov za objekte koje šaljemo TEL-u, odnosno Europeani. Metapodaci za digitalne objekte i odgovarajući bibliografski zapisi u COBISS bazi međusobno su povezani linkom.

Smjernice za metapodatke još uvijek nismo izradili, ali smo u procesu njihove izrade. One bi trebale pratiti službenu shemu metapodataka za NBS koja je trenutno u izradi, a koja između ostalog sadrži i mapiranje COMARC-B formata (modificiranog UNIMARC-a) u Dublin Coreu, a potom i druge sheme kojima se koristimo za potrebe enkodiranja metapodataka (EDM, MODS i TEI). Prva faza ovog jako zahtjevnog posla završena je i čim se implementira u našu digitalnu knjižnicu, mapiranje će biti objavljeno i javno dostupno. Preporuka je da se metapodaci i mapiranja izrađuju imajući na umu prvenstveno korisnika, kao i informacije koje su neophodne za potrebe prikaza i pretrage digitalnih objekata.